NA PRVI pogled reklo bi se da je za ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji najvećom zemljom na svijetu već 18 godina vlada na način koji se najbolje može opisati kao postmoderna diktatura, 2018. bila prilično dobra godina.

>> Rusija je zbog Svjetskog prvenstva centar svijeta. Znate li što se zapravo događa u toj zemlji?

Bez problema je pobijedio na još jednim predsjedničkim izborima i produljio predsjednički mandat barem do 2024., kad će imati 72 godine. Rusija je bila domaćin Svjetskog prvenstva u nogometu, uz Olimpijske igre najprestižnijeg sportskog natjecanja, što je za Rusiju bio fantastičan PR projekt - navijači su se veselo provodili po Moskvi i drugim gradovima, Putin se družio sa šefom FIFA-e i inozemnim državnicima, uključujući našu žovijalnu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, a ruska represija, zvjerstva i kršenja međunarodnog prava zbog kojih je pala u nemilost međunarodne zajednice ostali su u dalekom drugom planu. 

Na geopolitičkom planu, Putin je još u prosincu prošle godine proglasio "potpunu pobjedu nad teroristima" u Siriji i naredio povlačenje većine ruskih snaga, iako Rusija u toj zemlji ima barem dvije trajne vojne baze. Sedmogodišnji rat u toj zemlji, čini se, ušao je u svoju završnicu: Islamska država je, doduše, više zahvaljujući naporima koalicije predvođene SAD-om i njihovim kurdskim saveznicima, nego Rusiji i sirijskom režimu, gotovo uništena, a antirežimski pobunjenici su poraženi, uz goleme civilne žrtve i uništenje, svugdje osim u sjeveroistočnoj pokrajini Idlib i u zoni na granici s Turskom koja sad funkcionira kao njen protektorat. 

Rusija odlučuje o budućnosti Sirije

Naprasna odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa, na koju je vjerojatno utjecao turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, a možda i sam Putin, temeljito mijenja ravnotežu snaga u Siriji. Bez američkih saveznika, većinski kurdske Sirijske demokratske snage prepuštene su same sebi, zbog čega će vjerojatno prepustiti svoj teritorij na istoku zemlje sirijskom režimu kako bi izbjegle ofenzivu Turske i njenih saveznika, sirijskih pobunjenika. U svakom slučaju, u Siriji, zahvaljujući američkoj pasivnosti i povlačenju, odavno glavnu riječ vode Rusija, njen saveznik Iran i u manjoj mjeri Turska i Izrael. Budućnost Sirije odlučit će prvenstveno Rusija, ne SAD, EU ili impotentni UN, i to je za Putina golema geopolitička pobjeda.

Trump je Putinu išao niz dlaku i na bilateralnom sastanku u Helsinkiju, gdje je pred novinarima više kritizirao američke demokrate, nego Rusiju. Izravno upitan vjeruje li svojoj obavještajnoj zajednici koja je utvrdila da su se ruske tajne službe umiješala u američke izbore hakiranjem, curenjem podataka i propagandnom kampanjom, zbog čega je američko tužiteljstvo i podiglo optužnice protiv više ruskih građana i tvrtki, Trump je dao skandalozan odgovor da "ne vidi nikakvog razloga zašto bi to bila Rusija". Kasnije se posuo pepelom i rekao da se krivo izrazio, ali malo tko mu je povjerovao. 

Putinov dugoročni cilj ukinuti Ukrajinu kao državu?

Ipak, Trump je na kraju otkazao novi zakazani sastanak na G20 summitu u Buenos Airesu nakon što je Rusija izazvala još jedan međunarodni incident kad je napala i zaplijenila ukrajinske brodove koji su putovali iz Azovskog u Crno more, zatočivši pritom i ukrajinske mornare, iako Azovsko more ima status zajedničkih teritorijalnih voda dviju zemalja i ukrajinski brodovi imaju puno pravo plovidbe tom rutom. Rusija i Ukrajina su, podsjetimo, u sukobu od 2014., kada je Rusija pripojila Krim i potaknula oružanu pobunu na istoku Ukrajine koju otada aktivno podržava. Kako piše Daniel Hoffman za The Hill, Putinov kratkoročni cilj je narušiti stabilnost i suverenitet Ukrajine do te mjere da ona ne može postati članica EU-a i NATO-a, a dugoročni cilj mu je ukinuti državnost Ukrajine koju tretira kao odmetnutu pokrajinu koja se mora vratiti u okrilje majke Rusije. No sudeći barem po Trumpovoj reakciji, izgleda da je Putin ovog puta ipak otišao predaleko. 

