Kako je moguće da je cijepljeni doktor u Dubrovniku zaražen ospicama?
FACEBOOK STATUS dubrovačkog liječnika Pere Markunovića, u kojem je on jučer napisao da se zarazio ospicama iako je bio cijepljen, očekivano je naišao na podijeljene reakcije.
''Drage mame i tate, ja sam doktor u OB Dubrovnik. Trenutno ležim u izolaciji sa ospicama, a imam dijete koje ima 10 mjeseci i još nije cijepljeno jer po kalendaru cijepljenja još nije dovoljno stara. Ja sam ospice dobio dok sam bio dežuran, a uredno sam cijepljen o čemu imam i dokaze.
Htio bih vam skrenuti pažnju na ozbiljnost problema necijepljenja u Dubrovniku ali i Hrvatskoj. Ja sam, naime, budući da sam bio cijepljen i nisam mislio da imam ospice, bio u kontaktu sa malim bebama od 2 mjeseca, trudnicama, svojim djetetom i bolesnicima u bolnici koji su sad pod rizikom da im se nešto ozbiljno dogodi jer neki roditelji (i to njih 60%) nisu cijepili svoju djecu i mene nije zaštitio kolektivni imunitet'', napisao je u uvodnom dijelu svojeg statusa Markunović uputivši svima poziv da vjeruju medicini i liječnicima, a ne teorijama zavjera o povezanosti cijepljenja i autizma.
Ljudi koji dobro razumiju kako funkcionira cijepljenje pozdravili su njegov status.
Antivakcinalisti su ga po svojoj uvriježenoj špranci proglasili dokazom da cijepljenje ne djeluje, nego da, naprotiv, škodi.
Većina ostalih ostala je zbunjena te bez informiranog odgovora na pitanje iz našeg naslova: Kako se cijepljeni liječnik u Dubrovniku mogao zaraziti?
Dakle, kako je moguće da cijepljena osoba oboli, ako su cjepiva uistinu toliko učinkovita koliko to stručnjaci tvrde?
Cjepivo štiti, ali ne 100 %
Tko god se ikada podrobnije informirao o cijepljenju na ozbiljnim medicinskim izvorima, zna da ono nikada ne pruža 100-postotnu zaštitu.
Cjepivo protiv ospica jedno je od najefikasnijih zbog činjenice da je virus te bolesti tako evoluirao da se iz godine u godinu gotovo uopće ne mijenja, za razliku od virusa gripe. Znanstvenici su nedavno otkrili da je razlog tome razlika u načinima napada ovih dvaju virusa na stanice domaćina. Svaka mutacija u genima odgovornima za ovaj napad onesposobljava virus ospica. No to nije tema ovog teksta. Uglavnom, istraživanja su pokazala da vrijedi statistika prema kojoj prva doza cjepiva pruža zaštitu od oko 93 %, a dvije doze oko 97 %. To znači da oko troje ljudi na stotinu, unatoč procijepljenosti dvjema dozama, neće razviti dovoljan imunitet da bi se mogli smatrati zaštićenima.
No važno je istaknuti jednu stvar - oni koji su cijepljeni, a ipak obole, uglavnom će imati značajno blaže simptome bolesti. Oni će također biti manje zarazni za okolinu.
Koliku zaštitu pruža cjepivo jasno pokazuje činjenica da većina oboljelih u Srbiji u trenutnoj epidemiji, njih preko 90%, nije bila cijepljena. Pritom treba imati na umu da je udio cijepljenih u populaciji te zemlje daleko veći nego necijepljenih. Kada cjepivo ne bi štitilo, među oboljelima bi morali dominirati cijepljeni.
Test je jedini siguran dokaz
Ljudi koji su primili dvije doze cjepiva protiv ospica generalno se smatraju zaštićenima. Međutim, kako smo gore naveli, neki, čak i ako su primili dvije doze, mogu spadati u skupinu tzv. primarnih nereaktora - ljudi koji nisu u stanju razviti specifičnu imunost na atenuirani, odnosno oslabljeni soj virusa u cjepivu. Također je poznato da razine obrambenih tijela s godinama padaju tako da kroz više desetljeća osoba može oboljeti unatoč cijepljenju.
