OVOG petka, dok je bio na poslovnom putu u Berlinu, novinar i književnik Jurica Pavičić primio je e-mail od svoje odvjetnice. Izgubio je još jednu tužbu, ovog puta od Duška Mucala, pjevača lakih nota i intendanta splitskog HNK za vrijeme gradonačelnika Željka Keruma. I to zbog serije tekstova o njegovom mandatu na čelu te splitske kulturne institucije.

Sutkinja Općinskog suda Dunja Ljubičić presudila je u korist tužitelja Mucala i prihvatila njegov odštetni zahtjev u iznosu od 50 000 kuna koji potražuje od samog autora, a ne nakladnika. Pavičića je sud obavezao i da Mucalu nadoknadi sudske troškove u iznosu od 17 tisuća kuna.

No ova nepravomoćna presuda nije ga iznenadila. Kako je rekao za Index, novinarstvom se bavi od 1989. godine i tužbe mu nisu strane. Ispričao je kako uvijek ima u tijeku nekoliko tužbi u različitim fazama. No do unatrag par godina imao je tek jednu izgubljenu tužbu od Antuna Vrdoljaka, dok u posljednjih par godina kaže kako gubi svaki spor.

Pavičić: "To ne može biti slučajno"

"To ne može biti slučajno“, kaže Pavičić i dodaje kao se on nije promijenio kao novinar i izgubljene tužbe pokazatelj su negativnog ozračja i pritiska koji se stvara na medije.

"Niti sam postao šlampaviji, niti sam oštriji. To meni govori o nekoj promjeni općeg ozračja protiv medija“, kaže Pavičić.

Više od tisuću tužbi za 18 medija

Njegove opservacije u skladu su i s podacima koje je nedavno prezentiralo Hrvatsko novinarsko društvo na tribini pod nazivom "Novinari pred sudom". Od 18 medija koji su odgovorili na njihov anketni upit, dobili su sljedeće podatke – u tom trenutku u Hrvatskoj su bila aktivna čak 1163 sudska predmeta protiv novinara i medija.

Najveći dio tužbi odnosio se na Hanza mediju (459), Styriju (420), Slobodnu Dalmaciju (100), Index (71), Nacional (22), Telegram (21), RTL (18), Tportal (15), Novosti (15)…

Od tih tužbi čak 33 podnio je HRT. U međuvremenu se broj HRT-ovih tužbi popeo na 36, a o bizarnosti činjenice da javni servis tuži druge medije progovorili su i predstavnici međunarodnih novinarskih udruženja. No i bez HRT-a kao tužitelja čini se da je novinarima u Hrvatskoj sve teže slobodno objavljivati tekstove, i to onda kad su faktografski točni, što je dobro vidljivo na slučaju Mucalove tužbe protiv Pavičića. Nepravomoćna presuda zorno pokazuje svu apsurdnost situacije pred kojom se novinari u Hrvatskoj danas nalaze.

Naime, Mucalo je tužio Pavičića kao autora tekstova u kojima ga grubo i zlonamjerno opisao pogrdnim nazivima no, kako kaže Pavičić, nije osporavao istinitost njegovih tvrdnji.

Napisao za Mucala da ne razlikuje Aristotela od Aristofana

Pavičić je tako u jednom tekstu iz 2010. godine za Mucala napisao da ne razlikuje Aristofana od Aristotela, da misli da je Avignon klub u Ligi prvaka, a Nekrošius litvanski košarkaški centar.

Mucalu je zasmetao i tekst iz 2011. godine u kojem je tužitelj tvrdio da Pavičić aludira na njega kad je napisao "vlast u Splitu misli da svaki rođak ili zemo može raditi bilo što, da penzionirani slikar može biti kurator suvremene umjetnosti, ekonomist iz Jugoplastike intendant teatra, a naša mala iz familije savjetnica za kulturu“. Članak je Pavičić završio sljedećom rečenicom: "Onda će vladajući mentalitet Splita moći uživati u konačnom trijumfu praznoglavih bena.“

Tuženi novinar je za Mucala napisao i da je "estradni diletant te da je kao intendant postao metafora za eru u kojoj je Split postao vic“. I tako dalje.

