Foto: Hina, Index

NA MREŽNIM stranicama Hrvatskog sabora u petak su osvanuli dokumenti koji po svojoj prirodi nisu smjeli biti javno objavljeni. Na poveznici 'Akti u raspravi' pojavili su se svi materijali Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (OEZVO) iz 2016. godine, kao i svi zapisnici s održanih sjednica tog tijela. Po svemu sudeći, saborska služba ih je, u pometnji koja ovih dana vlada u sustavu, zabunom objavila. Naime, u skladu s Pravilnikom o radu OEZVO-a veći dio dokumenata koji su 'procurili' zaštićen je mjerom tajnosti.

Iz Službe za medije Hrvatskog Sabora poslali su nam priopćenje i dali tumačenje prema kojem greška nije u njima. Ističu da svi dokumenti koji do njih dođu, a smatraju se tajnima, trebaju imati posebnu oznaku tajnosti. Smatraju da bi o tome trebala voditi brigu tijela koja su im dostavljala materijale.

U službi ističu sljedeće:

1.    Navedeni dokumenti ne nose nikakvu oznaku odnosno stupanj tajnosti.
2.    Navedeni dokumenti nisu objavljeni u petak, nego su u dnevni red Hrvatskoga sabora uvršteni 17. ožujka 2017. kada su i objavljeni na mrežnim stranicama Hrvatskoga sabora.
3.    Dokumenti poslani u saborsku proceduru nisu klasificirani u skladu sa Zakonom o tajnosti podataka (”Narodne novine” broj 79/07 i 86/12).
4.    Klasifikaciju podataka obavlja vlasnik podataka pri nastanku klasificiranih podataka. Vlasnik podataka je nadležno tijelo u okviru čijeg djelovanja je klasificirani ili neklasificirani podatak nastao, dakle stvaratelj dokumenta.

U ovom slučaju odgovorna bi trebala biti Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) koja je zadužena za izvještavanje o radu Odbora, ili eventualno sam OEZVO.

No ovdje se nećemo baviti pitanjem odgovornosti za curenje već samim dokumentima, kad su već postali dostupni, a otkrivaju mnoge zanimljive činjenice o kojima se inače moglo samo nagađati (pogledajte dolje).

Za početak podsjetimo da je OEZVO etičko tijelo koje je prošle godine predstavilo mišljenje prema kojemu je ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić plagirao dijelove svojeg znanstvenog članka objavljenog u Synthesis Philosophica 2008. Tijekom rada na tom predmetu krajem 2016. članovi Odbora, osobito njegov bivši čelnik, akademik Vlatko Silobrčić, žalili su se da su bili pod snažnim pritiscima, prozivani, nadzirani i povlačeni po medijima, da bi konačno bili prijavljeni Ustavnom sudu pod optužbom da su tijelu nezakonito proširili ovlasti, da su se time hijerarhijski postavili iznad sveučilišnih etičkih tijela, čime su navodno narušili autonomiju sveučilišta. Inicijativu za ocjenu ustavnosti pokrenulo je Sveučilište u Zagrebu, a u studenom 2016. podržao ju je i Rektorski zbor. Ustavni sud konačno je u travnju presudio u korist SuZ-a, čime je dao na znanje kako bi Odboru, koji ionako nema nikakve stvarne ovlasti u smislu sankcioniranja prijestupa, iste trebalo dodatno smanjiti.

Umanjivanje Barišićeva prijestupa

Što se to zanimljivo iz dokumenata može iščitati?

Prije svega, kako smo već rekli, OEZVO je krajem 2016. donio mišljenje da je Barišić posuđivao ideje, riječi i sadržaje od američkog autora Stephena Schlesingera. No iz tog mišljenja proizlazi da je posuđivao samo od njega, a ne i od Samuela P. Huntingtona, Carla Boggsa, Roberta Dahla i Wikipedije, koji su svi bili navedeni u prijavi protiv njega.

Takva odluka rađala je, već kada je donesena i bez novog uvida u dokumente, određene dvojbe tipa - zašto Schlesinger da, a Huntington ne? Moglo se nagađati da je tome razlog činjenica da je Schlesinger jedina živa osoba koja je potvrdila, i to upravo Indexu, da se Barišićevo posuđivanje može smatrati plagijatom.

Novo-dostupni dokumenti potvrđuju takve spekulacije. Naime, iz njih postaje jasnije da je izvjestiteljica OEZVO-a u slučaju 'Barišić', čija je dužnost bila proučiti predmet i o njemu obavijestiti ostale članove Odbora, odlučila dokazanim plagijatom proglasiti samo one dijelove teksta koji su preuzeti od Schlesingera.

To je u neku ruku bilo očekivano jer je bilo jasno da je takvu odluku bilo najlakše braniti. S druge strane, da Schlesingerova primjedba nije bila uvažena, on je mogao reagirati, a Odbor, izvjestiteljica i Hrvatska mogli su biti osramoćeni.

Prijava iz Sarajeva

Druga zanimljiva stvar koja se doznaje iz objavljenih dokumenata jest da je 2016. postojala prijava za koruptivno ponašanje protiv akademika Mislava Ježića koja je stigla sa Sveučilišta u Sarajevu. Međutim, iz dokumentacije se ne može zaključiti što se dogodilo s njome, odnosno je li uopće postupano prema prijavi. Trag tom predmetu u kasnijim dokumentima iščezava. Naravno, moguće je da ga Odbor još nije stigao rješavati. U tom kontekstu podsjetimo da se Ježić u previranjima oko Odbora često spominjao kao jedan od bliskih suradnika ministra Barišića, rektora SuZ-a Damira Borasa i prorektora Ante Čovića, a bio je i jedan od gorljivijih kritičara rada OEZVO-a.

U istom smislu zanimljiv je treći objavljeni dokument koji pokazuje da je Odbor na sjednici održanoj 28. prosinca 2016. odlučio od Čovića zatražiti kronologiju njegovih izbora u zvanja, a od Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta očitovanje o tome je li se u navedenom predmetu išta poduzimalo. Naime, bilo bi zanimljivo doznati jesu li ti dopisi ikada poslani Čoviću i Etičkom povjerenstvu FF-a te je li to povjerenstvo ikada vidjelo tu prijavu, a ako ne, zašto ne.

U svakom slučaju, nakon što je Ustavni sud umanjio ovlasti OEZVO-a bilo bi od još većeg značaja i urgentnosti da navedene slučajeve razmotri etičko povjerenstvo Čovićeve i Ježićeve matične institucije – Filozofskog fakulteta.

Zapisnici_Index by Index.hr on Scribd