Oslobađanje Knina
NA DANAŠNJI dan 1995. godine hrvatske su snage oslobodile grad Knin i time okončale paradržavu Republiku Srpsku Krajinu. Operacija Oluja najpoznatija je i najvažnija akcija hrvatskih vojnih snaga (uz Bljesak), kada je oslobođena petina teritorija Republike Hrvatske. 5. kolovoza u Hrvatskoj se obilježava kao Dan pobjede i Dan hrvatskih branitelja. Oluja je s vremenom postala simbol hrvatskog otpora tijekom Domovinskog rata.
Preduvjeti za oslobađanje hrvatskog teritorija
Republika Srpska Krajina 1995. godine više nije bila u održivom položaju. Nakon što je HV zauzela okolna područja u operacijama Zima ’94. i Ljeto ’95. godine bilo je jasno da će se reintegracija hrvatskog teritorija dogoditi. Međutim diplomatske inicijative nisu urodile plodom pa 4. kolovoza počinje Oluja.
Prije toga, krajem 1994. i u prvoj polovici 1995. godine odvilo se nekoliko vojnih akcija koje su otvorile put prema oslobađanju hrvatskog teritorija. Zima ’94. onemogućila je novu ofenzivu na Bihać i dovela pod kontrolu veći dio Livanjskog polja. Jednodnevna akcija Skok-1 dodatno je osigurala sigurnost na dinarskom području.
U svibnju 1995. dogodila se najveća akcija prije Oluje. Operacija Bljesak oslobodila je područja zapadne Slavonije u nešto više od jednog dana, a do ljeta je izvedena i akcija Skok-2, kojom je oslobođen dodatan dio oko dinarskog pojasa.
Zadnja akcija prije Oluje dogodila se krajem srpnja kada su oslobođeni gradovi Bosansko Grahovo i Glamoč. Hrvatska vojska okružila je teritorij RSK-a te je započeto planiranje Oluje.
Plan i izvedba Oluje
Oluju je organizirao zapovjednik HV-a Zvonimir Červenko, kao i generali Miljenko Crnjac, Petar Stipetić, Luka Džanko, Mirko Norac te Ante Gotovina. 4.8. u pet sati ujutro počelo je oslobađanje teritorija na bojišnici dugoj više od 600 kilometara. Već su idućeg dana u jutarnjim satima pripadnici 4. i 7. gardijske brigade Hrvatske vojske oslobodili Knin. Točno u podne na kninskoj tvrđavi zavijorila se hrvatska zastava.
Akcija je trajala sve do 7. kolovoza. U šest sati popodne hrvatski ministar obrane Gojko Šušak objavio je kraj Oluje. Preko dva milijuna ljudi slušalo je prijenos putem radija ili televizije. Svi su znali da nije u pitanju samo još jedna vijest iz rata već da je na pomolu i kraj ratovanja u Hrvatskoj. Oslobođena su područja u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu.
Unutar četiri dana oslobođeno je 10.400 četvornih kilometara hrvatskog teritorija. Time je Hrvatska pokazala da ne planira pristati na Plan Z-4 u kojem bi nova hrvatska država bila federacija i u kojoj bi okupirana područja postala autonomne regije unutar Republike Hrvatske.
Nakon Oluje završava rat u Hrvatskoj, a istočna je Slavonija mirno reintegrirana do 1998. godine, čime je završio proces objedinjavanja hrvatskog teritorija u Domovinskom ratu. Od 2002. godine 5. kolovoza obilježava se kao Dan pobjede, a manifestacije su popraćene vojnim paradama i ceremonijama u Kninu.
Nakon Oluje iz Hrvatske odlazi oko 200.000 Srba. Neki od njih su se vratili svojim kućama, većina nikada nije. Hrvatska ne slavi odlazak stanovništva koje je na tom području živjelo od ranog novog vijeka, već slavi uspjeh vlastitih vojnih snaga koje su potvrdile suverenitet buduće samostalne Hrvatske.