INDEX će sljedećih dana u Index Studiju ugostiti više predsjedničkih kandidata.

Prvi u goste nam je došao poduzetnik i nezavisni kandidat Niko Tokić Kartelo. S njim je razgovarao Zvonko Alač.

> Tekstualni prijenos

Na početku intervjua Niko Tokić Kartelo je kratko otpjevao hit Elvisa Presleyja, pjesmu Suspicious Minds.

Koliko zaposlenika imate u firmi?

Blizu smo 100. Žena mi ima super poziciju, super dobru firmu, jednu od najstarijih na svijetu, to je Furnir, a ja sam samo nositelj kredita. Ja samo plaćam kredit. Dobri smo, slažemo se već preko 30 godina.

Pod stare dane ste promijenili ime i napravili dodatak prezimenu?

Moje rođeno ime je Željko. Dosta putujem po svijetu i stvarno mi je smetalo kad stranci ne mogu izgovoriti moje ime. Niko me zovu samo novi prijatelji, a svi stari me zovu nadimcima - Žela, Žeki, Žac...

Niko je tatino ime. Napisao sam knjigu i posvetio sam dio u kojem sam objasnio promjenu imena. To sam napravio iz ljubavi prema roditeljima. Uzeo sam tatino ime i dodao mamino prezime.

Kao klinac, kad sam pitao roditelje što će napraviti s novcima, tata je uvijek govorio: "Kupio bih zemlju koju je baka prodala Srbima." Tako da sam ja kupio tu zemlju, posadio masline, tako da imam što raditi. Ispunio sam sve tatine želje.

O plakanju pred kamerama i posveti majci

Sad bih se opet rasplakao ako biste mi pokazali tu snimku. Jako je bilo teško skupiti potpise. Dosta rano smo se pripremili, a ljudi k'o ljudi, malo se uzlijene. Tražio sam po 20 potpisa po osobi. Kad su počeli zivkati, počele su komplikacije. Uspio sam skupiti potpise. Potvrda moje kandidature trebala je biti u 13 sati, međutim tek oko četiri, pet se to dogodilo. Kad su mi javili, doslovno sam puk'o. Cvilo sam u autu, vrištao od sreće. 

Ne znam ni što sam izgovorio taj trenutak kada su me novinari snimili. Jednostavno sam puknuo i rasplakao se.

Mama mi je rekla da ne mogu biti predsjednik jer sam mal' za predsjednika. Imamo jedan poseban odnos zafrkancije. Više pričam s mamom jer on slabije čuje, ona prenosi sve što tata treba čuti.

Te suze nisu samo za mamu, nego za cijelu Hrvatsku. Mamu se voli, ljubi, vodi subotom na ručak. Mama je cijela Hrvatska.

Tokić Kartelo nazvao majku

Niko Tokić Kartelo je usred intervjua nazvao vlastitu majku. "Evo, zovem mamicu", rekao je i nazvao.

Ona se javila i rekla da priprema kupus za ručak. On ju je pitao radi li sarme, na što je ona rekla da ne radi jer kupus još nije kiseo.

Rad u Njemačkoj

Ne postoji grad u Njemačkoj u kojem nisam bio. Mogu reći za München da mi je najdraži grad. Radio sam tehničke izolacije u industriji - rafinerije, petrokemije, brodogradnja. Gdje god je kakva izolacija, to sam radio. Moji roditelji su teško radili za drugoga. 

I ja sam radio za drugoga. Nemam pojma,  znam reći mladim ljudima - slušajte znakove iz djetinjstva, nikad ne znaš kuda će te odvesti. Kao da sam htio dokazati da i ja mogu biti uspješan. 

Izbori za gradonačelnika Zagreba na kojima je bio zadnji od 10 kandidata

Kad imaš neke prepreke, prepreke postaju barijere, a barijere izazovi, pa ih onda svladavaš. Ja nisam političar, da odmah to naglasim. Umro je Bandić, ja sam se odlučio kandidirati. Javio sam se na prazno mjesto. Rekao sam - idem dati najbolju ponudu za grad.

