Stigli i na jug do Ploča

Ovo ljeto rebraši su prvi put zabilježeni i u Luci Ploče gdje su najvjerojatnije stigli u balastnim vodama s brodovima koji plove u Jadranu. Kada teretni brod dođe u Ploče na utovar, on će ispustiti balastne vode i uzeti teret. Kada dođe u neku luku na sjeveru, istovarit će teret i uzeti balastne vode, a s njima i rebraše. Tako se rebraši sa sjevera prevoze u Ploče, a pitanje je vremena kada će se i ondje udomaćiti.

"To se dogodilo polovinom rujna. Dobili smo dojavu. U početku su to bile veće koncentracije koje su se s vremenom smanjivale. U ovom trenutku su nestale. Ta se populacija očito nije prilagodila uvjetima u novom akvatoriju, no to ne znači da neće ubuduće. Slično se ranije događalo u sjevernom Jadranu. Oni su prvi puta zabilježeni 2005. no nisu se odmah prihvatili. Trebalo je proći 10 godina da se prilagode i ondje nastane.

Rješenja nema na vidiku

Prirodni neprijatelj Mnemiopsis leidyi inače je drugi rebraš Beroe ovata, međutim on nije prisutan u Jadranskom moru.

Lučić ističe da uvoz Beroe ovata ne može biti rješenje problema je bi on mogao postati nova invazivna vrsta čije posljedice ne možemo predvidjeti.

"Mi ne znamo što bi se moglo dogoditi kada bi Beroe ovata prevladao. Takve metode rješavanja problema jedne invazivne vrste drugom uvijek su nepopularne među biolozima“, kaže Lučić.

Rebrašima najviše odgovara sjeverni Jadran jer je to najproduktivnije područje u Jadranskom moru. Ondje za njih postoji obilje hrane zbog rijeke Po i drugih pritoka koje donose obilje hrane za plankton, među ostalim i umjetnih gnojiva. Tu je također i ljudski utjecaj najsnažniji jer ondje ima najviše luka u koje dolaze teretni brodovi koji ih dopremaju u svojim balastnim vodama.

„Nemamo drugog realnog objašnjenja za dolazak rebraša u Jadran nego što su balastne vode. Za ovaj problem za sada ne postoji nikakvo rješenje. Naime, njihova moć reprodukcije je toliko velika da nikakvo mehaničko odstranjivanje ne bi imalo nikakvog efekta. Rebraši su dvospolci, no mogu mijenjati spol po potrebi, a također je poznato da imaju sposobnost samooplodnje. Jedino što se trenutno može raditi jest praćenje, odnosno promatranje razvoja situacije. No nama za to trebaju sredstva. Trebalo bi uključiti brodove i ljude, a toga trenutno nemamo na raspolaganju. U budućnosti će nas također zanimati izvješće ribara imaju li nakon ove dvije godine neke pokazatelje da ulov plave ribe – inćuna i srdele pada. Za sada je malo rano za to, no to je prvo što treba vidjeti“, kaže Lučić.

Ribarstvo Crnog mora oporavilo se od kataklizme, dijelom zahvaljujući uvođenju Beroe ovata, no nikada se nije vratilo na razinu prije 80-ih. Prema stranim medijima jedino pravo rješenje mogao bi biti sporazum The International Convention for the Control and Management of Ships' Ballast Water and Sediments (BWM Convention) koji je na snagu stupio 8. rujna ove godine, a kojim se od brodara traži da osiguraju uništavanje svih organizama koji se prevoze balastnim vodama. No pitanje je tko će moći natjerati brodare da se strogo pridržavaju takvog režima koji će poskupjeti transport. Također nije jasno što će se zbivati s populacijama koje su se kod nas već nastanile.