>> Zašto bi Putin otrovao špijuna pred izbore? Zato što može

To je samo posljednji slučaj u kojem je Putin, čini se, podcijenio reakciju Zapada. Pokušaj trovanja bivšeg dvostrukog špijuna Sergeja Skripalja u engleskom Salisburyju nervnim agensom novičokom u ožujku ove godine ne samo da nije uspio, već su ruski agenti koji su poslani da izvrše likvidaciju u međuvremenu identificirani. Obojica osumnjičenih atentatora, koji su se proslavili svojim urnebesno neuvjerljivim intervjuom u kojem su tvrdili da su u gradić Salisbury došli kao obični turisti, identificirani su kao agenti ruske vojno-obavještajne agencije GRU - Anatolij Čepiga i Aleksander Miškin.

>> Rusi osumnjičeni za trovanje u Engleskoj: "Mi smo samo turisti"

Ruske agente koji su u Englesku poslani s novičokom otkrili istraživači-amateri

Skripalj i njegova kći su čudom i uz ekspresno liječenje preživjeli trovanje izuzetno smrtonosnim kemijskim oružjem razvijenim u Sovjetskom Savezu, kao i policajac koji je otrovan kad je došao na mjesto zločina, ali Britanka Dawn Sturgess preminula je kao kolateralna žrtva ovog dosad neviđenog napada na tlu Velike Britanije.

>> Kako su Skripalovi preživjeli najsmrtonosniji bojni otrov na svijetu?

Iz odmazde za ovaj nevjerojatno bezobzirni kemijski napad na tlu članice NATO-a, Velika Britanija, SAD i još 26 njihovih saveznica, uključujući Hrvatsku, protjerali su više od 150 ruskih diplomata i tako pokazali da stoje ujedinjene protiv ruske agresije. SAD je usto u kolovozu nametnuo nove sankcije Rusiji koje bi je mogle stajati stotine milijuna dolara, nakon što joj je, uz EU i druge zemlje, već uveo višestruke sankcije zbog miješanja u američke izbore, pripojenja ukrajinskog Krima i vojnih akcija u Ukrajini i Siriji. Da te sankcije mogu imati učinka, pogotovo ako ciljaju konkretne Putinove dužnosnike i s Kremljem slizane oligarhe, pokazuje i primjer oligarha Romana Abramoviča koji je, nakon što mu London nije produljio vizu, ekspresno zatražio izraelsko državljanstvo i najavio da će preseliti tamo. 

A za Putina i njegove zloglasne tajne službe (i sam je bio agent KGB-a i kasnije na čelu njegova ruskog nasljednika FSB-a) posebno je sramotno to što je identitet ruskih agenata-atentatora otkrila nevladina organizacija za obavještajno online istraživanje pomoću otvorenih izvora, Bellingcat, koju je osnovao britanski novinar-amater Elliot Higgins.

>> GRU - tajna služba koja ubija i hakira za Putina

Ruski novinar preživio pokušaj ubojstva tako da je lažirao vlastitu smrt

To nije prvi put da je Bellingcat razotkrio i osramotio Rusiju - 2014. je dokazao da je protuzračni raketni sustav kojim je iz ruske separatističke enklave na istoku Ukrajine oboren civilni avion na letu MH17 iz Amsterdama za Kuala Lumpur, dopremljen iz vojne baze u Rusiji te da je ruska tvrdnja da ga je oborio ukrajinski vojni avion lažna. Bellingcat je dokazao i rusko bombardiranje bolnica u Siriji, kao i kemijske napade snaga sirijskog režima, s kojim je Rusija u savezu. Što se tiče trovanja Skripaljevih, očito je da je identificiranju počinitelja pomogla i poprilična traljavost ruskog GRU-a. Drugim riječima, izgleda da su se ruske tajne službe do te mjere opustile i osokolile u svojim operacijama da su olakšale posao istražiteljima. Uvjerenost Kremlja da neće snositi posljedice za miješanje u američke i europske izbore, potkopavanje ukrajinskog suvereniteta i likvidacije disidenata i odmetnutih agenata na britanskom tlu sve više mu se obija o glavu.

