JOŠ SE UVIJEK ne znaju konačni broj žrtava i razmjeri štete razorne eksplozije koja je u utorak sa zemljom sravnila dobar dio bejrutske luke i zatresla libanonsku prijestolnicu poput potresa.

U Bejrutu sada raste gnjev građana koji za tragediju krive vlasti s obzirom na to da je bilo upozorenja o tome kakvu opasnost predstavlja amonijev nitrat koji je čak šest godina bio uskladišten u luci. Tih šest godina ništa se nije poduzelo, a onda je u utorak u 17:40 po lokalnom vremenu odjeknula strašna eksplozija koja je ubila najmanje 150 ljudi, a njih oko 5000 ranila. 

Bijes ljudi u Libanonu toliko je snažan da su ministricu gotovo fizički napali usput je polivši vodom, a francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koji je danas stigao u Bejrut, masa ljudi je doslovno hvatala po ulici uz molbe da ih spasi od korumpirane i nesposobne vlasti.

Što se točno dogodilo tog poslijepodneva u utorak još uvijek nije do kraja jasno, no neke činjenice o eksploziji i onome što joj je prethodilo izašle su na vidjelo.

Kada je riječ o uzroku eksplozije, trag seže gotovo sedam godina unazad, kada je brod u prilično lošem stanju stigao iz Gruzije. Na njemu je bio smrtonosni teret, piše The Guardian, koji donosi kronologiju događaja.

23. rujna 2013.

Rhosus, ruski teretni brod u vlasništvu tajkuna Igora Grečuškina koji je plovilo pod zastavom Moldavije, kreće iz Batumija u Gruziji na put za Mozambik, noseći 2750 tona amonijevog nitrata.

> Ovo je ruski tajkun koji je ostavio brod pun eksplozivnog tereta u Bejrutu

Na teretnom listu se vidi kako je kemikalije kupila Fabrica De Explosivos, mozambička tvrtka za industrijske eksplozive. Tvrtka koja upravlja mozambičkom lukom Beira kaže da nikada nije bila obaviještena o takvom dolasku tereta, prenose portugalski mediji. Prema intervjuu s bivšim kapetanom broda, brod se zaustavio u Turskoj i Pireju u Grčkoj.

Listopad 2013.

Rhosus se zaustavlja u Bejrutu. Neki izvori sugeriraju da je to učinio zbog tehničke pogreške, ali bivši kapetan je tvrdio da želi preuzeti dodatni teret kako bi vožnja postala isplativija. Posada je ondje započela štrajk zbog neisplaćenih plaća, dodao je. Libanonske vlasti odbijale su pustiti brod, a sada nakon eksplozije tvrde da su zaključili kako nije u plovnom stanju.

No bivši kapetan broda rekao je da je zaustavljen zbog neplaćenih lučkih naknada. Međunarodna federacija radnika u transportu, koja je tražila povrat plaća i repatrijaciju posade, potvrdila je da se brod zadržava i zbog toga što je luci dugovao 100.000 dolara neplaćenih faktura. Nekim članovima posade kretanje je bilo onemogućeno još 11 mjeseci, a tvrdili su kako su bili zatvoreni na brodu.

27. lipnja 2014.

Tadašnji direktor libanonske carine Shafik Merhi šalje pismo "sucu za hitne slučajeve" upozoravajući na opasnost od amonijevog nitrata i traži odluku o tome što treba učiniti s njim, prenosi Al Jazeera.

Još je jedno pismo poslano u prosincu te godine. Treće pismo poslano je u svibnju 2015. i u njemu se ponovno traži rješenje, naveo je sadašnji libanonski šef carine Badri Daher.

Srpanj 2014.

Web stranica FleetMon, koja prati kretanje brodova, navodi da je brod Rhosus u tom trenutku već napušten od svog vlasnika.

Listopad 2015.

2750 tona amonijevog nitrata na Rhosusu do trenutka eksplozije smješteno je u skladište, a brod je zadržan u luci, tvrde odvjetnici posade koji su tada pušteni s plovila.

Nije poznato koliko se još prazni brod zadržavao u Bejrutu niti kamo je poslije otišao. Bivši kapetan broda kaže da je potonuo "prije dvije ili tri godine".

Od 20. svibnja 2016. do 27. listopada 2017. godine

Libanonski carinici šalju još tri pisma pravosuđu. Posljednje je poslano 27. listopada 2017. i u njemu se od suca traži da donese brzu odluku u svjetlu "opasnosti ostavljanja ove robe na mjestu na kojem se nalazi", uključujući i opasnost za one koji ondje rade.

Iz carine tvrde da se pisma ignoriraju i da se ništa ne poduzima.

Prosinac 2019. godine

Izvješće o državnom stanju sigurnosti podneseno je pravosuđu, predsjedništvu te obavještajnim i carinskim upravama i u njemu stoji upozorenje na "stvarnu opasnost koja proizlazi iz ovih materijala", navodi libanonski list Al-Akhbar. Dokument sadrži nekoliko preporuka, uključujući i to da se prostor u skladištu broj 12, u kojoj se čuva visoko eksplozivan materijal, zapečati kako bi se spriječila krađa.

Početkom 2020. godine

Anonimni izvor blizak zaposleniku luke rekao je za Reuters da je tim pregledao amonijev nitrat šest mjeseci prije eksplozije i upozorio da će, ako se ne pomakne, "raznijeti cijeli Bejrut".

24. srpnja 2020. 

Libanonski ministar javnih radova Michel Najjar doznaje o prisutnosti amonijevog nitrata u luci iz izvještaja koji je primio od vrhovnog vijeća obrane zemlje, kako je izjavio za Al Jazeeru.

4. kolovoza 2020. oko 17:40

Pojavile su se informacije o vatri u bejrutskoj luci. Kako je do vatre došlo i gdje je točno započela nije jasno. Libanski mediji navode da je glavni direktor luke Hossan Koraytem izjavio da je tim zavarivača zapečatio pukotinu u skladištu 12, a da je posao bio završen do podneva. Neimenovani sigurnosni izvori tvrdili su da je zavarivanje završilo prije 17 sati, dakle neposredno prije eksplozije.

Reuters je u srijedu citirao izvore koji tvrde da je vatra započela u obližnjem skladištu 9 i proširila se na skladište 12 - bez spominjanja bilo kakvog zavarivanja. 

Velikoj eksploziji prethodile su raspršujuće crvene eksplozije. Neke snimke sugeriraju da je možda vatromet bio izvor plamena.

Najmanje deset vatrogasaca upućeno je u luku kako bi ugasili požar koji oko 17:54 popodne stvara oblake gustog dima iznad Bejruta.

4. kolovoza 2020. oko 18:08

Golema eksplozija potresa Bejrut. Jedan od prvih bilježaka događaja na društvenim mrežama je tvit Adama Barona, stanovnika naselja u blizini luke. Njegov tvit pojavljuje se u 18:09. Kaže da ga je poslao dok je još bio u zaklonu, dakle unutar minute od eksplozije.

Luka se pretvorila u duboki krater i pustoš oko njega, dok su zgrade u blizini epicentra eksplozije teško oštećene.

Prozori su slomljeni i zidovi su udubljeni do 5 km udaljenosti, a eksplozija se čula po cijelom Libanonu i više od 200 km dalje.

Guverner Bejruta Marwan Abboud procjenjuje da je gradu naneseno oko 15 milijardi dolara štete i da je 300.000 domova oštećeno, a neke su zgrade ostale potpuno prazne.