U Putinovom govoru mnogima je promakla ozbiljna nuklearna prijetnja
U PROŠLOTJEDNOM govoru ruskog predsjednika Vladimira Putina u nacionalnom parlamentu bilo je lako propustiti kratko spominjanje mogućnosti da Rusija nastavi s nuklearnim pokusima. Putin je iznenađujuće rekao kako je Rusija spremna nastaviti pokuse nuklearnog oružja ako ih SAD prvi izvede.
Dok je većina medijskog fokusa bila usmjerena na prekid sudjelovanja Rusije u Novom START-u, sporazumu o nuklearnom naoružanju, ova je objava bila jednako značajna, s potencijalno razornim posljedicama, za CNN komentira Marion Messmer. To bi značilo daljnji korak prema eskalaciji u Ukrajini, demonstrirajući namjeru Rusije da upotrijebi nuklearno oružje i moglo bi započeti još razorniju utrku u nuklearnom naoružanju.
Ni Rusija ni SAD nisu izveli testove nuklearnog oružja od ranih 90-ih godina, ubrzo nakon toga su pregovarale o Sporazumu o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih testova (CTBT) u Ženevi. Iako su i Indija i Pakistan izveli nuklearne pokuse 1998. godine, samo je Sjeverna Koreja nastavila testirati nuklearne bojeve glave do danas.
Kad bi Rusija nastavila s testiranjima, mogle bi je slijediti i druge nuklearno naoružane države. Sjeverna Koreja bi to sigurno shvatila kao carte blanche za nove testove i pojavila bi se zabrinutost u SAD-u zbog potencijalnog zaostajanja za Rusijom u razvoju novih nuklearnih sposobnosti. Sve to potencijalno vodi novoj dinamici utrke u naoružanju.
SAD nema razloga niti namjeru nastaviti s takvim testovima. Međutim, umetanjem ovih rečenica u svoj govor o stanju nacije, Putin kao da stvara lažnu priču o tome da SAD radi na testiranju nuklearnog oružja kako bi opravdao rusko kršenje CTBT-a i ponovno izvođenje svojih testova.
Doista, ruska novinska agencija TASS izvijestila je početkom veljače, nekoliko dana prije Putinova govora, da je poligon za nuklearna testiranja Novaja Zemlja spreman za nastavak rada ako bude potrebno.
Zašto bi Rusija željela ponovno započeti testiranje?
Prvo, kao znak namjere da će grubo prekršiti sve nuklearne sporazume, demonstrirajući svoju sposobnost i odlučnost - na domaćem i međunarodnom planu - da upotrijebi nuklearno oružje.
I drugo, zato što Rusija razvija nove nuklearne sposobnosti i nema dovoljno podataka bez testiranja novih bojevih glava. Ni jedan ni drugi razlog nisu utješni. Rusko testiranje nuklearnog oružja razbilo bi nekoliko desetljeća međunarodnih sporazuma i svaki osjećaj sigurnosti u naporima za zaustavljanje širenja nuklearnog oružja.
CTBT osnažuje Ugovor o neširenju nuklearnog naoružanja (NPT) stvaranjem vjerodostojne premise da će države s vremenom smanjiti svoje nuklearne arsenale umjesto da ih nastave širiti.
Što bi ruski testovi nuklearnog oružja značili za druge nuklearno naoružane države?
To bi potaknulo zabrinutost u drugim nuklearnim državama da Rusija može dobiti dragocjene uvide iz testnih podataka koje druge zemlje trenutno propuštaju.
To bi moglo dovesti do toga da još više država pokrene testiranje u namjeri da moderniziraju svoje arsenale. U SAD-u bi neke političke figure vjerojatno pozvale na testiranje nuklearnog oružja, ne želeći da ih Rusija nadmaši. Pokrenula bi se nova utrka u nuklearnom naoružanju s nekoliko nuklearnih sila koje bi se međusobno natjecale.
Napuštanjem CTBT-a i širenjem svojih nuklearnih arsenala, Rusija i sve druge države koje bi se pridružile novom nizu testova ozbiljno bi naštetile NPT-u. Teško je zamisliti kako bi se NPT mogao oporaviti od tako drastičnog odstupanja od svoje osnovne namjere - da će pet nuklearnih sila smanjiti oslanjanje na nuklearno oružje - što će rezultirati potpunim i nepovratnim razoružanjem.
