PRIJE četiri mjeseca jedna od glavnih tema u Srbiji bio je dokumentarni film “Vladalac” Slaviše Lekića (autor), Jovane S. Polić (redateljica) i Sanje Lončar (urednica), koji je prikazala televizija N1.

“Vladalac” se sastoji od dva dijela od sat i pol, a naslovni lik je aktualni predsjednik Srbije i Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandar Vučić.

Muke režima s dokumentarnim filmom "Vladalac"

“Vladalac” je Vučićeva “politička biografija”, polemičan film u kojem su izabrani sugovornici, većinom Vučićevi protivnici i žestoki kritičari, koji o predsjedniku govore sve najgore, opisujući ga čak i kao psihopata. No, u tri sata trajanja “Vladalac” je iscrpan dokument o nevjerojatnoj političkoj karijeri i biografiji Aleksandra Vučića, koju on sam najčešće frizira ili uljepšava za potrebe svakog trenutka.

Zato je Vučićev režim tako burno reagirao na dokumentarni film “Vladalac”, jer je Lekić razotkrio niz Vučićevih laži, od sitnica poput one da je u Velikoj Britaniji radio u prodavnici alata i da je bio najbolji student na Pravnom fakultetu, pa do onih kapitalnih laži da se Vučić bori za boljitak Srbije i protiv korupcije, dok ga zle sile u tome pokušavaju srušiti. “Vladalac” je podsjetio da je laž u temelju političkog djelovanja Aleksandra Vučića, a to je ono što njega najviše boli - kada je razotkriven, kada svoj narativ ne može nametnuti kao stvarnost.

O Vučiću se sve zna, on nije misterij

Na Pinku je kao odgovor na film “Vladalac” emitiran na brzinu sklepani “Progon”, u kojemu vučićevci napadaju autore i N1 kao “tajkunsku televiziju”, ponavljajući tabloidne laži i rijetkim kritičkim medijima i istaknutim građanima koje Vučić ne kontrolira. Vučić se sam višekratno oglašavao o filmu, proglašavajući ga maltene atentatom na sebe, a najzabavnije je što se Vučić lažno hvalio kako “Vladalac” traje čak četiri sata. Nije mogao izdržati da ne slaže, da ne doda ekstra sat.

Jedino što je kontranapad uspio jest da poveća interes javnosti za “Vladalca”, koji je u međuvremenu na YouTubeu pogledan više od milijun puta (prvi dio) i više od 500 tisuća puta (drugi dio).

Politička biografija Aleksandra Vučića je zapravo otvorena knjiga, nema tu nikakvih tajni, i baš zato je sam Vučić frizira, jer prava istina otkriva da je njegova cijela politička karijera put strave i užasa, nezajažljive ambicije i još gore beskrupuloznosti, narcisoidnosti i ultranacionalizma. 

Učlanio se u Šešeljevu stranku kao student prava

Aleksandar Vučić rođen je 1970. u Beogradu u obitelji srednje klase, završio je Zemunsku gimnaziju, a kao tinejdžer se priključio Delijama, fanatičnim i kriminogenim navijačima Crvene zvezde. Bio je kao navijač prisutan i na utakmici Zvezde i Dinama na Maksimiru 1990., na kojoj je došlo do poznatih nereda i sukoba s milicijom. Pravni fakultet je završio 1994., no godinu prije je napravio ključnu odluku svojeg života i političke karijere - učlanio se u Srpsku radikalnu stranku (SRS) Vojislava Šešelja.

Što je mladog studenta prava Vučića privuklo Šešelju? Obojica su bili velikosrpski nacionalisti, ali ne treba zanemariti činjenicu da SRS nije bio pun mladih, visokoobrazovanih kadrova. Vučić je generalni tajnik radikala postao godinu dana po učlanjenju u stranku, a poziciju formalno trećeg u stranačkoj hijerarhiji, iza Šešelja i njegova zamjenika Tomislava Nikolića, držao je do 2008. godine, kada se SRS raskolio.

U tom početnom periodu lansiranja karijere Vučić je i nekoliko mjeseci bio novinar na RTV Pale, televiziji Radovana Karadžića, koja je primjerice negirala opsadu Sarajeva i širila najstrašniju antimuslimansku propagandu. Vučić je, dakle, oduvijek pokazivao interes za medije, koji će se u svojoj najmalignijoj formi moći do kraja realizirati kada postane apsolutni “vladalac” Srbije.