>> Ovo je prava priča o ruskom novinaru koji je lažirao svoje ubojstvo

Osim Skripaljevih, izgledne ruske pokušaje atentata preživio je i član Pussy Riota Igor Verzilov koji je s kolegicama iz ovog punk-aktivističkog kolektiva prekinuo finalnu utakmicu Svjetskog prvenstva između Hrvatske i Francuske. Verzilova su nepoznati počinitelji otrovali u Moskvi, nakon čega je hitno prebačen na liječenje u Berlin, gdje se oporavio. Preživio je i ruski novinar Arkadij Babčenko koji se sklonio u Ukrajinu u strahu za vlastiti život nakon što se zamjerio Kremlju kritikom vojnih akcija u Siriji i Rusiji. On je, doduše, morao lažirati vlastitu smrt uz pomoć ukrajinske tajne službe SBU kako bi uhvatio nalogodavca iz Rusije na djelu i otkrio popis za odstrel od čak 47 imena, uglavnom ruskih novinara i disidenata koji su poput njega pobjegli u Ukrajinu.

>> JEZIVA SLIKA Ova trojica ljudi zamjerili su se Putinu. Danas su svi mrtvi

Kritičari Kremlji pronađeni mrtvi u Londonu i u Jekaterinburgu

Nije, međutim, preživio Maksim Borodin, istraživački novinar koji je u travnju pao - ili je bačen - s prozora svog stana na petom katu zgrade u Jekaterinburgu. Smrt je u najmanju ruku sumnjiva, iako je ruska policija tako ne tretira jer je Borodin prije smrti pisao o gubicima ruskih plaćenika u Siriji koje Moskva pokušava zataškati. Nije preživio ni Nikolaj Gluškov, ruski oligarh koji se zamjerio Putinu, odslužio pet godina zatvora zbog navodne korupcije u Rusiji i nakon toga pobjegao u London, također u strahu za život. Gluškov je u ožujku pronađen zadavljen u svojoj kući u Londonu. Prije pet godina, kad je njegov prijatelj i poslovni partner Boris Berezovski također pronađen mrtav, Gluškov je znakovito rekao da je on zadnji na Putinovoj listi za odstrel. Nizozemska, Velika Britanija i SAD zajednički su oštro osudili ovaj ruski napad.

>> Rusi izveli cyber napade u nekoliko država, protjerana četvorica osumnjičenih

Iako nije umro nasilnom smrću, ove je godine nakon teške bolesti umro i general Igor Korobov, šef GRU-a  - iste one službe čiji su agenti tako spektakularno podbacili u pokušaju atentata na Skripalja. Četvorica agenata te službe su uhvaćeni i u neuspješnom cyber-napadu na sjedište Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) u Nizozemskoj, koja je zadužena za istraživanje trovanja Skripaljevih, kao i kemijske napade u Siriji. Uhićeni su na parkingu ispred sjedišta OPCW-a, u automobili su imali specijalističku opremu za hakiranje, a jedan od njih je još uvijek imao račun za taksi koji ga je odveo od sjedišta GRU-a u Moskvi na aerodrom za Haag.

>> Pogledajte kako je Putin pozdravio saudijskog princa

Putin i princ Muhamed se smiju, hoće li se zadnji smijati?

“Izdajnike uvijek snađe loš kraj”, rekao je Putin 2010. pri zamjeni špijuna u sklopu koje je Skripalj predan Velikoj Britaniji, u čiju službu se stavio još devedesetih kao dvostruki agent. Iako Putinovi dužnosnici i on sam grčevito negiraju ikakvu umiješanost ili odgovornost, popis zločina i međunarodnih incidenata koji se pripisuju Kremlju sve je duži, kao i popis dokaza koji upućuju na njegovu odgovornost. Iako ruska propaganda u isto vrijeme šalje poruku da se tu zemlju lažno optužuje i da to za što je optužena nije ništa loše, godina u kojoj je toliko puta uhvaćena na djelu i izazvala takav bijes međunarodne zajednice teško se može opisati kao uspješna na Rusiju.

S druge strane, na djelu je uhvaćen i saudijski princ Muhamed bin Salman kojeg američke službe izravno povezuju s ubojstvom novinara Jamala Khashoggija. Ali kao i Putina, i saudijskog princa iz neobjašnjivih razloga brani Trump i tako otupljuje oštricu američkog odgovora na ova zvjerstva. Snimka na kojoj se Putin i Muhamed bin Salman veselo pozdravljaju prošlog mjeseca na summitu G20 najbolje ilustrira da se radi o državnicima istog kova  - spremnima na sve i uvjerenima u vlastitu neranjivost. Godina 2019. će pokazati je li to zaista tako.