JA SAM iz one generacije koja je prvi put čula za žig Zvijeri iz pjesme Iron Maidena. Bio mi je to jedan od najdražih albuma, a uvod sam naučio napamet: Let him who hath understanding reckon the number of the beast ... six hundred and sixty six. Nisam imao pojma odakle dolazi taj tekst.

Pokušaji odgonetanja

Nekoliko godina kasnije postao sam vjernik i počeo ozbiljnije proučavati Otkrivenje 13,18. Tko je misteriozni čovjek koji se krije pod tim upečatljivim brojem 666? Jedno sam vrijeme prihvaćao tumačenje da se to odnosi na rimskog papu, on je VICARIVS FILII DEI, namjesnik Sina Božjeg, zbrojite rimske brojke iz tog naziva pa ćete vidjeti da je ukupni zbroj ravno 666. Ili, DLXVI, ako vam je tako draže.

A onda sam napustio to tumačenje, prvo zato što je papina titula Vicarius Christi, a ne Vicarius Filii Dei, ovo drugo je izmišljotina radikalnih protestanata.

Izvorni jezik Otkrivenja nije mi bio uopće problem za razumijevanje (radi se očito o piscu kojemu grčki nije bio materinski jezik), a na raspolaganju mi je stajala hrpa komentara te vjerojatno najnemuštije biblijske knjige. I prilika da razgovaram s nekim od njezinih svjetski najuglednijih tumača. 

Iskreni odgovor

I što da vam nakon više od dvadeset godina ozbiljnog proučavanja odgovorim na pitanje o značenju tog tajnovitog broja (kojega najviše imate u pjesmama heavy metalaca i na njemačkim registracijskim pločama)?

Iskreno – ne znam.

Jasna mi je osnovna ideja Otkrivenja 13, netko se pojavljuje glumeći Boga, ljudi ga počnu i obožavati, čitatelj i sam počinje dvojiti tko bi to mogao biti, ali nas u zadnjem retku pisac prizemljuje da se radi tek o čovjeku, nekom poput nas, dakle, smrtniku. Šestice su inače simbol babilonskog carstva (i u Otkrivenju je Babilon jedan od simbola neprijatelja Boga).

I to je otprilike sve što vam mogu reći.

Imao sam sreću da mi Otkrivenje ne predaje neki zajapureni pastor koji u nejasnim tekstovima vidi Tursku, Sovjetski Savez, atomske bombe i Ameriku pod vlašću katolika. Moj profesor je doktorirao temu iz Otkrivenja na Sorbonnei, znao nam je čitati cijela poglavlja iz Otkrivenja i onda nakon retoričke pauze reći: Ja bih vam volio sad reći što ovo  znači, ali ne znam.

Ne znam ni ja. Ne znaju ni oni koji su se puno više bavili tom knjigom. Učeni ljudi dobro znaju što ne znaju.

Najmanje znaju oni koji vam kažu da znaju. Oni doslovce nemaju pojma. I međusobno se prepiru je li žig Zvijeri čip u cjepivu ili bar-kod ili OIB ili što god već kome padne na ne baš briljantnu pamet.

Jahanje na Apokalipsi

Napokon, kako bi uopće i znali što je neki Ivan (svakako ne apostol Ivan) tamo negdje u prvom stoljeću mislio dok je pisao knjigu namijenjenu prije svega vjernicima u Maloj Aziji. Radilo se o kršćanima koji su očito došli iz židovstva, prethodno čitali razne druge apokaliptičke spise i vjerovali da žive na samom kraju povijesti. Koji se, naravno, nije dogodio. Oni su vjerojatno sasvim dobro razumjeli Ivana, a mi možemo pohvatati samo neke temeljne ideje. 

Svejedno, imate puno onih koji i dalje jašu na Apokalipsi. Iznenadio sam se kad sam taj fenomen vidio čak i u Njemačkoj. Jedna moja klijentica mi je naširoko pričala o nekom američkom pastoru (tko bi drugi nego neki američki pastor) koji im svakoga petka tumači Otkrivenje.

