Neki sportaši imaju biološke prednosti nad drugima. Kako odrediti koje su nepoštene?
ODLUKA Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) da dvjema boksačicama, koje su ranije bile suspendirane na svjetskim natjecanjima, odobri sudjelovanje na Olimpijskim igrama u Parizu već danima izaziva žestoke polemike.
Političke i ideološke komplikacije
Priču komplicira činjenica da je odluke o suspenziji Imane Khelif iz Alžira i Lin Yu-Ting s Tajvana donijela Međunarodna boksačka federacija (IBA), koju MOO optužuje zbog veza s Rusijom i sponzorstvom ruskog plinskog diva Gazproma, kao i zbog korupcije i netransparentnosti u suđenju. Sumnju na opravdanost diskvalifikacije Khelif dodatno baca činjenica da je ruska boksačica Azalija Amineva, koju je Khelif ranije pobijedila na SP-u u Delhiju, zahvaljujući diskvalifikaciji osvojila broncu.
Među ostalim, MOO ističe da IBA nije predstavila jasne argumente za suspenziju dviju boksačica. Tako nije jasno je li kod njih utvrdila visoke razine muškog hormona testosterona, mušku kombinaciju spolnih kromosoma XY ili nešto treće.
Vode dodatno talasaju svjetonazorski ratovi koji se vode oko sudjelovanja muškaraca koji su promijenili spol u ženski u ženskim natjecanjima. Tu se vodi debata o tome kako balansirati prava transrodnih sportašica s načelom poštenog natjecanja. No, čak i ako se zanemare navedene političke i ideološke komplikacije, problem i dalje ostaje vrlo složen.
Kategorizacije u sportu
Za početak, važno je podsjetiti da je biološki svijet prepun varijacija od kojih su neke neutralne, neke štetne, a neke korisne. To je temelj evolucije.
S druge strane, poznato je da u sportu odavno postoje kategorizacije kojima se nastoje smanjiti prevelike biološke prednosti sportaša. Primjerice, uz podjelu po spolu, postoje i one po dobi, težini i stupnju invaliditeta u parasportovima.
Postoje i nebiološke podjele na profesionalne i amaterske te na kategorije od početničkih do naprednih. Do sredine 20. stoljeća za utvrđivanje prednosti bilo je dovoljno provjeriti osobne dokumente.
Konačno, sportska natjecanja ne bi bila zanimljiva da natjecatelji nisu bar u nekoj mjeri izjednačeni, a pobjednik neizvjestan.
Nepravedne prednosti
Očekivano je da će mnogi vrhunski sportaši imati različite biološke prednosti u odnosu na prosječne ljude. Primjerice, mnogi crnci imaju veći udio tzv. brzih mišićnih vlakana, koja su ključna za eksplozivne pokrete i omogućuju prednost u sportovima kao što su sprint i skokovi.
Također je poznato da je nekadašnji biciklistički šampion Lance Armstrong imao više bioloških prednosti - iznimnu sposobnost uklanjanja laktata iz mišića, što mu je omogućavalo duže održavanje visokog intenziteta vježbanja bez zamora, iznimno visoku sposobnost tijela da koristi kisik te visok omjer mišićne snage u odnosu na težinu.
Nameće se pitanje koje bi biološke prednosti trebalo smatrati nepoštenima.
Provjera spola
Postoje jasni dokazi da muški sportaši često imaju biološke prednosti zbog viših razina testosterona, veće mišićne mase, gušćih kostiju, većeg srca, većeg kapaciteta pluća i veće snage.
Provjera spola na sportskim natjecanjima uvedena je prvi put na Olimpijskim igrama 1968. u Mexico Cityju. Prve provjere počele su jednostavnim vizualnim pregledima, no ubrzo su se razvile u kromosomske testove koji su uključivali analizu ženskih Barrovih tjelešaca, a kasnije i testove muškog spolnog kromosoma Y (žene u stanicama uglavnom imaju par spolnih kromosoma XX, a muškarci XY).
Kritike provjere spola
Tijekom godina provjere spola nailazile su na kritike zbog pitanja privatnosti, etičnosti i netočnosti. Primjerice, test na Barrova tjelešca nije uvijek bio točan jer nije uzimao u obzir složenost ljudske genetike i različite interspolne varijacije, npr. Turnerov sindrom (X0), Klinefelterov sindrom (XXY) itd.