Ima poveznica, prije 100 godina je bio Vjekoslav Heinzl, koji je bio gradonačelnik i poduzetnik. To je bio zadnji gradonačelnik koji je bio poduzetnik. Dao je ostavku zbog neke afere oko natječaja. Nisam imao medije ni medijsku pozornost, mislim da je to bio problem. 

Imao sam plakate, čak sam himnu napravio sa Stokom, zaista sam se potrudio... Zašto bih se obeshrabrio što nisam uspio tada?

Puno sam tada naučio... Godinu dana sam pisao razne komentare i prigovarao gradonačelniku na nekakve propuste, a u svakom drugom članku sam ga i pohvalio - nemam s tim problem. Ufurao sam se u to pisanje, napisao puno zanimljivih članaka. U svakom tom članku društvena događanja sam prikazivao kroz svoj život.

I onda sam se ispuhao, izgubio sam inspiraciju. Tad se dogodila situacija na Strossmayerovoj u vrijeme Adventa.

O kuhanju

Bila je grupa ultra poznatih kuhara, masterchefova, a i ja u slobodno vrijeme kuham i stvarno dobro kuham. Sve mogu kuhati, pet do sedam sljedova - od ribe, mesa, juhe....

Za juhu od ribe prvo ribu filetiram, onda namažem tavicu s limunom i samo na kratko zapečem filete. Bilo koju ribu, ali ja stavljam malo bolju ribu, oradu ili brancin. I onda dinstam posebno luk, mrkvu, celer i peršin, ali korijen. I u jednom trenutku povučem to povrće sa strane i na drugom kraju lonca stavim paradajz umak, malo češnjaka i maslinovog ulja da dobijem miris. 

Ja to spremam dva sata. Svi kažu da je jako ukusno. Ali ne samo to, radim temeljce sam...

Što se mesa tiče, odlično radim peke. Tu sam se usavršio, pečem pivca na ražnju. Pivac se peče po tri sata, da ne bi izgorio, da bi bio cijelo vrijeme podmazivan, to bude četiri, pet kila. Stavim cijeli komad jednog maslaca, ispod krila stavim špeka. 

Kako znate kad je gotov? Cijelo vrijeme ga probadate i kad prestane ulje curiti, on je gotov.

O kandidaturi

Funkcija predsjednika nije iskorištena. Znam koje su ovlasti u Ustavu. Međutim, ono što ti god Ustav ne brani, a to je pomaganje gospodarstvu, malom čovjeku, poljoprivredi. Ljudi se vežu uz nekoga tko je pozitivan, optimist... Pokazalo se milijun puta u povijesti da su ljudi ti koji stvaraju promjene, ali uz vođu.

Kako stignete sve to raditi uz firmu?

Razradio sam svoj biznis na povjerenju, na otvorenoj komunikaciji, bez nepotrebnih pritisaka. Ja sve radim na povjerenje i takav model želim primijeniti na politiku, ali bi to u parlamentu bilo teško. Pozicija predsjednika je dosta slobodna, komotna, neiskorištena. 

Sve stigneš ako posložiš sustav. Prvo što ću napraviti je posložiti sustav. Ne treba nam predsjednik koji drži govore, nego onaj koji zna upravljati ljudima koji znaju raditi. Ja sam to uspio u svim svojim firmama, a ako sam to uspio, onda mogu i s Hrvatskom.

Najvažnije je radniku dati povjerenje. Ja uvijek tražim nekoga poput mene i da pokažem da je to moguće. Uz ne znam kakvu kontrolu, ti ćeš dobiti maksimalno 2 posto više od zacrtanog. Jel vrijedi to novca i koliko ćeš zaraditi da izgubiš svoj život, obitelj i vrijeme za prijatelje?

Koja je prosječna plaća radnika u vašoj firmi?

