ABEL Tasman na današnji je dan otkrio otok južno od Australije, koji danas poznajemo po nazivu Tasmanija. Radi se o nizozemskom istraživaču koji je 1642. godine otkrio današnji australski teritorij, 240 kilometara južno od kontinenta. Tasman se rodio početkom 17. stoljeća, a već je u mladosti bio poznat pomorcima zbog svojih putovanja. U službi Istočnoindijske kompanije putovao je svjetskim morima te razvio vještine koje su mu omogućile još veće ekspedicije u nepoznato.

1642. godine Tasman je otišao u misiju istraživanja jugoistočne obale Australije. Cilj je bio pronaći neke nove trgovačke rute za Istočnoindijsku kompaniju kako bi se potaknula trgovina. Put je započeo iz Jakarte u današnjoj Indoneziji i Tasmanovi brodovi prvo su posjetili otok Mauricijus (istočno od Madagaskara), a potom krenuli ploviti na istok. Promašili su čitavu južnu obalu Australije, a onda u studenom naišli na Tasmaniju. Tasman je smatrao kako je upravo ovo područje najjužnija točka velike kontinentalne mase.

U svojim memoarima spomenuo je kako je u više navrata vidio domorodačka plemena, no pravi kontakt nije ostvaren jer su ih Aboridžini vješto izbjegavali te samo čekali da odu.

Australiju će detaljno mapirati tek istraživači 18. stoljeća

Nakon toga nastavio je ploviti istokom, došao do Novog Zelanda pa se uputio na sjever. Tasman je tako propustio vidjeti i istočnu obalu Australije. Vratio se u Jakartu 1643. sa svojim impresivnim otkrićima, premda je više toga propustio nego otkrio. 
Australija u tom trenutku nije bila neotkrivena. Već su početkom 17. stoljeća nizozemski moreplovci istražili sjevernu obalu kontinenta, no nisu cijelu mapirali. Pravo mapiranje Australije dogodilo se tek u drugoj polovici 18. stoljeća, kada ju je obišao James Cook.

Tasmanija je današnji naziv dobila tek sredinom 19. stoljeća. Do tada se zvala Van Diemenova zemlja, u čast tadašnjem guverneru Istočnoindijske kompanije. Danas nije samo poznata po priči o otkriću, već je i povijesni i prirodni lokalitet koji privlači turiste iz svih dijelova svijeta.