Vučić je o politici učio od Šešelja

Ali prvo je trebalo odraditi šegrtski staž kod Šešelja. Mnogima je poznata fotografija na kojoj mladi Vučić u pozadini nosi gajbu piva dok Šešelj drži govor na nekakvom sastanku SRS-a, no po svemu sudeći riječ je o falsifikatu. Nije Vučić nosio naokolo gajbe, već je bio Šešeljeva desna ruka, a od budućeg osuđenog ratnog zločinca i najgoreg huškača ovih prostora mladi je Vučić učio kako se obračunava s političkim protivnicima, kako se svađa s novinarima, kako se inscenira pred kamerama itd. I danas se vidi da je Vučić ispao ispod Šešeljeve kabanice.

Tri su stvari zapamćene iz tog perioda Vučićeve karijere. Prva je njegov suludi velikosrpski govor u Glini 1995., u kojem je par mjeseci pred Oluju i dalje huškao s granicom Virovitica - Karlovac - Karlobag, za koji se nikad nije ispričao. Druga je još strašniji istup u Skupštini Srbije u kojem je pozvao da se “za svakog ubijenog Srbina ubije sto muslimana”. Treća je njegovo obavljanje funkcije ministra informiranja u koalicijskoj vladi Miloševićevih socijalista i Šešeljevih radikala, koje se prihvatio kao 28-godišnjak.

Ministar informiranja od 1998. do 2000. godine

Vučić je svoj relativno kratki mandat proveo napadajući neovisne novinare, smišljajući cenzorski zakon o medijima, a sve je kulminiralo ubojstvima poznatih novinara poput Slavka Ćuruvije. Vučić je definitivno sudjelovao u kreiranju huškačke atmosfere prema novinarima kritičnim prema Miloševićevom režimu, no smatra se da su ubojstva ipak naredili Milošević i njegova supruga Mira Marković. Vučić je tada, ministarskoj poziciji unatoč, bio drugi ešalon srpske politike.

Sljedećih desetak godina se činilo da će tako zauvijek i ostati, da će Vučić ostati zapamćen kao vječni glavni tajnik SRS-a i radikalni zastupnik koji se volio svađati u Skupštini i s novinarima. Donekle mu se otvorio veći prostor u javnosti kada je Šešelj otišao u Haag, a vodstvo stranke preuzeo Nikolić, čija je Vučić postao desna ruka, ali nije postojao put koji će radikale dovesti na vlast. Oko toga je postojao i konsenzus na srpskoj političkoj sceni.

Tavorenje u opoziciji

Treba spomenuti i da je Vučić službeno cijeli život primao političarsku plaću, ali je ipak stekao par stanova, a kao mladi radikal je čak i imenovan upraviteljem sportsko-poslovnog centra Oinki u Zemunu. “Uspio je rekonstruirati ovo zapušteno sportsko zdanje i uspješnim poslovanjem višestruko povećati primanja zaposlenih”, navodi se u Vučićevoj službenoj biografiji na internetskoj stranici predsjednika Srbije. Novinari su pak pisali da je Vučić upravljanje tim centrom iskoristio da popravi svoju financijsku situaciju.

Vučić nulte godine ovog stoljeća provodi tavoreći u opoziciji, baveći se degutantnim uličnim akcijama poput one da je Bulevar Zorana Đinđića u Beogradu simbolično preimenovao u Bulevar Ratka Mladića. Preokret dolazi 2008., s raskolom između Šešelja i Nikolića, koji odlučuje za sobom povesti dio radikala i osnovati Srpsku naprednu stranku.

Kako je Vučić otkrio da se zalaže za ulazak Srbije u EU

Danima su se mediji pitali hoće li Vučić također otići u SNS, a Vučić je pak čekao da ga Šešelj iz Haaga imenuje svojim nasljednikom na čelu radikala. Kada se to nije dogodilo, Vučić odjednom odlazi Nikoliću te zajedno započinju svoju političku renesansu. SNS vrlo brzo postaje glavna opozicija vladavini Demokratske stranke i predsjedniku Borisu Tadiću. Postaju prihvatljivi i zapadnim demokracijama jer počinju podržavati ulazak Srbije u Europsku uniju. Vučić prvi put u životu postaje prihvaćen u finim salonima političke moći, među onima koje i dalje mrzi, ali bez kojih se ne može nadati vlasti.

Naprednjaci su se koliko-toliko civilizirali u odnosu na najgore Šešeljevo ponašanje te se počeli predstavljati kao prihvatljiva alternativa nesposobnoj i korumpiranoj Tadićevoj vlasti, no trebalo se namučiti da dođe do pobjede na izborima. Vučić se, primjerice, kandidirao za gradonačelnika Beograda i izgubio.

Pobjeda Tomislava Nikolića je bila prijelomna za Vučićevu karijeru

Pobjeda dolazi zahvaljujući Tadićevoj nepromišljenosti.

Predsjednik Srbije je sazvao parlamentarne i predsjedničke izbore 2012. u isto vrijeme, nadajući se kako će njegova osobna popularnost i pobjeda na predsjedničkim izborima pomoći rezultatu DS-a na parlamentarnim, no na kraju su izgubili i Tadić i DS.

Za predsjednika Srbije izabran je Tomislav Nikolić, dotad vječni gubitnik u drugom krugu, koji daje ostavku na mjesto predsjednika SNS-a jer želi biti predsjednik svih građana. Stranku prepušta Vučiću, koji pak postaje potpredsjednik vlade i ministar obrane u vladi premijera Ivice Dačića. Vlast u Srbiji preuzela je koalicija potomaka vladajućih iz devedesetih, utjelovljena u Dačiću “Malom Slobi” i Vučiću “Šešeljevom potrčku”.

Progon tajkuna Miškovića

Novi potpredsjednik vlade brzo je zasjenio premijera. Vučić je pokrenuo veliku medijsku antikorupcijsku kampanju uz pomoć Pinka i tabloida, čiji je cilj bio tajkun Miroslav Mišković, koji je ubrzo i uhapšen. Vučić se sam hvalio da osobno nadzire istragu i radi na optužnici, iako je oboje bilo izvan njegovih formalnih ovlasti. Na kraju od velikog pravosudnog obračuna s Miškovićem nije bilo ništa, no Vučić se dobro pozicionirao za izvanredne parlamentarne izbore 2014. Na njima je prvi put nastupio kao lider SNS-a te dobio čak 48 posto glasova. Iako mu baš i nisu trebali, Vučić je u prvu vladu kojoj je bio premijer uzeo i Dačića, davši mu mjesto ministra vanjskih poslova. 

Tada kreće Vučićev zalet prema najprestižnijoj političkoj funkciji u Srbiji, onoj predsjednika republike. Bivši mentor Tomislav Nikolić mu je bio na putu, no Vučićeva je moć do 2017. toliko narasla - pobijedio je i na izvanrednim parlamentarnim izborima 2016. - da je Nikoliću dao ponudu koju ovaj nije smio odbiti. Nikolić je imenovan na paradnu funkciju u tijelu za odnose s Rusijom, Vučić se kandidirao ispred SNS-a i pobijedio u prvom krugu s 56 posto glasova. 

Vučić je od 2017. apsolutni vladar Srbije

Od pobjede na predsjedničkim izborima 2017. Vučić postaje skoro pa apsolutni vladar Srbije. Sve kontrolira, sve ga se pita. Na čelo vlade imenuje poslušnu suradnicu Anu Brnabić, koja formalno ima veće ovlasti od Vučića kao predsjednika, no u javnosti ga naziva “šefe”. Svih pet televizija s nacionalnom frekvencijom u informativnom programu emitira isključivo prorežimsku propagandu i glorificiraju Vučića, koji im postaje česti gost. Novinari tih televizija prestaju Vučiću postavljati pitanja, puštajući ga da i sat i pol-dva drži sulude monologe. 

Što je dosadašnja bilanca Vučićeve vlast u Srbiji?

U vanjskopolitičkom smislu Vučić je donekle popravio položaj Srbije, koja sada pokušava biti dobra sa svim velikim silama, od SAD-a preko Europe i Rusije pa do Kine. Trenutno je Kina u modi zbog pomoći u vezi pandemije koronavirusa, no formalni pravac Srbije je prema Europskoj uniji. Vučić je doveo i neke strane investicije te povećao rast BDP-a, no nije uspio zaustaviti iseljavanje i bijelu kugu. Pregovarao je s liderima Kosova, ali bez konkretnog dogovora. Ipak, Srbija je ostala faktor nestabilnosti u regiji, a u njoj se stanje demokratskih sloboda i ljudskih prava otkako je Vučić na vlasti sustavno pogoršava. EU to većinom ignorira jer je Vučić prema moćnima koncilijantan, dok sve svoje frustracije ispaljuje nad narodom kojim vlada.

Teror Vučićeve propagande

Vučićeve stalne tirade postale su dio svakodnevice u Srbiji. Predsjednik svojom sveprisutnošću, propagandom i bezočnim lažima doslovno izluđuje građane Srbije, koji se dijele u tri ključne skupine: one koji u propagandu vjeruju ili joj se bar pokoravaju, one koji joj ne vjeruju, ali su nemoćni da se suprotstave i oni kojima je svega dosta i žele pobjeći.

Nedavno je tako i svoje iseljavanje u Sloveniju najavio i poznati glumac Nikola Kojo, koji kaže da ne želi da mu djeca odrastaju u Vučićevoj Srbiji.

SNS vlada pomoću uhljebljivanja i korupcije

No, kako Vučić na tako uvjerljiv način opstaje na vlasti? Je li konstantna propaganda dovoljna da se osigura podrška više od dva milijuna birača, kao na nedavnim parlamentarnim izborima koje je opozicija bojkotirala?

SNS ima 700 tisuća članova, što je oko 10 posto stanovništva Srbije. Ti članovi imaju obitelji i tako vrlo lako dolazimo do broja od dva milijuna glasova za SNS. Vučić i njegova stranka su premrežili i preuzeli sve institucije u Srbiji, kao i sve nivoe vlasti, a zapošljavanje u javnom sektoru, a ponekad i u privatnom, ovisi o članskoj iskaznici SNS-a i glasačkoj podršci za Vučića. Aktivisti SNS-a čak na dan izbora provjeravaju tko je glasao, a tko ne.

Vučić kontrolira i nekoliko navijačkih skupina, koje je preko fiktivnih nevladinih udruga spojio na budžet, pa oni za njega obavljaju prljave ulične poslove, od bespravnog rušenja do zastrašivanja građana bakljadama na krovovima stambenih zgrada. 

Nacistički model obnašanja vlasti

Riječ je o donekle nacističkom modelu obnašanja vlasti, u kojem je na vrhu karizmatični lider koji se koristi stranačkom strukturom, propagandom, uličnim batinašima i uvijek spremnim masama za provođenje svoje politike. Vučića ne zanima demokracija, niti demokratske procedure, sve to mu je potpuno strano kao tehnika državnog upravljanja.

Zato Vučiću ne mogu naštetiti ni brojne korupcijske afere koje su otkrili rijetki neovisni mediji: od sumnjivog stjecanja imovine i doktorata niza Vučićevih najbližih suradnika do bogaćenja istaknutih SNS-ovaca i njihovih obitelji preko ministarskih funkcija. Prave afere brzo padnu u zaboravu pred najnovijom propagandnom akcijom režima. Najveći hit je da netko sprema atentat na Vučića ili ga netko želi uvući u rat, što preko noći postaje udarna tema u tabloidima poput Informera, da bi se onda prelilo na televizije poput Pinka i Happy TV-a.

Vučić gubi kontrolu nad sobom

Svaka afera je “napad na Vučića i Srbiju”, nevažno radi li se o pogibijama radnika koji grade kontroverzni projekt Beograd na vodi ili o tome da je otac ministra policije trgovao oružjem državne firme i tako lijepo zaradio.

U toj i takvoj Srbiji Vučić je sada na vrhuncu svoje moći, uvjerljivo izabrani predsjednik čija je stranka na izborima dobila dvotrećinsku većinu u parlamentu. S druge strane, sve je vidljivije da Vučić gubi kontrolu nad sobom, da mu se više ne da glumiti smirenog i europski orijentiranog političara te da ulazi u fazu šešeljevskog ludila, što je dio razloga za bunt koji se prolio ulicama Beograda.

Nemiri koji potresaju Beograd već dva dana pokazuju da Aleksandar Vučić jeste preuzeo svu vlast u Srbiji, da neće birati sredstva da je zadrži, ali da Srbiju nije do kraja pokorio.

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz Aleksandra Vučića instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: Aleksandar Vučić

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.