To bi također povećalo potencijal drugih država da ponovno pokušaju stvoriti nuklearno oružje. Južna Koreja već je nekoliko puta ove godine nagovijestila ulaganje u nuklearni program ako se prijetnja Sjeverne Koreje ne smanji. Povratak globalnoj utrci u nuklearnom naoružanju mogao bi dvije Koreje gurnuti preko ruba.
Nuklearna testiranja također se mogu tumačiti kao signal dodatne eskalacije, pokazujući rusku odlučnost da upotrijebi nuklearno oružje u ratu ili kao nagovještaj produbljivanja sukoba između Rusije i NATO-a. To bi značilo pomak od Putinovih retoričkih prijetnji prema opasnoj stvarnosti koja bi lako mogla izmaći kontroli.
Što bi se moglo učiniti ako se Rusija zaista priprema za test?
Ruski test nuklearnog oružja ne bi došao iz vedra neba. Obavještajne službe mogle bi primijetiti pripreme. SAD i Velika Britanija redovito dijele obavještajne podatke još od prije invazije na Ukrajinu, kako bi signalizirali Rusiji da su njezini motivi transparentni i pomogli saveznicima u koordinaciji. Mogli bi upotrijebiti isti mehanizam kako bi skrenuli pozornost na nadolazeći test i pokušali ga spriječiti.
U takvom slučaju, međunarodna zajednica bi trebala raditi zajedno kako bi Rusiju impresionirala svojom ozbiljnošću i dosljednošću protiv pokusa nuklearnog oružja.
Odgovor bi trebao biti trenutno povećanje sankcija dok Rusija ne zaustavi sve pripreme za testiranje. Europska unija trebala bi brže djelovati na sankcije nego što je to dosad činila. Svjesne rizika, druge države koje su do sada izbjegavale zauzeti stav mogle bi se promijeniti i pridružiti se transatlantskom pritisku na Rusiju.
Kina i Indija imaju ključnu ulogu. Dosad su zauzimale ambivalentan stav prema Ukrajini, suzdržavajući se pri glasanju u UN-u i odbijajući otvoreno osuditi Rusiju. Međutim, kritizirali su njezine nuklearne prijetnje.
Kina je pokazala da joj nije ugodno takvo zveckanje nuklearnim oružjem i jednako tako ne želi vidjeti da Rusija ili SAD ulažu u širenje i razvoj svojih arsenala. Vidjevši pripreme za testiranje, Kina bi mogla zaprijetiti da će povući svoju političku i gospodarsku potporu Rusiji, što bi bio težak udarac Putinovim vojnim ambicijama.
Što bi se moglo učiniti ako Rusija provede test?
Izvođenjem testa nuklearnog oružja, Putin bi možda želio zastrašiti zapadne države da više ne podržavaju Ukrajinu. No, mnogo je vjerojatnije da bi zemlje članice NATO-a, zabrinute zbog eskalacije, jednostavno pojačale svoju potporu.
U ovom scenariju nema dobrih opcija - konvencionalni odgovor NATO-a također bi mogao biti eskalacija. Promjena razine nuklearne uzbune poslala bi snažan signal Rusiji, ali bi također mogla izazvati daljnju eskalaciju.
Nova utrka u nuklearnom naoružanju izgledala bi drugačije od one iz Hladnog rata. To više ne bi bila uglavnom utrka između Rusije i SAD-a. Sigurno bi uključivala Kinu i imala bi druge implikacije na regionalnu nuklearnu dinamiku.
U slučaju ruskog nuklearnog pokusa, sve druge nuklearno naoružane države (s iznimkom Sjeverne Koreje koja se vjerojatno neće pridružiti) trebale bi zajedno ustati protiv nuklearnog pokusa i raditi na tome da se Rusija vrati u sporazum.
Povijest bilježi nekoliko primjera kada je svijet bio blizu razornog nuklearnog rata i potom bio srećom spašen. Uzdati se u sreću nije dobra strategija, pogotovo u tako složenoj i napetoj situaciji.
Ponašanje sve izoliranije Rusije, s predsjednikom koji donosi odluke bez potencijalno smirujućeg doprinosa drugih viših dužnosnika, priprema je za katastrofu.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati