MIHAELA Berak danas je trebala proslaviti 21. rođendan. No, umjesto slavlja, s tugom u srcu i suzama u očima, prisjećaju je se njezini roditelji, rodbina i prijatelji. Mihaelin život naglo je završen 21. rujna ove godine, kada ju je iz službenog pištolja ubio mladi policajac Marko Smažil, s kojim se kratko viđala.

Mihaela je bila vrlo angažirana mlada djevojka. Majka: Pamte se njezin osmijeh i pogled pun suosjećanja

Mihaela Berak rođena je 18. studenoga 2002. godine u Osijeku. Bila je odlična učenica tijekom cijelog školovanja. Njezina mama Jadranka ispričala nam je kako je testiranje u osnovnoj školi pokazalo da je iznimno darovito dijete. Priča nam kako je odmalena znala što želi, počevši od toga što će odjenuti za vrtić, pa kasnije što će raditi i postati u životu. Mihaela je, kaže njezina majka, kao malena voljela sport, ples, glazbu, ukosnice, štikle, šminku, slatkiše i druženje s prijateljima.

"Djed ju je zvao 'radosti moja' jer je svojom blizinom širila radost i ljubav", kazala nam je Mihaelina majka. 

Trenirala je gimnastiku, a najveća ljubav su joj bili rukomet i taekwondo. Volontirala je u raznim područjima, a upisala je studij socijalnog rada jer je željela pomagati ljudima, osobito djeci. Njezina mama priča nam kako je Mihaela suosjećala s ljudima u potrebi, posebno s djecom bez roditeljske skrbi. 

"Voljela je svoj Osijek. Vidjela je budućnost u njemu. Ponosna je bila na tatu branitelja i uvijek je isticala ljubav prema svojoj domovini. Za svakoga je imala lijepu riječ, utjehu, vremena, pokoju šalu i puno ljubavi. Imala je poseban smisao za humor. Kuća je odzvanjala smijehom nakon priča o njezinim dogodovštinama iz škole, s posla ili putovanja.

Voljela je slušati Matiju Cveka, Dinu Merlina, Olivera Dragojevića i Đorđa Balaševića. Brinula je o svome izgledu i redovito vježbala. Radila je preko Studentskog centra mnogo poslova, a svi su imali samo riječi hvale za njezinu marljivost i predanost poslu.

Uživala je u tome što si je svojim radom mogla priuštiti polaganje vozačkog ispita i putovanja s prijateljima. Jako brzo je učila. Bila je komunikativna, vedra i zanimljiva osoba. Inteligentna i empatična. Svi su je voljeli. Svojom blizinom uveseljavala je ljude oko sebe. Pamte se njezin osmijeh i pogled pun suosjećanja. Pomagala je i drugima u učenju te savjetima u rješavanju problema. Trudila se da nitko ne bude tužan i zanemaren.

Njenu su blizinu voljeli jer je svakoga ispoštovala i dala mu vjetar u leđa. Vjerovala je da je sve rješivo, da se za prijatelja može sve. Nije dopuštala da se nekoga ogovara u njezinoj nazočnosti. Uvijek je imala vremena za svakoga. Svakome je uputila lijepu riječ i dala potporu kad mu je bilo najteže. Vjerovala je u dobro u ljudima. Mislila je da je u svakome samo pozitivno i da je svijet sigurno mjesto”, kazala nam je Mihaelina mama Jadranka.

Od Mihaele se opraštaju prijatelji  

Mihaelinoj mami javilo se mnoštvo Mihaelinih prijatelja i poznanika, a prenosimo poruke nekoliko njih. 

"Ja se sjećam vas i topline vašega doma, posebno vaše ljubavi prema Mihaeli i Vlatki. Prošlo je neko vrijeme od onoga što se dogodilo, ali znam da će vas to dugo boljeti. Možda s vremenom postane lakše, iskreno se nadam. Ne mogu ni pomisliti kroz što trenutno prolazite. Htjela sam vam reći kako Mihaelu pamtim kao malu bombicu energije.

Mislim da nikad neću zaboraviti njezin osmijeh i njen humor, takve se osobe ne zaboravljaju. Pamtim ju kao nekoga tko je bio živ, tko je volio živjeti, kao nekoga tko nije dao na sebe i tko je čuvao one koje voli. Kao nekoga tko je volio ledenice iz Asteka, igrati Monopoly i Kenta, šetati Rexija i prodavati šljive kod Kauflanda. 