Imamo tri firme. U jednoj je plaća 1500 eura prosjek. Nemamo menadžere, meni su poslovođe menadžeri. Nisu plaće velike, ja ne mogu na to utjecati, tržište je tako. Ne vrijede pravila za sve isto. Banka kada formira cijenu svojih usluga ona isključivo to radi prema svojim potrebama. Mi svi plaćamo nešto banci, a oni iz toga imaju prihod koji lako dijele svojim zaposlenicima i mogu lako regulirati svoje plaće.

Nije najveća, nije najmanja. Da bi bila veća, moraju se rasteretiti svi fiskalni i parafiskalni nameti. 

Kako ćete nadmašiti Tuđmana?

Kad sam to izgovorio, onda sam rekao izuzev Tuđmana, ali onda sam rekao i Tuđman je kriv za neke stvari. Zamjeram mu privatizaciju i pretvorbu za vrijeme rata. Najviše mu zamjeram što ustavom nije zaštitio Domovinski rat i državne praznike. 

Milanović se sprda s tim i kaže da je to HDZ-ov praznik. To nije u redu. Cijelo vrijeme se od rata do vamo prostituira tema Domovinskog rata. 

Nameće se nešto što je zakasnilo trideset godina. To smo trebali zaštititi da se mladi ljudi rađaju s jednim datumom državnosti, zastavom, himnom...

Korupcija

Korupcija postoji svugdje. Ja ne nailazim na korupciju u poslu. Radim deficitaran posao. Pa, ajde se ti popni na krov i radi...

O ostalim kandidatima i predsjedničkim ovlastima

Kako to? Zašto? Tako se stvorio dojam u javnosti. Nasuprot sebe imam pet kandidata koji su na proračunu RH. Država radi za njih, a ja radim za državu. Ja ga punim, oni ga prazne. 

Gdje ste bili '91.?

Za to nam treba malo više vremena, a ja ga ne bih koristio na Domovinski rat. Mislim da se tim pitanje omalovažava sve one koji možda nisu imali pušku u ruci, a dali su neki doprinos. To je sve što ću reći.

Jeste li se pripremali za ovu kampanju?

Tri godine se pripremam. I čovjek poput mene koji je autentičan, ne postoji priprema koju bih mogao naučiti. Samo mogu naučiti kakav ne trebam biti. Tako vam je i u biznisu. Živio sam u Americi, dobio sam neke upute, proučavao sam to, čitao, čitao, čitao... 

Gdje ste svjetonazorski politički?

Shvatio sam da su sve dosadašnje politike, u cijelom svijetu, ne samo kod nas. Moram priznati da je to istrošeno. Svijet je napredovao, a politike su kao crkva - drže se dvije tisuće godina istih stvari. Ne da samo ne daje rezultat, nego radi i štetu. 

Ja sam svoju politiku nazvao politikom novog povjerenja. Politički analitičari su mi rekli da je to najgori slogan. To je moj alat, a slogan mi je "Predsjednik prijatelj".

Što ćete prvo napraviti kada postanete predsjednik?

Kod mene ne postoji prva, druga, treća stvar. Prvo ću uspostaviti sustav koji će rješavati sve probleme odjedanput. Krenut će se otvarati pozicije, situacije... kroz gospodarstvo, razgovore s agencijama, udrugama... Objasnit ću. Kupujem firmu Furnir, ulazim u potpuno nepoznati teritorij i moje prvo predstavljanje radnicima: "Ja vam vjerujem, recite mi samo što treba kupiti, ja odo na more." Ljudi su pokretači svega.

Poruka Krešimiru Macanu

Macane, prije nego me komentiraš, vrati pare.

Poruka za kraj

Bliže se izbori, nikad niste bili bliže promjenama. U rukama imate najjače i najmoćnije oružje, a to je potpis, odnosno zaokružiti svoga kandidata. Ja toliko toga dobroga imam na svom srcu da bi bilo šteta da to propadne. Davno sam ostvario svoje snove, pa sad mogu vaše.