NEKI dan je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov najavio proširenje "specijalne vojne operacije" u Ukrajini izvan granica LNR-a i DNR-a. U intervjuu koji je dao za RIA Novosti i Russia Today je izjavio da su se zadaće "specijalne vojne operacije" promijenile i da sada ne uključuju samo teritorije LNR-a i DNR-a. Od ostalih teritorija spomenute su Hersonska i Zaporoška oblast.

Kao glavni razlog proširenja operacije naveo je, između ostalog, isporuke američkih raketnih sustava HIMARS Ukrajini. Također je najavio kako će ciljevi ruske vojske ići sve zapadnije ako Zapad nastavi slati Ukrajini oružje dugog dometa.

Ministar Lavrov je istaknuo da Rusija ne može dopustiti oružje koje može predstavljati direktnu prijetnju teritoriju Ruske Federacije i teritoriju onih republika koje su proglasile neovisnost. S druge strane Oleksij Danilov, tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu (SNBO) Ukrajine, najavio je novu pošiljku raketa sa Zapada dugog dometa.

Kijev je javno obećao Zapadu kako te rakete neće koristiti za napade na ciljeve koji se nalaze na teritoriju Ruske Federacije, a ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov je najavio da će rakete koristiti za deokupaciju ukrajinskog teritorija. Ukrajina je najavljivala i napad na Krim, što ne bi mogla bez raketa dugog dometa.

Takozvani zaokret

Za ono što se moglo naslućivati iz ruskih medija te stanja na bojnom polju, sada je došla i potvrda iz službenih krugova ruske politike. Sada se, dakle, mogu bolje vidjeti ruski ciljevi u Ukrajini. Prema Lavrovljevim riječima, taj "preokret" u određivanju ruskog cilja došao je radi isporuke zapadnih dalekometnih raketnih sustava. No, ruska vojska nije se ni na početku rata ograničila na dvije samoproglašene republike, već je djelovala na puno širem području. 

Kako se već moglo naslutiti iz ruskih medija, ruska politika sada ovom izjavom ministra Lavrova službeno kreće u sprovođenje faktičkog stanja na terenu. Uz daljnje ratovanje u Donbasu, ne bi li se uspostavila potpuna kontrola u Donjeckoj oblasti od strane ruske vojske, tako ministar Lavrov i ruski politolozi najavljuju tzv. demilitarizacijsku zonu koja uključuje Hersonsku, Zaporošku i Harkivsku oblast.

Nastavak rata

Rusko ministarstvo obrane najavilo je širenje ofenzive na sve sektore bojišnice. Operativna pauza je završena. Službeno, prema naredbi ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua, najveći fokus bi trebao biti na eliminaciji ukrajinskog dalekometnog topništva, kojim ukrajinska vojska ozbiljno udara po Donjecku.

Općenito, HIMARS raketni sustavi stvaraju ozbiljne probleme ruskoj vojsci i nervozu ruskom političkom vrhu. Uz to, kako su čelnici postavljene ruske vojno-civilne uprave Zaporoške oblasti najavljivali referendum o priključenju Rusiji, očekuje se ruska ofenziva u Zaporoškoj oblasti. Prije nekoliko tjedana se najavljeni referendum spominjao kao cilj onoga trenutka kada Zaporoška oblast bude u potpunosti pod kontrolom ruske vojske.

Unatoč najavi prekida operativne pauze i naredbi ofenzive, fronta se zasad nije bitno pomaknula. Naročito je bitna situacija u Donjeckoj oblasti na liniji Sjeversk-Bahmut. Trenutno se najveća borba vodi za gradić Sjeversk. Čak su čelnici LNR-a rekli da je Sjeversk stavljen pod rusku kontrolu, ali su im ruski izvjestitelji proturječili.

Potpukovnik narodne milicije LNR-a Andrej Maročko je izjavio da su postrojbe ukrajinske vojske u potpunosti napustile grad, ali da borbe za grad još traju. Prema njegovim riječima, sada u gradu nema ukrajinske vojske, već su zauzeli položaje na drugoj liniji obrane izvan grada. Oko Sjeverska su šume u kojima su ukrajinski rovovi, minska polja i protutenkovske prepreke. 

Za razliku od čelnika LNR-a, ruski analitičari govore o zamci koja se može dogoditi ulaskom u grad. U okolici Sjeverska postoje određene uzvisine s kojih se može kontrolirati grad, stoga je bitnije kontrolirati okolicu nego sam grad. Prema njihovim riječima, nema smisla ostaviti vojsku u gradu dok okolica nije osigurana.

Ukrajinska vojska, ako i ne obrani Sjeversk, želi kupiti što više vremena i što više umoriti rusku vojsku prije glavne crte obrane na liniji Slavjansk-Bahmut. Ovaj tjedan bi se trebao održati sastanak u njemačkoj zračnoj bazi Ramstein o daljnjem slanju oružja Ukrajini, pa je sigurno da Ukrajina želi sačuvati Sjeversk do tog sastanka. 