Konačno, MOO je 2021., nakon dvogodišnjeg procesa konzultacija s više od 250 sportaša i zainteresiranih dionika, objavio Okvir MOO-a o pravednosti, uključivosti i nediskriminaciji na temelju rodnog identiteta i spolnih varijacija prema kojem se sportašima dopušta natjecanje u skladu s njihovim rodnim identitetom zapisanim u dokumentima pod uvjetom da upravljačka tijela svakog sporta utvrde kako sportaš može biti u nerazmjernoj prednosti uzimajući u obzir prirodu svakog sporta.
Danas se pristupi provjerama spola oslanjaju više na razine hormona nego na kromosomske testove. Međutim, zahvaljujući razvoju znanosti, postaje sve jasnije da postoje osobe koje imaju različite urođene biološke prednosti koje mogu biti značajne, a koje nije sve lako detektirati i mjeriti.
Žene s muškim genima
Koliko je stvar složena, dobro ilustrira rad objavljen 2008. u časopisu JCEM prema kojem je tada 17-godišnja Hrvatica zatražila pomoć liječnika zbog slabog razvoja grudi i nedostatka menstruacije. Pregledom je utvrđeno da je imala sva zdrava svojstva žene, uključujući i vaginu.
Genetska testiranja konačno su pokazala da je imala mušku kombinaciju spolnih kromosoma XY. Proširena analiza više koljena njezine obitelji pokazala je da je i njezina majka također imala kombinaciju XY. Ovaj slučaj pokazao je da je osoba za koju bi test kromosoma pokazao da je muško u stvarnosti žena koja je rasla kao žena, imala normalnu menstruaciju, zatrudnjela i konačno rodila djevojčicu.
Razvojne složenosti
No ni tu komplikacije ne staju.
Svaka stanica u ljudskom organizmu nosi iste kromosome koji sadrže iste dijelove DNA s istim genima. Međutim, različiti geni u stanicama raznih tkiva bit će po potrebi aktivirani ili deaktivirani. Za ilustraciju, nikako ne bi bilo korisno da gen za razvoj stanica kose bude aktiviran u stanicama mozga ili mišića.
Kada je u pitanju spol, razvoj muškarca pokreće gen po imenu SRY (Sex-determining Region Y). Ako se on ne aktivira, embrij će uvijek razviti ženske osobine. SRY na DNA uključuje ili isključuje djelovanje tisuća drugih gena, među kojima i SOX9, koji i sam utječe na aktivaciju ili deaktivaciju tisuća gena, među kojima i jednoga koji će zaustaviti razvoj ženskih spolnih organa i jajnika te pokrenuti razvoj testisa, a time i stvaranje više muških hormona kao što je testosteron, a manje ženskih kao što je estrogen. Ova promjena u ravnoteži hormona utjecat će dalje na razvoj različitih tkiva i organa.
Kod većine ljudi gen SRY nalazi se na kromosomu Y, međutim, ne uvijek. Postoje muškarci koji imaju žensku kombinaciju XX, kod kojih se SRY smjestio na jedan od kromosoma X.
Nadalje, osoba može imati gene SRY i SOX9 te istovremeno imati ženske spolne organe i osobine. To je pokazala ranije spomenuta analiza hrvatske obitelji - i majka i tinejdžerica imale su normalne gene SRY i SOX9.
Muški hormoni i njihovi receptori
No, priroda se pobrinula da stvari budu još kompliciranije. Naime, neke osobe mogu imati mutacije na genima SRY ili SOX9 ili mogu imati oštećene receptore za testosteron. Razine testosterona ovih posljednjih mogu biti tipično muške, što znači 10 do 20 puta više nego kod prosječnih žena, a da ipak ne razviju mišićne mase karakteristične za muškarce.
S druge strane, postoje osobe s tzv. androgenom senzitivnošću koje imaju receptore izrazito osjetljive na testosteron, tako da čak i s niskim razinama tog hormona mogu razviti dosta mišićne mase.
Ovaj pregled tek je kratka naznaka cijelog mnoštva različitih genskih i bioloških varijacija koje mogu pružati sportske prednosti. Neke od njih lakše je otkriti i mjeriti njihov utjecaj, a druge teže. Znanost će tek trebati utvrditi koje od njih treba smatrati nepoštenim.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati