U TO DOBA Švedska je bila dio Kalmarske unije, saveza s Danskom i Norveškom pod zajedničkom krunom koji je formalno uspostavljen 1397. godine. Međutim, taj savez bio je obilježen napetostima zbog švedskog otpora danskoj dominaciji. Početkom 16. stoljeća taj se sukob intenzivirao. U to vrijeme na švedskom tronu bila je snažna opozicija kralju Kristijanu II., danskom vladaru poznatom po težnji za centralizacijom moći.

Kristijan II. želio je učvrstiti vlast nad Švedskom, što ga je potaknulo da 1520. godine pokrene invaziju na zemlju. Nakon što su njegove snage porazile švedsku vojsku, Kristijan je preuzeo kontrolu nad Stockholmom. U znak pomirenja i kako bi umirio švedske plemiće, organizirao je krunidbenu ceremoniju i slavlje koji su trajali danima.

Šveđane je okrivio da su heretici

Slavlje je zapravo samo bilo krinka za kraljev savršen plan. Nakon što su danima Danci i Šveđani pili skupa i zabavljali se, pozvao je švedske plemiće na sastanak 8. studenog 1520. godine i tamo ih smjesta uhitio. Uskoro je počelo suđenje: Šveđanima se sudilo zbog krivovjerja te su ih proglasili hereticima. Kristijan je tražio dozvolu od Pape, koju je i dobio te tako opravdao klanje putem božjih poslanika. 82 plemića su pogubljena. 

Ova masovna pogubljenja, poznata kao Stockholmski masakr, trajala su od 8. do 10. studenog 1520. godine. Pogubljene su mnoge istaknute ličnosti švedskog društva, uključujući članove obitelji Sture koja je vladala prije Kristijana te mnoge pristaše otpora danskoj vlasti. Njihove su glave odrubljene na glavnom gradskom trgu, što je izazvalo šok i strah diljem Švedske.

Kratka vladavina nakon krvoprolića

Masakr iz 1520. godine nije samo učvrstio Kristijanovu reputaciju kao brutalnog vladara već je imao dalekosežne posljedice za Švedsku. Umjesto da osigura vlast, masakr je potaknuo žestoku reakciju i otpor prema danskoj dominaciji. To je izravno dovelo do ustanka koji je vodio Gustav Eriksson, sin jednog od pogubljenih plemića. Do 1523. on će postati novi kralj Švedske te uzeti ime Gustav Vasa.

Gustav Vasa je proveo brojne reforme koje su ojačale Švedsku kao neovisnu državu i postavile temelje za njeno buduće jačanje. Ovaj je masakr tako postao simbol oslobođenja i prekretnica u švedskoj povijesti, ujedno označavajući kraj srednjovjekovne faze i početak modernog razdoblja.

Masakr je isto tako započeo animozitet između Danaca i Šveđana koji je trajao stoljećima. Šveđani će u narednih 300 godina svaki zločin počinjen prema Dancima opravdavati Stockholmskim masakrom.