Pavičić je za Index objasnio kako Mucalo nije tvrdio da su njegovi tekstovi faktografski netočni jer oni to i nisu.

„Oni su vještačili moj stil“

"Oni su vještačili moj stil, jesam li se ja njim previše zafrkavao ili nisam“, kaže Pavičić o sudskom postupku i dodaje da to po njegovom mišljenju ne može biti meritum suda jer je riječ o vrijednosnim stavovima.

"Ne može sud raspravljati je li moj stil bio primjeren i je li njegovu tankoćutnu dušicu dodirnulo to što sam ja napisao. Jer ako otvorimo tu kutiju, onda svaki tekst može biti kažnjiv“, kaže Pavičić i dodaje kako se naše sudstvo najmanje bavi činjenicama.

Nadalje, sutkinja Ljubičić je u svom obrazloženju zaključila da je Pavičić profesionalni novinar s dugogodišnjim iskustvom, usto i diplomirani profesor komparativne književnosti, što ga kvalificira kao velikog znalca kojem je riječ glavno oruđe.

Mucalo je osjećao "besramni sram, stid i nelagodu"

"Polazeći s tih predispozicija, tuženik je i te kako znao da je njegovo etiketiranje tužitelja kao praznoglavca, praznoglave bene, estradnog diletanta, osobe dovedene s ulice i slično...nedvojbeno za tužitelja imalo i te kakve štetne posljedice“, navela je sutkinja i dodala da je  "dovoljno pročitati iskaz tužitelja o njegovim osjećajima, osjećajima njegove obitelji, ali i rodbine i prijatelja nakon što su ovi članci objavljeni“.

Sutkinja je napisala i da su "tužiteljevi osjećaji" bili još jače izraženi jer "nije nikako mogao shvatiti što motivira tuženika da na takav način piše o njemu“.

"Zbog članaka je osjećao beskrajni sram, stid i nelagodu“, stoji u presudi.

Tužbe novinara u građanskim parnicama su opasan presedan

Nadalje, osim što je sud odlučio kako je tužiteljev stid i sram dovoljan da novinar izgubi tužbu, neovisno o tome je li napisano točno ili nije, drugi problem koji Pavičić vidi jest činjenica da je Mucalo tužio njega, a ne nakladnika. Dosadašnja praksa je bila da se autori tuže u kaznenim, a da se odšteta traži od nakladnika u građanskim parnicama.

Naime, na prvom ročištu ovog suđenja Općinski sud u Splitu upravo to je i odlučio te odbacio tužbu, što je potvrdio i Županijski sud 2015. godine. No Mucalo je podnio reviziju Vrhovnom sudu koji ju je prihvatio 2017. godine i vratio suđenje na početak. Sud nije prihvatio pravno shvaćanje da ne postoji odgovornost autora za štetu nastalu objavom informacije u medijima. I tako je na ponovnom suđenju ovog puta Pavičić izgubio.

"Ideja da se novinare tuži u građanskim parnicama je šupačka"

"To je presedan, nova praksa koja nije postojala prije", rekao je Pavičić i dodao da je to veliki problem ako iza novinara ne stoji jaka redakcija.

"Takvi tužitelji se ne žele zamjeriti novinama, ali će lako tužiti novinara. Ideja da se novinare tuži u građanskim parnicama je šupačka", zaključio je Pavičić.

Sve to, kako je na spomenutoj HND-ovoj tribini rekao još jedan poznati novinar Drago Hedl, kod novinara stvara osjećaj nelagode i straha kad predaju tekstove. 

"I to ne zato što sam nesiguran u činjenice i napor koji sam uložio, već zato što nisam siguran kako bih to obranio na sudu", rekao je tada Hedl.