IVO JOSIPOVIĆ, koji je obnašao dužnost predsjednika RH prije Kolinde, 2010. do 2015. godine, dao je intervju za Radar Nove.rs. Komentirao je izbore u Hrvatskoj, Srebrenicu, Milanovića i Vučića...

O izborima u Hrvatskoj

Rezultati su bili očekivani. Imam običaj s nekoliko vrlo informiranih prijatelja i kolega pred svake izbore raditi natjecanje tko će bolje prognozirati rezultate. Nikada kao ove godine nismo prognozirali bolje, toliko blizu stvarnim rezultatima.

Jasno je da je HDZ relativni pobjednik i da može biti zadovoljniji. Globalno, desnica u cjelini može biti zadovoljnija, ne samo većim ukupnim brojem mandata, već i brojem glasova koje su građani dali desnici. Mislim da se u SDP-u vodeći ljudi moraju ozbiljno zapitati o svojoj politici, posebno o raskolima i masovnim izbacivanjima iz članstva. Naravno, i o kvaliteti političkog rada.

Pregovori će biti teški. Izrazito desna stranka, Domovinski pokret, mnogi bivši HDZ-ovci u sukobu s HDZ-om, vjerojatno će naći kompromis s HDZ-om i Hrvatsku značajno pomaknuti udesno. Na kraju, ispada da su se građani ipak preplašili buke i teških riječi Rijeka pravde i njihova vođe s Pantovčaka. Cijela priča koju je generirao predsjednik Republike Milanović, plešući po granici ustavnosti, izgleda, neće donijeti pad HDZ-a i tek ima za posljedicu jačanje desnice.

Jesu li Milanović i Vučić slični?

Ne mislim da su slični, ni kao osobe ni kao političari. Pri tome, ne govorim u kategorijama bolji-gori, već o temperamentu, politikama koje vode, društvenim i političkim okolnostima u kojima djeluju, pa i ovlastima koje normativno i faktično imaju.

O Srebrenici

Zločin u Srebrenici bio je strašan, dva su ga međunarodna sudišta, Međunarodni sud pravde i MKSJ proglasili genocidom. Bez obzira na to, bez obzira na deklaraciju koja će vjerojatno biti usvojena, mora biti jasno da niti jedna država i niti jedan narod nisu genocidni. Nije genocidna ni Srbija ni Srbi kao narod. Genocid su počinile određene osobe, neke su i suđene za taj zločin. Poricanje zločina u Srebrenici i njegove naravi neće pomoći Srbiji da čuva svoje dostojanstvo i ponos. Upravo obratno, sposobnost suočavanja s prošlošću karakteristika je jake i uspješne države, jakog i uspješnog naroda.

Njemačka je najbolji primjer. Odnos službene Hrvatske prema Jasenovcu isto tako. Iako, moram priznati da Hrvatska nije sasvim raščistila s ustašofilijom, iako ona nije dominantna i nije dio službene politike. Ali, politika, nažalost, s njom radi brojne kompromise.

Gdje treba biti Titov grob?

Jugoslavija je prošlost i ne znam nikoga u Hrvatskoj tko bi je htio i mogao reinkarnirati. Ali, to ne znači da se ne možemo sjećati lijepih stvari iz te države, da ju je većina ljudi voljela, da smo u mnogim aspektima bili uspješni.

Propala je zbog nacionalizama i agresivne politike željne dominacije nad drugima, deficita demokracije i nesposobnosti da se transformira u moderno društvo europskog tipa.

Tito je bio veliki vođa, Hrvat po nacionalnosti, Jugoslaven po politici. Imao je svojih velikih zasluga, ali i velikih pogrešaka, posebno nespremnost na standardnu demokraciju zapadnog tipa, što je praćeno kršenjem ljudskih prava. Treba ga gledati u kontekstu vremena u kojemu je živio, prepoznati sve dobro što je učinio, ali i ono što je bilo loše. Kao velika politička figura dio je zajedničke povijesti, a za mene ipak "pozitivac". Odluka o tome što će Srbija s Titom je na njoj.

Osobno, smatram da je Kuća cvijeća pravo mjesto za njega. Ali, i Kumrovec bi bio dobar izbor. Uvijek će biti ljudi koji cijene lik i djelo Josipa Broza Tita i o tome svjedoči broj ljudi koji posjećuju Kuću cvijeća, a i Kumrovec. Gdje god da premjeste Tita, otići ću na njegov grob staviti cvijet.