Kada sam bila bolesna, donosila mi je bilježnice kući. Moji roditelji i moja baka sjećaju se njezinog širokog osmijeha kada pozvoni na vrata i pita jesam li ja doma. Mihaelu nisam dugo vidjela, u prolazu par puta otkako smo krenuli na faks, ali neću zaboraviti kako bi me uvijek veselo pozdravila iako se nismo dugo družile. Ona mi je u određenom periodu života bila potrebna da bi me naučila kako voljeti neke stvari, kako ne samo prolaziti kroz život nego ga uistinu živjeti jer samo je jedan.

"Zapaliti svijeću ispred vaše zgrade, gdje smo se tri ljeta zaredom igrali svaki dan, bilo je neopisivo teško, zato ne mogu ni zamisliti kako je vama. Želim vam iskazati svoje iskreno saučešće i nadam se da ćete se zbog ovoga još više voljeti i čuvati kao obitelj. Mihaela, kao što znam da će zauvijek biti sa mnom, tako znam da će zauvijek biti s vama, u to budite sigurni", Ivina je poruka o Mihaeli.

“Sa mnom si zauvijek u mislima, svaki dan i svaki sat”

"Draga moja Miha, nažalost, više nisi s nama i beskrajno nam svima nedostaješ. Voljela bih da ti mogu zahvaliti za sve predivne trenutke provedene s tobom. Otkad te nema, shvatila sam kakva si zapravo prijateljica bila i koliko si na sve nas pozitivno utjecala. Naša zajednička putovanja ostavit će neizbrisiv trag u mom sjećanju, svi naši planovi su u trenutku nestali. 

Sa mnom si zauvijek u mislima, svaki dan i svaki sat. Znam da si uz nas, da nas podržavaš i bodriš. Nažalost, otišla si prerano na okrutan način. Sve bih dala da te mogu ponovno vidjeti, objeručke zagrliti i čuti onaj tvoj prepoznatljivi osmijeh. Hvala ti na podršci, smijehu i ljubavi koju si meni, ali i svima drugima, svakodnevno pružala. Pamtit ću te s osmijehom na licu i s toplinom u srcu te ćeš zauvijek za mene biti moja Miha. Čuvaj nas sve odozgo, a jednoga dana ćemo ponovno biti zajedno", napisala je jedna od njezinih prijateljica. 

“Zahvalan sam za svaki trenutak proveden s Mihaelom”

"Mihaela je bila toliko luda, pozitivno luda, otkačena. Skroz svoja. Tu smo se prepoznali. U sjećanju na nju povezujem smijeh i pjesmu. Obožavala je pjevati; iako je bila svjesna da nema dara za pjevanje, pjesma i emocija su je ispunjavale. Dijelili smo isti glazbeni ukus, baš smo uživali u zajedničkim interesima.

Sa mnom se jako voljela zezati. Na toliko sarkastičan način smo se izražavali da mi se uvijek osmijeh pojavi na licu kad se sjetim naših trenutaka. Teško mi je uopće opisati sve ovako. Mihaelinu energiju trebalo je osjetiti! Postoji jedna riječ koja savršeno opisuje Mihu, a tu riječ Mihaeli je rekla profesorica u srednjoj školi. 

Rekla joj je da je harambaša. Od tada sam se uvijek smijao zajedno s Mihaelom na tu izjavu. I uvijek ću se smijati na to, sa sjećanjem. Zahvalan sam za svaki trenutak proveden s Mihaelom, koji je uvijek bio protkan glazbom, smijehom i šalom. Uvijek me tražila da joj pjevam. Uvijek ću i pjevati te se kroz pjesmu rado nje prisjećati”, poruka je Mihaelinog prijatelja. 

Osječka policija branila je svog službenika 

Podsjetimo, 21. rujna navečer Marko Smažil, policajac koji je tek mjesec i pol ranije dobio službeni pištolj, upucao je Mihaelu Berak. Smažil je sam prijavio njezinu smrt, isprva tvrdeći da se ubila.

Osječka je policija ustvrdila da se radi o ubojstvu iz nehaja, odnosno ubojstvo je policija okarakterizirala kao blaže kazneno djelo dovođenja u opasnost općeopasnom radnjom ili sredstvom. No, istog dana Državno je odvjetništvo prekvalificiralo slučaj u ubojstvo koje je Smažil počinio namjerno. 

Iz DORH-a su ovaj tjedan za Index potvrdili da je Smažil još uvijek u zatvoru. Prema Protokolu o zajedničkom radu policije i Državnog odvjetništva u kaznenim predmetima, policija sama odlučuje o postupanju prema tom slučaju. Također, iz DORH-a su potvrdili da neće istraživati osječku policiju, čiji je šef Krunoslav Patača u nekoliko navrata branio zaključak policijskog krim-istraživanja.