MOGU zamisliti tu situaciju u Milijunašu, tamo negdje kod prvog praga za 265.44 eura.

Natjecatelju se smiješi brk, konačno mu se isplatilo što je pohađao vjeronauk.  I onda započinje svoj mali show.

Bolestan humor

„He, he, ono pod A bi vjerojatno zaokružili dnovinari Imbexa, oni nisu sigurni ni kojeg su spola. A pod B, jest da je Maja čista petica, ali nije ona. Jovanka - to tako Srbi zovu Bogorodicu. Dakle, konačan je odgovor D, Marija.”  I pretpostavljam da bi mu se to priznalo kao točno. A sad pozivam vas koji ste izdržali moj odvratni smisao za humor da malo pokušate shvatiti zašto rješenje nije baš tako lako. 

Najranije priče

Prije no što su napisana četiri Evanđelja koja nalazite u Novom zavjetu, o Isusu su se već razvijale razne priče i legende, a neke od njih su se i zapisale. Ti su spisi odavno izgubljeni, ostala su samo posredna svjedočanstva crkvenih otaca, kao i tragovi u novozavjetnim spisima. 

Znamo da su postojala evanđelja koja su zapisali židovski kršćani - i u najranijoj predaji ona se obično zovu Evanđelje Hebreja. Barem na jednom mjestu spominje se i Isusova majka u epizodi kad ga krštava Ivan Krstitelj. Na tom mjestu govori se o Isusovoj braći i majci kako ga nagovaraju na obred - a majku se ne imenuje.

„Rođen od žene”

Negdje u tim najranijim danima nastalo je i evanđelje koje su stručnjaci nazvali Q (od njemačkog Quelle, izvor). Njime su se služili Matej i Luka kad su sklapali svoja Evanđelja. Sastoji se uglavnom od Isusovih izreka, u njima se i ne spominje Isusova majka, što nije ni neočekivano s obzirom na formu djela.

Najranije sačuvane kršćanske zapise ostavio nam je apostol Pavao. U njegovih sedam autentičnih poslanica imamo zapravo vrlo malo podataka o samom Isusu - nije prikazan ni kao čudotvorac, niti se citiraju njegove izjave (osim one za euharistiju). Iznosi se podatak da je Isus imao braću, a o njegovoj majci nemamo nikakav zapis. Najbliže tome dolazimo u Poslanici Galaćanima 4.4 kad Pavao govori o Božjem slanju Isusa „rođenog od žene”.

Radi se o uobičajenoj hebrejskoj frazi za čovjeka općenito, nešto kao „sin materin”. Naravno, za Pavla uopće nije upitno da je Isus imao majku, ali nam se nije potrudio ostaviti njezino ime. Govorimo negdje o polovici prvog stoljeća, od Isusovog vremena prošlo je već dvadesetak godina.

Markovo izmišljanje

Još toliko godina kasnije nastaje prvo novozavjetno Evanđelje nazvano po Marku. Tko ga je pisao ne znaju pouzdano ni oni koji su doktorirali na tu temu. On u trećem poglavlju piše da je Isusova obitelj došla smiriti ga, jer se govorilo da je „izvan sebe” (redak 21). I tu nam se spominje samo „Isusova majka”, bez ikakvog navođenja imena. 

Vrlo je moguće da Marko izmišlja ovaj tekst kao kritiku onih krugova rane Crkve okupljenih oko Isusove obitelji. Znakovito je da Matej i Luka - koji su se itekako služili Markom - jako ublažavaju tu epizodu, nema impliciranja da je Isusova obitelj mislila kako je on skrenuo pameću. 

Otkuda im ime?

Nekih barem deset godina nakon Marka imamo Evanđelja po Mateju i Luki, podjednako nejasnog autorstva. I tek u njima, gotovo pola stoljeća nakon opisanih događaja, čitamo da se Isusova majka zvala Marija. Obojica iznose mitološke priče o Isusovom rođenju, pritom padajući u međusobno proturječje, tako da bi ih teško itko uzeo kao povijesni izvor.

Ipak, znakovito je da obojica donose isto ime, iako Matej i Luka definitivno nisu čitali jedan drugoga. Očito su imali neki zajednički izvor, neku legendu o Isusovom rođenju, tako tipičnu za mnoge slavne ljude antike, koju su onda oni dodatno obradili i ukrasili. Taj nepoznati izvor nikakve povijesne valjanosti jest prvi koje veli da se Isusova majka zvala Marija. Prema nekim povjesničarima, ime Marijam, koje se u heleniziranoj formi sačuvalo kao Maria, nosila je svaka četvrta žena u tadašnjem Izraelu. Novi zavjet navodi još sedam žena s istim imenom, pa je moguće da je najranija tradicija išla na što vjerojatniji pogodak.

Dvosmisleni Ivan

Dodatnu zabunu unosi Evanđelje po Ivanu (trebam li reći da ne znamo ni njegovog autora). Nastalo je oko 95. godine, dakle više od 60 godina nakon Isusa. 

U njemu se već kod izmišljene svadbe u Kani spominje i Isusova majka - i ne navodi se njezino ime. 

Posebno je zanimljiv tekst u 19.25, donosim ga doslovno prevedenog, bez interpunkcije (koja tada ni ne postoji): „A pored križa Isusovog stajale su majka njegova i sestra majke njegove Marija od Klope i Marija Magdalena.” Koliko se ovdje nabraja osoba - tri ili četiri? Drugim riječima, zove li se sestra Isusove majke Marija (kod nas prevedena kao Kleofina) ili su sestra Isusove majke i Marija Kleofina dvije različite osobe? Nema definitivnog odgovora, tekst ostaje nejasan. Jasno je jedno: ako se sestra Isusove majke zvala Marija (Kleofa je valjda njezin muž ili sin), onda su jako male šanse da se i Isusova majka zvala Marija.

U slučaju da vas to uznemirava, olakšat ću vam dušu: cijela ta priča s Isusovom majkom, tetkom i Magdalenom (i ljubljenim učenikom) kod križa jest kasna izmišljotina, koja proturječi i onome što pišu drugi evanđelisti.

Točan odgovor?

Priznajem, ja ga ne znam. Vjerojatno bih u onoj izmišljenoj epizodi iz Milijunaša odabrao pod A i vratio se s kući s nula eura. A svima vama koji ne samo da znate njezino ime, nego i imena njezinih roditelja, što je radila u djetinjstvu i kako je i gdje umrla - od srca čestitam. Zaslužili ste po 132.722,81 euro.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala