Ne maltretirajte djecu ćirilicom, ionako su polupismena
Foto: HIna, Index
NOSITELJ najčasnijeg lanca oko vrata, rektor zagrebačkog Sveučilišta, Damir Boras došao je na spasonosnu ideju kako smanjiti napetosti u Podunavlju. Po njemu bi se usijane glave tamo prestale mlatiti oko ploča s natpisima na hrvatskom i latinicom te srpskom i ćirilicom uvede li se ponovno obvezno učenje ćirilice u sve škole u Hrvatskoj. Njegova ideja najbolje bi se mogla opisati kao homeopatska. Stav iza tog šarlatanskog pristupa liječenju je similia similibus curentur, odnosno slično se sličnim liječi. Pa se još malo razvodni.
Kad bi svi u Hrvatskoj pisali i čitali i ćirilicom uz latinicu nikome ne bi smetalo što su u Vukovaru natpisi na svim institucijama dvojezični ili što putokazi na dva pisma vode namjernika do cilja.
Borasova ideja je promašena iz više razloga
Prvo, ne smetaju čekićarima u Vukovaru ćirilični natpisi zato što ih ne mogu pročitati. Oni u principu ionako rijetko čitaju, a to što čitaju krive stvari čitaju, otpjevao bi Štulić. Da im netko ponudi jeftiniju kutiju prekodunavskih cigareta ne bi im smetao ćirilični natpis na njima, kao ni upozorenje Пушење убија. Ćirilica im smeta samo zato što simbolizira prisustvo Srba u Vukovaru, no dok su god preko granice nisu toliki problem.
Nadalje, kakvog bi utjecaja na tenzije u Vukovaru imalo to što osnovnoškolac u Premanturi uči ćirilicu. Jedini rezultat bi bilo širenje frustracije na većem području i na nove generacije. Ionako preopterećenim školarcima moglo bi pasti na pamet da čekićem mlatnu učiteljicu, kad su im već ploče i Borasova glava nedostupne.
Treće, ćirilica u Hrvatskoj nema nikakvu praktičnu primjenu. Ako je već treba negdje naučiti onda neka je uče u sklopu vozačkog ispita da bi se mladi, jednom kada sjednu u auto, mogli snaći oko Donjeg Lapca. istina je da je ćirilica i hrvatsko pismo. njome su pisani brojni spomenici iz hrvatske prošlosti. No, još ih je više pisano glagoljicom, baš kao što je i Štulićev posljednji album imao omot tiskan na glagoljici jer mu nisu dozvolili da bude ispisan ćiriličnim pismom. Svejedno djecu ne maltretiramo učenjem glagoljice.
Beskorisna i zastarjela znanja
U domaćem se školstvu uči niz besmislenih, zastarjelih i beskorisnih znanja. Još jedno ne bi donijelo previše štete, ali ne bi donijelo ni baš ikakvu korist. Počne li se ponovno učiti ćirilica zato što je i hrvatsko pismo zajedničko južnoslavenskim narodima od srednjeg vijeka zašto ih djecu ne bismo poučavali i nekim praktičnijim znanjima koje dijelimo. Na primjer, vrlo korisno bi bilo na tjelesnom uvesti prelaženje rijeka i skrivanje u močvarama uz pomoć šupljih stabljika trske. Tako su staroslavenski preci, učili su nas, stigli u ove krajeve s područja smještenog iza gorja Karpata i oko rijeke Visle.
Da se razumijemo, ni jedno znanje nije potpuno beskorisno. Ima divnih knjiga tiskanih samo ćirilicom koje vrijedi pročitati, no bilo bi daleko korisnije uložiti nešto novca da se te knjige pretiskaju latiničnim pismom nego da se uvodi novi sadržaj u nastavni plan i program. Ionako nam djeca iz škola izlaze polupismena na latinici, a funkcionalno potpuno nepismena, nespremna za suočavanje s modernim svijetom. U tome im ćirilica neće pomoći, ali C++ bi mogao.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati