PRIJE nekoliko mjeseci, zaposlenici u turskoj poljoprivrednoj kompaniji Agrobay prijavili su nezakonita otpuštanja i nehumane uvjete rada. Prema njihovim izjavama, bili su maltretirani i uskraćivano im je pravo na odlazak na toalet. Izašli su na ulice s ciljem borbe za svoja prava. Više od osam mjeseci bivši radnici protestiraju u metropoli Izmir, piše DW.

Odgovornost se jednim dijelom pripisuje njemačkom gigantu supermarketa Lidl. Radnici se spremaju tužiti Lidl u Njemačkoj zbog navodnog kršenja Zakona o lancima opskrbe. Zakon kaže da su njemačke firme dužne poštivati prava radnika i nuditi poštene plaće u cijelom svom lancu proizvodnje – bilo gdje u svijetu.

To znači da bi Lidl mogao odgovarati i za ono što rade njegovi dobavljači.

O čemu se radi?

Suradnja Lidla i kompanije Agrobay donedavno se odvijala uobičajeno. No, njemački koncern je sada objavio da je prekinuo suradnju.

"Uvažavajući Zakon o dužnoj pažnji u lancu opskrbe, prije nekoliko mjeseci smo, zbog žalbe o mogućim kršenjima zakonskih prava zaposlenih kod našeg indirektnog dobavljača Agrobaya, pokrenuli istragu. Nakon tih istraga i sveobuhvatnih razgovora sa svim uključenim stranama, odlučili smo prekinuti naš poslovni odnos s Agrobayom", naveo je lanac supermarketa u odgovoru na upit DW-a.

Lidl je nedavno odgovorio i na optužbe radnika iz svojih supermarketa u Srbiji. Prethodno je za DW jedna radnica pričala o prekovremenim satima, prijetnjama, zabranama da se uzme i odmor. Ali, za razliku od turskog primjera, za sada nije poznato da se netko iz Srbije odlučio Lidl prijaviti u Njemačkoj.

Lidl tvrdi da suradnja nije bila značajnija

Ovog puta je Lidl, nakon pobune u Turskoj, naveo da suradnja s Agrobayom nije bila značajna. "Do sada smo kupovali relativno malu količinu robe od Agrobaya", navela je kompanija.

U priopćenju Lidla tvrdi se da je izvan sezone rajčice u srednjoj i sjevernoj Europi iz Turske nabavljan "jednocifreni postotak" količine rajčice, a od toga mali dio od Agrobaya. "Načelno nabavljamo robu, ako je moguće, od lokalnih dostavljača. Tako je u sezoni proljeće-ljeto postotni udio turske rajčice u njemačkoj ponudi još manji."

Agrobay je aktivan od 2002. godine, ima godišnji kapacitet proizvodnje od 20.000 tona i spada među najveće proizvođače u poljoprivrednom sektoru Turske. Kompanija također izvozi u Englesku, Španjolsku, Švedsku, Nizozemsku i Rusiju.

Podrška Europskog parlamenta i Oxfama

U intervjuu za DW, Umut Kocagöz, predsjednik poljoprivrednog sindikata Tarim-Sen, potvrdio je da je Lidl prekinuo suradnju s Agrobayom sredinom travnja.

Međutim, bivšim zaposlenicima ta odluka nije dovoljna. Prema Kocagözu, njemačka kompanija time nije oslobođena odgovornosti:

"Suradnja Lidla i Agrobaya nastavljena je pod uvjetima koje su prijavili naši radnici. To pokazuje da Lidl nije pravovremeno poduzeo potrebne mjere. Lidl sada negira odgovornost jer tvrdi da je suradnja prekinuta. To je za nas neprihvatljivo jer to ne rješava problem. Taj korak otvara put Agrobayu da poduzme oštrije mjere protiv nas. Zato se oslanjamo na žalbu u Njemačkoj kako bismo problem riješili kroz mehanizme unutar Njemačke", kaže sindikalac.

Kocagöz je kazao da su pokušali razgovarati s odvjetnicima Agrobaya, ali da to do sada nije bilo moguće.

Europska zastupnica turskog podrijetla, ljevičarka Özlem Alev Demirel, napisala je pismo Lidlu, što je, smatra Kocagöz, moglo utjecati na odluku koncerna. Lidl negira utjecaj pisma na odluku o prekidu suradnje, tvrdeći da je pismo stiglo kada je odluka već bila priopćena. Podršku sindikatu je ponudila i nevladina organizacija Oxfam Njemačka – što je ohrabrilo turske radnike da podnesu žalbu nadležnom njemačkom Saveznom uredu za ekonomiju i kontrolu izvoza (BAFA).

Kršenje Zakona o lancu opskrbe?

Sindikat optužuje da, usprkos otkrivenim kršenjima zakona, koncern nije pravovremeno prekinuo suradnju s Agrobayom i da je time prekršio novi njemački Zakon o lancu opskrbe, kaže Kocagöz.

Za kršenje zakona su predviđene novčane kazne do 800.000 eura. Lidl ima skoro 12.000 filijala u 30 zemalja i ostvaruje prihod od oko 115 milijardi eura godišnje, što ga čini najvećim diskontnim lancem na svijetu.

Radnici se već mjesecima žale da je Njemačka, u okviru zakona, mogla zaštititi prava ovih radnika, ali to nije učinila.