KADA je zašla u ozbiljne godine, Nataša Papeš je shvatila da joj je pomoć sve potrebnija. Ljudi za koje je mislila da su joj prijatelji ponudili su joj da sklope ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Do prijenosa imovine dolazi nakon potpisivanja takvog ugovora, što znači da primatelj uzdržavanja bez svoje imovine ostaje odmah, donosi Provjereno.

Nepokretna i sama, sada živi u hladnoj kući koja više nije njezina jer je svoj stan dosmrtnim ugovorom prepisala ljudima koje je smatrala prijateljima. Ne može sama do WC-a, ima pelene, a za nju se trenutno povremeno brinu patronažne sestre umjesto ljudi koji su se na to obvezali ugovorom.

Nekretninu je teško vratiti

"Potpisala sam da im dajem kuću za kompletnu brigu i skrb o meni i o životinjama koje su sa mnom", rekla je Papeš za Provjereno.

"Mislila sam da su idealan par. Ona je aktivistica za zaštitu životinja, ona će se pobrinuti za sve. A njega poznam, on je uvijek miran i staložen. Rekla sam prilikom potpisa da pristajem na dosmrtno jer vjerujem da sam našla ljude u koje mogu imati povjerenja", dodala je.

Ugovori o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju postali su popularan način za stjecanje nekretnina. Skrb o starijim osobama u zamjenu za nekretninu nudi se i na društvenim mrežama. No ono što je dogovoreno i potpisano često ne bude poštovano. Nekretninu je teško vratiti, a briga o starijima i nemoćnima ostaje tek slovo na papiru.

"Rekao je da bi mi polomio kosti"

"U početku se brinula za mene što se tiče kuhanja, ja sam išla k njima na ručak. Prvu godinu je bilo tako", rekla je Nataša, kojoj su oni uskoro pokazali svoje drugo lice: "Rekao je da mogu biti sretna što sam žensko jer bi mi inače polomio kosti."

Zbog nebrige je odlučila raskinuti potpisani ugovor, ali to sve do danas, sedam godina poslije, nije uspjela napraviti. Novi vlasnici odmah su se upisali u zemljišne knjige, no račune nisu prebacili na sebe pa ih Nataša plaća i dalje. "Sud odugovlači da ja umrem, svi moji svjedoci su umrli", kaže.

"Sve režije, komunalno, sve naknade - sve je na moje ime. I ja sve to plaćam otpočetka. Sve do sada", rekla je Nataša.

"Priče ne funkcioniraju na sudovima"

"Takve priče na sudovima ne funkcioniraju. Mi smo podnijeli zahtjev da se u roku od 15 dana mora sazvati prvo ročište, a u roku od šest mjeseci donijeti prva presuda. No presuda nema jer se ročišta sazivaju jednom godišnje. Svjedoci pomru, ispada kao da su suci u dogovoru s uzdržavateljima i da im pogoduju", rekla je za Provjereno Jasna Petrović iz Sindikata umirovljenika Hrvatske.

"Mi smo zemlja koja je prepustila starce privatnim pljačkama i osamljenom umiranju", zaključila je Petrović.