14. STOLJEĆE na Balkanu bilo je vrlo nemirno. Srednjovjekovne balkanske države sve je više brinula rastuća moć Osmanlija koji od tog vremena sve češće pljačkaju i provaljuju. Plemići se okupljaju oko srpskog kneza Lazara koji je odlučio razbiti tursku vojsku i time spasiti svoje kraljevstvo od muslimanskih napadača.

Na današnji dan 1389. godine odigrala se bitka na Kosovu u kojoj umiru i knez i sultan, no nakon nje cijeli će Balkan postati plijen za Osmansko Carstvo. Naime, kosovska bitka odigrala se po julijanskom kalendaru na dan 15. lipnja, što je po gregorijanskom kalendaru 28.06. Od tu i greška pa je članak slučajno objavljen i prije dva tjedna.

Od 1362. godine osmanskom državom vlada sultan Murat I. Baš kao i njegovi prethodnici, Murat je provodio agresivnu politiku osvajanja kako bi proširio utjecaj svog Carstva, vodio sveti rat protiv nevjernika i omogućio bogatstvo i slavu mnogim svojim zapovjednicima.

Zauzeo je Hadrijanopol, Sofiju i Niš, što je izazvalo reakciju srpskog plemstva. Oni su, pod vodstvom Vukašina Mrnjavčevića, poveli vojnu kampanju i kampirali kod rijeke Marice. Smatrajući da je osmanska vojska u Maloj Aziji, nisu slali izvidničke grupe da ih pronađu.

Ipak, mala osmanska vojska od nekoliko tisuća vojnika i konjanika iznenadila je srpsku vojsku i 1371. godine nanijela Srbima težak poraz kod rijeke Marice. Umrli su brojni članovi srpskog plemstva, čime je otvoren put za daljnje osvajanje Balkana.

Knez Lazar Hrebeljanović kreće u novi rat

Knez Lazar okupit će mnoge saveznike kako bi se obračunao s Osmanlijama na Kosovu. Sudjelovali su tu i albanski, bugarski i bosanski plemići, kao i neki ugarski i češki. Srpski knez dočekat će tursku vojsku pozicioniran između dvije gore na limitiranom prostoru. Njegova je ideja bila da veću vojsku pobjedi koristeći teren u svoju korist.

Lazar Hrebeljanović predvodio je centar, dok su Vlatko Vuković i Vuk Branković zapovijedali sa strane. Bitka je počela na današnji dan 1389. godine te počela vrlo neizvjesno. Srpska konjica zaletjela se na prve redove osmanske vojske.

Vuk Branković popratio je Lazarovu inicijativu te također naredio marš. Isto je napravio i Vuković. Branković je probio osmansku liniju i opasno zaprijetio Muratovoj vojsci, dok je Vuković imao manje sreće. Njega je konjica Muratovog sina pogurala natrag.

U nekom trenutku, Brankovićeva vojska počela se povlačiti i u konačnici je napustila bojište. Nije nam poznat točan razlog zašto se Branković povukao. Neki taj potez smatraju izdajom, drugi pak smatraju da je tako htio poštedjeti svoju vojsku i pružati otpor kasnijim turskim osvajanjima. Sada je ogromna osmanska vojska vrlo lako okružila srpsku te je prevladala panika. U međuvremenu knez Lazar umire u nastalom kaosu i počinje totalni pokolj srpske vojske.

Ubijen osmanski sultan

Ipak, šačica srpskih vitezova ugrabila je priliku i probila se naprijed, gdje je čekao Murat I. bez prevelike straže. Jedan od vitezova, Miloš Obilić, usmrtit će osmanskog sultana i time će bitka završiti smrću dvojice predvodnika.

Nakon kosovske bitke stanje u Srbiji bit će još gore. Bez organiziranog vodstva i nakon masakra na zadnjim bojištima Srbija neće moći pružati dostatan otpor Osmanskom Carstvu. Past će potpuno pod osmansku vlast sredinom 16. stoljeća. 1463. pala je i Bosna, a otada osmanske pljačke po hrvatskom teritoriju postaju učestale i zabrinjavajuće.

Lazar Hrebeljanović i Miloš Obilić smatraju se svecima u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a isto tako i narodnim herojima kao ljudi koji su se suprotstavili puno većoj vojsci u vremenu narodne ugroze. Spomenik Lazaru nalazi se u Beogradu kod Hrama Svetog Save, a Milošev se nalazi na Kalemegdanu.