Stoga se smatra da je jedini siguran dokaz serološko testiranje imunološkog statusa. Ako se serološkom metodom mogu detektirati specifična protutijela u IgG razredu, ona mogu značiti da je osoba uspješno cijepljena ili da je preboljela infekciju uzrokovanu divljim virusom.
U nekim zemljama, u nekim okolnostima, cijepni karton koji potvrđuje cijepni status ne prihvaća se kao dovoljno siguran dokaz.
Primjerice, u SAD-u, u nekim koledžima u koje dolaze studenti iz mnoštva zemalja širom svijeta, medicinski djelatnici provest će obavezno testiranje svake osobe koja ga želi pohađati.
Testiranje se u Hrvatskoj može obaviti u najbližim mikrobiološkim laboratorijima HZJZ-a. Ono je kombinirano s testom na bolest što znači da se testira IgG i IgM, a košta 300-tinjak kuna. Test samo za IgG može se napraviti i privatno za 160-200 kn.
Epidemiologinja Vesna Višekruna Vučina za Index je rekla da su u Općoj bolnici u Dubrovniku u tijeku provjere cijepnog statusa i imuniteta liječnika.
''Mi od ove godine u Provedbenom programu II imamo predviđena testiranja za zdravstvene radnike, posebno za one koji rade na novorođenačkim, dojenačkim, hematološkim i infektološkim odjelima'', rekla je Višekruna Vučina.
''Ako nemaju dokumentirane primljene dvije doze cjepiva, ili serološki dokaz imuniteta, njih se ponovno cijepi. To se radi od početka godine po bolnicama širom Hrvatske. U Dubrovniku, s obzirom na situaciju, već su krenuli s time. Velika većina zdravstvenih djelatnika ne zna svoj cijepni status pa se provode serološka testiranja'', tumači naša epidemiologinja.
Jedan od velikih problema u slučaju Srbije bio je taj što provjere, testiranja i docjepljivanje nisu bili provedeni pravovremeno. To je jedan od razloga zbog kojeg su mnogi zdravstveni djelatnici oboljeli, ali i činjenice da se epidemija tako jako raširila.
Višekruna Vučina smatra da je kod nas ta procedura krenula na vrijeme.
Veća izloženost traži jaču zaštitu
Dva cjepiva protiv ospica uglavnom se smatraju dovoljnom doživotnom zaštitom. No budući da razine antitijela za virus u organizmu s godinama mogu postupno padati, moguće je da oboli čak i cijepljena osoba. To će se osobito dogoditi ako u tijelu nema dovoljno antitijela, a istovremeno je izložena snažnom napadu mnoštva virusa. Primjerice, ako se u dizalu vozi deset neotpornih osoba zajedno s jednom zaraznom, čak devet će ih dobiti ospice, a virus će u dizalu, izvan organizma bolesnika, biti prisutan još oko dva sata. Ospice su izuzetno zarazna bolest, vjerojatno najzaraznija za koju znamo, a lako se šire kapljičnim putem, kihanjem i kašljanjem. Pokušajte zamisliti realnu situaciju u kojoj se u nekoj bolnici zdravstveni djelatnik nađe u liftu s bolesnom osobom, a ona kihne. Podražavanje na kihanje je evolucijski stečena sposobnost virusa kojom se oni izuzetno efikasno šire. Prema istraživanju Massachusetts Institute of Technology, kihanjem se može na daljinu od oko osam metara, brzinom od oko 300 km na sat, raspršiti oko 40.000 kapljica u kojima može biti oko 100.000 virusa.
Snažnim napadima posebno su izloženi liječnici u bolnicama. Stoga se oni često moraju docjepljivati kako bi pojačali imunitet.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati