NASA-IN teleskop Hubble potvrdio je postojanje kometa čija je jezgra 50 puta veća od one prosječne. Njegovo ledeno središte ima masu od oko 500 trilijuna tona, a široko je nekih 137 km.

Komet C/2014 UN271 juri prema Zemlji, odnosno u njenom smjeru, brzinom od 35.400 km/h, ali to nas ne bi trebalo zabrinjavati. Naime, tek će se 2031. najviše približiti Suncu i to na udaljenosti od oko milijardu kilometara. Zemlja je od naše zvijezde u prosjeku udaljena 150 milijuna kilometara, piše BBC.

Znanstvenici su prvi put uočili ovaj komet 2010. godine, no Hubble je tek sada službeno potvrdio te podatke. Radi se o najvećem kometu koji su astronomi do sada vidjeli.

Ledene Lego kockice

"I prije smo mislili da se radi o jako velikom kometu jer je imao jarku svjetlost na velikoj udaljenosti. Sada smo to potvrdili", rekao je planetarni znanstvenik David Jewitt sa Sveučilišta u Kaliforniji (UCLA).

Komet su prije deset godina otkrili astronomi Pedro Bernardinelli i Gary Bernstein iz opservatorija Cerro Tololo Inter-American Observatory (CTIO) te je dobio naziv Bernardinelli-Bernstein. Kada su ga uočili, bio je od Sunca udaljen 4.8 milijardi kilometara.

NASA za komete kaže da se radi o ledenim "Lego kockama", koje su preostale iz davne prošlosti Sunčevog sustava kada su se formirali planeti.

"Iz Sunčevog sustava ih je izbacila gravitacijska igra flipera između masivnih planeta u vanjskom dijelu Sunčevog sustava. Završili su u Oortovom oblaku, golemom rezervoaru udaljenih kometa koji okružuju Sunčev sustav", stoji u priopćenju NASA-e.

Misteriozan Oortov oblak

Oortov oblak je ogroman sferni oblak kometskih jezgri koji čini granicu Sunčevog sustava. Ova je ljuska najgušća na udaljenostima od oko 50.000 astronomskih jedinica, a preteže se i do 200.000 AJ daleko u svemir. Oortov oblak je vrlo rijedak, pa su kometi u prosjeku međusobno udaljeni na desetke milijuna kilometara. Astronomska jedinica (AJ) je mjera koja se upotrebljava u astronomiji i označava prosječnu udaljenost Zemlje od Sunca.

Nizozemac Jan Hendrik Oort prvi je, na osnovu zapaženih orbitalnih karakteristika dugo-periodičkih kometa, 1950. godine predložio postojanje sfernog oblaka kometskih jezgri. No taj je oblak i dalje pomalo teorijski fenomen jer su nebrojeni kometi koji ga sačinjavaju preslabo vidljivi i previše udaljeni da bi ih se moglo izravno promatrati, navodi NASA.

Dakle, ovaj je oblak kometa toliko udaljen od naše zvijezde da se praktički nalazi na četvrtini puta prema sljedećem najbližem zvjezdanom sustavu, Alfa Centauri. Radi se o jednom gigantskom misteriju za znanstvenike i jednoj od najvećih struktura u našem Sunčevom sustavu. Ironično, to znači da je najveća struktura Sunčevog sustava nama gotovo nevidljiva.

Procjenjuje se da će NASA-in par svemirskih letjelica Voyager stići do unutarnjeg područja Oortovog oblaka za nekih 300 godina i da će im trebati narednih 30.000 godina da prođu kroz njega.

Deset godina prilika za promatranje

S vremena na vrijeme, zbog gravitacijskog utjecaja Sunca, iz njega izroni neko tijelo - poput kometa Bernardinelli-Bernstein. Ovaj komet ima nevjerojatnu 3 milijuna godina dugu eliptičnu putanju oko Sunca, a sada nam se izgleda počeo približavati. Nakon 2031., počet će se ponovno vraćati prema bespućima Sunčevog sustava, piše Science Alert.

To znači da je pred nama gotovo čitavo desetljeće odličnih prilika za njegovo promatranje, kako bismo što više saznali o C/2014 UN271 prije nego što opet potiho odjuri u mračnije dijelove svemira.

Istraživanje naziva Hubble Space Telescope Detection of the Nucleus of Comet C/2014 UN271 (Bernardinelli–Bernstein) objavljeno je u časopisu The Astrophysical Journal Letters.