PRUSKA je krajem 17. stoljeća postala respektabilna država u srcu Europe, a njezin prvi kralj postavio je uvjete zbog kojih će njegovi nasljednici podići status Pruske do velike sile tijekom 18. stoljeća. 1713. godine naslijedio ga je njegov sin Fridrik Vilim I., koji je reformirao vojsku i upravu, osvojio nova područja i postao utjelovljenje pruske militarističke tradicije.

Fridrik Vilim I. naslijedio je krunu usred Velikog sjevernog rata. Radi se o sukobu između Švedskog Kraljevstva, regionalne sile na sjeveru Europe, i rastućeg Ruskog Carstva, predvođenog ambicijama Petra Velikog. Švedska je u tom ratu bila napadnuta sa svih strana pa je Fridrik Vilim I. vidio priliku za Prusku. Okupirao je dio Pomeranije kako bi Pruskoj priskrbio novu luku i potaknuo ekonomiju trgujući morskim putem.

Međutim, osvajanje Pomeranije nije bio njegov najveći uspjeh tijekom 27 godina vladavine Pruskom. Ono što je obilježilo njegov period vladanja su reforme u ekonomiji i vojsci, koje su vođene čvrstom rukom, a zaradile su mu nadimak kralja vojnika. Fridrik Vilim I. bio je grub i nepristupačan čovjek, koji je uzimao u obzir savjete tek malog broja savjetnika kojima je vjerovao. Ostali su trebali bezuvjetno prihvaćati njegove reforme.

Reforme i transformacija u militarističku zemlju

Jedna od tih reformi bila je ona školska. Fridrik Vilim je u duhu prosvjetiteljskih ideja odlučio osigurati primarno obrazovanje na razini cijele zemlje. U tome je naišao na otpor, no čovjek koji se smatrao apsolutistom nije shvaćao značenje riječi otpor. Pobuna plemića brzo je ugušena, a reforma je provedena gotovo u cijelosti.

Poradio je i na demografiji pozvavši tisuće protestanata da se usele u njegovu zemlju, gdje će im subvencionirati otvaranje obrta i slično. Ipak, najpoznatiji je po vojnim reformama. Bilo je njegovo vrijeme kada je Pruska postala prava militaristička zemlja. Utrostručio je državnu vojsku, uveo nove vojničke titule i svojim potezima popularizirao vojničke ideale.

Sinovi aristokrata htjeli su služiti svom kralju kao konjanici, seljaci su znali da ulaskom u vojsku mogu ostvariti bolju budućnost za svoju obitelj, a visoki dužnosnici počeli su se pravdati vojnim uspjesima svojih predaka ako sami nisu bili u ratu.

Svi članovi društva u Pruskoj težili su vojničkim idealima i opća atmosfera u društvu se promijenila. O Pruskoj se tada počelo govoriti kao o "vojsci koja ima državu", a Napoleon ju je pola stoljeća kasnije nazvao "zemljom koja se izlegla iz topovske kugle".

Fridrik je umro na današnji datum 1740. godine, a naslijedio ga je sin, u povijesti poznat kao Fridrik II. Veliki. Nasljednik je osvojio nova bogata područja na jugu, zaratio sa svim stranama i nekako ipak uspio opstati, što su mnogi pripisali kombinaciji sreće i vojnoj taktici. Ipak, bilo bi suludo zanemariti činjenicu da mu je otac ostavio usavršen državni sustav, ogromnu vojsku i punu kraljevsku blagajnu.