I kad sam joj u razgovoru rekao da ovih dana nema više toaletnog papira u trgovinama (bila je to ona panika na početku pandemije), ona je oduševljeno uzviknula: Baš kao što je i Biblija prorekla!

„I reče Isus: A u one dane neće biti ni toaletnog papira u trgovinama” jest tekst kojega baš i nećete naći u Bibliji, no, hajde.

Uvijek su zgodna vremena za apokalipsu. Ne trebate se čuditi što su ljudi već stotinama puta vidjeli kraj povijesti.

Nebriga za ovaj svijet

Ne znam jeste li kada upoznali čovjeka kojemu su dijagnosticirali neizlječiv rak i rekli mu da će živjeti još pola godine. Njima se, ne moram vam to ni pričati, mijenja cijela životna perspektiva. Uopće im više nije bitno pitanje napredovanja na poslu, društvenog priznanja, političkih prilika i svega onoga što muči nas koji imamo sreću da smo zdravi. Neke sasvim druge teme i vrijednosti dominiraju njihovim umom. A najbitniji su mu obitelji i prijatelji, oni s kojima će se uskoro bolno rastati.

Još se veće tektonske promjene dogode u umu čovjeka koji ozbiljno misli da je svijet došao svome koncu. I da nam uskoro stiže Isus. Slično onima smrtno oboljelima, ni njima više nisu bitni posao, društveno priznanje i politika. Samo što ovim apokaliptičarima više nije bitna ni obitelj, nerijetko je napuste ili potpuno zanemare. Svijet ionako ide k vragu, koga briga ako tko od članova obitelji i umre, uskoro će ionako uskrsnuti. 

„Došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine”, govori u Mateju 10,35 Isus, koji je bio vatreni propovjednik apokalipse (i dok to ne shvatite uopće vam nije jasno što je on zapravo govorio). Isusove riječi (koje možda on nije ni izgovorio) bilježe čest fenomen da se obitelji i rasturaju onda kad neki od njihovih članova pomisli da je blizu apokalipsa i da je sada jedino bitno imati zajednicu s Isusom, a ne s roditeljima, braćom, sestrama, djecom. Koji, s puno prava, misle da je njihov član obitelji izgubio zdravu pamet.

Život na kraju povijesti

Meni je sasvim jasno da bi se svakoga časa moglo dogoditi nešto istinski apokaliptično, što bi moglo čak i zatrti ljudsku vrstu. Možda sva ova trkeljanja o bacanju atomske bombe i nisu sasvim neosnovana, možda netko dovoljno lud ipak pritisne crveni gumb i vrati Zemlju na tvorničke postavke.

Ili, toliko promijenimo klimu da nam postane nemoguće dalje živjeti. Ili, nastavimo s ovim demografskim padom, pa nam ne ostane ni posljednji Mohikanac. Meni je to savršeno jasno, kao što mi je savršeno jasno da i inače mogu svakog trenutka umrijeti.

Svejedno, ako vam tko dođe i kaže da zna što kaže Otkrivenje, tko se krije iza broja 666 i da uskoro dolazi kraj svijeta, slobodno ga otjerajte k vragu. Ili mu dajte adresu nekog dobrog psihijatra.

A vi nastavite živjeti ovdje i sada, jer drugog mjesta i drugog vremena nema.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

***

Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom "Žene, majke, kraljice: Kritički pogled na biblijsku etiku" možete nabaviti ovdje. 

"Ova knjiga nije klasično ateističko zanovijetanje o biblijskim tekstovima koji promoviraju podčinjenost žena. Ona je, naprotiv, pokušaj da dođemo do onoga što Biblija stvarno govori i da shvatimo temeljnu etičku ideju iza svih tih tekstova. Tek onda možemo reći nešto smisleno o tome koliko knjigu pisanu prije par tisućljeća treba uzeti u obzir u suvremenim raspravama o položaju žena u društvu."