U VANJSKOJ i unutarnjoj politici, kao uostalom i u svim drugim društvenim i prirodnim procesima, postoji ono što se naziva točka preokreta.

Riječ je o kritičnim točkama u kojima dolazi do dramatične i odlučujuće promjene dotadašnje situacije ili tijeka događanja. Obično se kad spominjemo točku preokreta misli na nastupajuće promjene s korisnim posljedicama, odnosno rezultatima.

Jesu li političke promjene u Srbiji uopće potrebne?

Na samom početku poželjno je i potrebno odgovoriti na pitanje zašto bi regija ili bilo tko u međunarodnoj zajednici uopće bio zainteresiran za političke promjene u Srbiji ako za njih nisu zainteresirani njeni građani te mogu li se iz perspektive pozitivnog međunarodnog prava intervencije ove vrste definirati kao miješanje u unutarnje stvari suverene zemlje, punopravne članice UN-a.

Prema mom dubokom uvjerenju, detektiranje autokratskih režima i sustava bilo gdje u svijetu te njihova utemeljena i argumentirana kritika nije niti može biti tretirana kao osporavanje suvereniteta dotične države, i to iz dva razloga.

Prvi razlog je pravne prirode. Naime, sve međunarodno priznate države potpisivanjem i ratificiranjem Povelje UN-a postale su subjekti međunarodnog prava i sukladno tome nositelji određenih prava, ali i obaveza.

U ovom kontekstu posebno treba naglasiti obveze koje proistječu iz same Povelje UN-a, ali i iz niza drugih pravnih akata u kojima se države pojavljuju kao ugovorne strane (konvencije, paktovi, protokoli, deklaracije, bilateralni ugovori i slično). Drugi razlog je političkog, odnosno geopolitičkog karaktera.

U suvremenim međunarodnim odnosima države nisu "izolirani otoci", već aktivni čimbenici međunarodne zajednice koji definiranjem i realiziranjem vlastitih interesa utječu u prvom redu na događanja u neposrednom susjedstvu, a ovisno o veličini i značaju, mogu kreirati i globalne geopolitičke tokove. Prema tome, međunarodna zajednica mora biti i opravdano je zainteresirana za vrijednosti koje podupiru i promoviraju njeni sustavni elementi.

Trenutna pozicija Srbije

Većina zapadnih analitičara i dužnosnika trenutni pravno-politički sustav u Srbiji definira kao neliberalnu demokraciju ili meku autokraciju. Temeljna karakteristika ovog sustava, koji je dominantno kreirao sadašnji predsjednik Srbije, jest praktički brisanje trodiobne podjele vlasti, što za posljedicu ima koncentraciju moći u rukama jednog čovjeka.

Pod njegovom izravnom kontrolom je izvršna, ali i pravosudna vlast, što je flagrantan pokazatelj suspenzije temeljnog načela koje diferencira demokraciju od autokracije, a to je načelo neovisnosti pravosuđa. Ili kako bi se u regiji narodski reklo, dijeljenja pravde po principu "kadija te tuži, kadija ti sudi".

Ako se navedenom dodaju apsolutna kontrola medijskog prostora, u kojem se, uz privatne medije, i javni informativni servis pojavljuje kao alat za širenje propagande predsjednika Srbije, brutalno stigmatiziranje neovisnih novinara i intelektualaca, namještanje izbornih procesa i rezultata te obilježavanje nevladinog sektora kao državnog neprijatelja, onda se dobiva puni uvid u karakter unutarnjeg pravno-političkog sustava Srbije koji personificira njen predsjednik.

Žele li građani Srbije promjene?

Iz karakteristika unutarnjeg sustava neminovno slijedi vanjska politika koja je na liniji permanentnog destabiliziranja regije, podizanja međunacionalnih i međureligijskih tenzija u susjedstvu te lansiranja projekata tipa Otvoreni Balkan, Srpski svet i sličnih.

Cilj ovih agendi nije podizanje životnog standarda stanovnika zapadnog Balkana, njihovo umrežavanje i povezivanje te ubrzavanje EU integracija, već, naprotiv, skretanje pozornosti građana Srbije s autokratske i diletantske politike njihovog predsjednika. Preciznije, želja da se apsolutna moć predsjednika Srbije učvrsti, a autokratski režim produlji.