Vezano za Luhansku oblast, ukrajinski guverner Luhanske oblasti Serhij Hajdaj je dao intervju za ukrajinske medije u kojem je govorio o pomoći lokalnog stanovništva Lisičanska i Sjeverodonjecka ruskoj vojsci. Rekao je kako je lokalno stanovništvo davalo informacije o položajima ukrajinske vojske te da je ta vrsta pomoći značajno pomogla ruskoj vojsci.

Zanimljivo je da su nedavno i novinari francuske televizije France 24, koji se nalaze na terenu, intervjuirali stanovnike Lisičanska koji su odbijali evakuaciju i koji su bili neprijateljski nastrojeni prema ukrajinskoj vojsci. Teško je reći o kolikom broju stanovnika se radi, ali prema reportaži i izjavi ukrajinskog dužnosnika, može se zaključiti da se radi o značajnom broju.

Južno bojište i HIMARS

Ukrajinska vojska je nakon najave o napadu na Herson krenula s raketiranjem te oblasti. Ipak, od najavljene ofenzive nije se dogodio značajan pomak u teritorijalnom smislu. Ukrajinska vojska se i dalje grupira na tom području te iako su vojne analize sa Zapada izrazile sumnju da bi ukrajinska vojska mogla krenuti u oslobađanje Hersona, čini se da Kijev nije odustao od te ideje.

Prvo, tu su snažni raketni udari ukrajinskog topništva po Hersonskoj oblasti, a drugo, ukrajinske trupe pokušavaju odsjeći opskrbu ruske vojske na zapadnoj strani rijeke Dnjepar. Opskrba ide preko dva mosta, jednog u blizini Hersona, a drugog kod hidroelektrane Kahovka. Oba mosta su gađana posljednjih dana, vjerojatno pomoću HIMARS-a. Ruska strana je potvrdila te navode - prema riječima zamjenika šefa vojno-civilne uprave Hersonske oblasti Kirila Stremousova, ukrajinska vojska je ispalila 12 projektila na Antonovski most u okolici Hersona. 

Zasad se promet može odvijati preko oba mosta, iako otežano. Također, spomenuto je i kolike probleme radi sustav HIMARS ruskoj protuzračnoj obrani. Prema ruskim vojnim analitičarima, objašnjenje je da kada ukrajinska strana ispali 12 projektila, ruski sustav "Pancir" uspije presresti tek četiri.

Spomenuto je kako se sustav protuzračne obrane može probiti sustavom HIMARS kada je udar masivan. Kada je velik broj projektila lansiran, protuzračna obrana presreće tek prve te ne može presresti ostale. Ruski vojni analitičari predlažu značajno povećanje bespilotnih letjelica kako bi davale informacije o kretanju ukrajinskih raketnih sustava. To bi možda objasnilo (neuspješan?) pokušaj ruskog političkog vrha nabavke dronova u Iranu.

Iako HIMARS čini određene probleme ruskoj vojsci, Ukrajina nema dovoljnu količinu oružja da bi parirala ruskim napadima. Prema ukrajinskom ministru obrane Reznikovu, Ukrajini treba najmanje 50 HIMARS-a da bi parirala Rusiji, a 100 za protuofenzivu. Budući da je sustav HIMARS izrazito skup (jedan košta oko 5 milijuna dolara), treba vidjeti koliko je Zapad spreman poslati takvih sistema Ukrajini.

Rat informacijama

Slično kao što je početkom rata protutenkovsko oružje tipa Javelin i NLAW zaustavilo napredovanje ruskih tenkova i drugih oklopnih vozila prema gradovima, tako se sada u međusobnim raketiranjima dviju strana HIMARS čini kao bitan faktor u podizanju učinkovitosti raketiranja na logistička i zapovjedna središta iza neprijateljskih linija. Rusija zasad nema jednostavan način za obranu svoje infrastrukture na okupiranom području.

Ruska vojska je plasirala informaciju da su uništeni neki sustavi HIMARS, ali to zasad nije potvrđeno. Ako bi ruska vojska zaista uspjela naći jednostavan i učinkovit način da uništi te sustave, vrlo vjerojatno bi Zapad odustao od daljnjeg slanja tog sustava naoružanja. Budući da vlada i rat informacijama, najbolji znak nefunkcioniranja određene vrste oružja jest prestanak opskrbe tom vrstom oružja, što zasad nije slučaj s HIMARS-om.

Ono što se zasad može vidjeti jest da od sve pomoći koju je Zapad poslao, sustavi HIMARS najviše iritiraju. Pomoću njih je ukrajinska vojska načinila izvjesnu štetu ruskoj strani, a i sama činjenica da ukrajinska strana s ovim oružjem može pogoditi bilo koji cilj pod ruskom okupacijom, ruskoj politici stvara zazubice. S druge strane, nekoliko HIMARS-a ne može donijeti bitniju prevagu u ratu. Ukrajina uz sve najave zasad ne napreduje bitno na bojnom polju, ali se bolje može nositi u raketnim izmjenama s ruskom stranom.