Foto: Lider

PROŠLE godine Općinsko državno odvjetništvo Županijskog suda u Splitu podnijelo je istražni zahtjev protiv direktorice tvrtke Kerum Nevenke Bečić zbog utaje poreza u iznosu od 2,9 milijuna kuna. Slučaj koji je zajapurena Nevenka nazivala političkim progonom ticao se Kerumove jahte koju je splitski gradonačelnik kupio na ime tvrtke Kerum, a koristio u privatne svrhe. Bečićka je tada svim silama uvjeravala da Željko Kerum kao fizička osoba iznajmljuje jahtu te da mu je tvrtka Kerum ispostavila fakturu od 250 ili 300 tisuća kuna.

< Marija Rohatinski: Sa suprugom nikad ne razgovaram o poslu, nije ni znao da sam prodala tvrtku

< Privatno-javni poslovi Rohatinskog i Todorića dokazi su da smo Feudalna AgroHrvatska

< Todorićeva lutka na koncu: Guverner Rohatinski mora dati ostavku!

< HDZ-ovac Marić poručuje Rohatinskom: Podnesi ostavku!

Naime, prema propisima, imovina u vlasništvu tvrtke može se koristiti samo u poslovne svrhe. Ukoliko je ista korištena u privatne svrhe, onda je vlasnik klijentu iznajmljuje, te je za to dužan platiti porez.

No, ni nakon godinu i pol dana od pokretanja istražnog zahtjeva protiv Nevenke Bečić, nisu ispitani niti svi svjedoci, ili potencijalni osumnjičeni, a kamoli da je otvorena istraga. Slučaj je, naravno, pao u zaborav.

Puno pitanja za "institucije koje bi trebale raditi svoj posao"

I kao što je Kerum trebao platiti privatni boravak na jahti u vlasništvu neke od njegovih tvrtki, tako bi Porezna uprava trebala otkriti je li guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski trebao plaćati najam kuće na Bukovcu tvrtki Romah d.o.o. njegove supruge u čijem je vlasništvu objekat bio do njegove prodaje tajkunu Ivici Todoriću.

Naime, nakon po hrvatsku javnost šokovitog razbijanja mita o guverneru koji živi u stančiću na 14 katu nebodera, vozi Golfa  i ne mari za materijalno, ispalo je da guverner živi u vili na Bukovcu te da je istu morao iznajmljivati od tvrtke svoje supruge. Naravno, ako je bilo sve po zakonu. Pred ažurnim hrvatskim institucijama tako je još jedan posao - provjeriti koliko je godišnje plaćeno poreza na ime dohotka u naravi za korištenje poslovnog objekta u privatne svrhe. Isto tako, netko bi trebao dati i odgovor na pitanje koliko je tvrtka Romah d.o.o. na ime poslovnog prostora plaćala eventualno manje poreza. Ostaje, dakle, pitanje za koliko je i je li oštećena država.

U imovinskoj kartici ni riječi o kući ili najmu

No, čini se da je obitelj Rohatinski navodno ipak zakinula državu za nepoznati iznos jer u imovinskoj kartici nema navedene kuće na Bukovcu, kao ni to je li se za istu plaća najam. Rohatinski smatra da nije izvan zakon objašnjavajući da kuća nije navedena u imovinskoj kartici jer je bila u vlasništvu tvrtke koja je navedena. Ali u smislu plaćanja poreza pitanja se, dakako, otvaraju.

"Ako se poslovni prostor koristi u privatne svrhe, onda se isti treba iznajmiti. U slučaju da osoba isti prostor koristi da bi u njemu živjela onda pravna osoba iznajmljuje prostor fizičkoj osobi i na to se plaća porez", kazala je za Index savjetnica iz Službe za porez na nekretnine Porezne uprave. 

U čemu su slični Todorić i Rohatinski?

Tako to nekako zvuči u teoriji, no u praksi izgleda sasvim drugačije. Nešto kao u slučaju Kulmerovih dvora u vlasništvu Agrokora Ivice Todorića u kojoj tajkun živi zajedno sa svojom obitelji. Drugim riječima, Todorić je živio u hotelu, jer tako su bili registrirani Kulmerovi dvori, sve dok zagrebačke vlasti nisu izmijenile GUP na način da se uvodi nova kategorizacija složenih rezidencijalnih građevina koje će biti moguće graditi na svim zaštićenim zelenim površinama u podsljemenskom području ako su veće od 15 tisuća kvadrata. Sasvim slučajno, Todorićeva parcela obuhvaća 15 tisuća i - 100 metara kvadratnih.

Todorić je tako u zaštićenoj zoni dobio svoju privatnu rezidenciju, a sada čekamo da vidimo kako će država provući slučaj guvernera Rohatinskog čija kuća nema ni uporabnu dozvolu. No sudeći prema reakcijama političara i poreznih stručnjaka koji su potpuno zanijemili na spomen "vile Rohatinski", možemo očekivati tek njihovo uporno i strpljivo čekanje  da se slučaj u javnosti stiša i da se medijski fokus prebaci na nekog drugog.