Ako netko misli da većina građana Srbije ne vidi gore pobrojane činjenice, odnosno u kakvom pravno-političkom miljeu živi, onda je, po mom uvjerenju, u velikoj zabludi.

Problem njihove nedovoljno snažne reakcije na djelovanje vlasti nije nedostatak želje za promjenama, već spomenuto perfidno djelovanje režima, koji primjenjujući različite metode, kao što su dezinformiranje, korištenje siromaštva za potkupljivanje, širenje straha, apatije i "pećinskog" nacionalizma, konstantno radi na dezintegraciji društva i zastrašivanju vlastitih građana.

Litij kao točka preokreta

Dakle, kako bi se građani Srbije ponovno homogenizirali i motivirali da iskažu snažniji revolt u odnosu na autokratsku vlast, potrebna je pojava točke preokreta oličene u nespornoj ideji oko koje bi se mogle ujediniti različite ideološke odnosno sociološke platforme.

Postavlja se pitanje može li ideja zaštite životnog okoliša postati točka preokreta na temelju koje bi došlo do dubljih društvenih promjena u Srbiji.

Ako se prisjetimo masovnih ekoloških prosvjeda koji su u Beogradu i drugim gradovima Srbije počeli u rujnu 2021. godine zbog neslaganja s planiranim rudarenjem litija britansko-australske tvrtke Rio Tinto u dolini Jadra te ishoda ovih prosvjeda u siječnju 2022. godine, kada se vlada Srbije uslijed populističkog stava predsjednika Srbije povukla iz posla poništivši sve administrativne akte povezane s tvrtkom, onda bi suprotstavljanje rudarenju litija, bez dvojbe, moglo postati jak kohezijski čimbenik, koji bi različite političke i parapolitičke strukture u Srbiji imale priliku učinkovito iskoristiti ne samo u očuvanju životnog okoliša već i u diskvalificiranju autokratskog režima.

Nedavni prosvjedi

U kontekstu ovog zaključka mogu se promatrati i recentni prosvjedni skupovi širom Srbije te u samom Beogradu, gdje se nakon potpisivanja Memoranduma između Srbije i EU o strateškom partnerstvu o održivim sirovinama usred turističke sezone i toplinskih valova skupilo preko 40.000 ljudi.

Moto prosvjeda "Nećete kopati" pokazuje prkos, odlučnost i istrajnost prosvjednika, bilo da se radi o onima koje interesira isključivo zaštita životnog okoliša ili onima koji su se prosvjedima pridružili pored primarnog i iz drugih razloga. Važno je istaknuti da se prosvjedi nastavljaju unatoč žestokim opstrukcijama režima, uhićenjima ekoloških aktivista i spinovima režimskih medija.

EU je zažmirila na ovo

Međutim, ono što prosvjednike širom Srbije, dominantnim dijelom sklone liberalno-demokratskim vrijednostima suvremene Europe, može demoralizirati i demotivirati jest upravo potpora te iste Europe, odnosno EU, planovima predsjednika Srbije u vezi s rudarenjem tvrtke Rio Tinto u dolini Jadra.

Vođeni egoističkim interesima pronalaženja izvora litija neophodnog za korištenje u baterijama električnih automobila, a u strateškom cilju smanjenja ovisnosti o kineskom uvozu, zapadni dužnosnici, prije svih njemački kancelar Olaf Scholz, zaboravili su, čini se, na vrijednosti koje promoviraju.

Umjesto promatranja ustrajava li Srbija kao kandidat za članstvo na provođenju temeljnih politika EU, poput zaštite životnog okoliša, kreiranja održivih zelenih tehnologija, demokracije, vladavine prava, pravne države, poštovanja ljudskih prava ili, primjerice, stvaranja uvjeta za slobodno i neovisno novinarstvo, dužnosnici EU odlučili su zažmiriti na jedno oko dok im pred drugim svijetle litij, električni automobili i zadovoljno lice predsjednika Srbije.

Vrijeme će, kao i uvijek, pokazati tko će u cijelom ovom metežu najviše profitirati.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala