ČIM SU RUSKI tenkovi ušli u njezin grad, žena s pozivnim znakom "Calypso" posegnula je za puškom. Njezin djed ju je učio pucati od šeste godine, govoreći da će joj to znanje jednog dana zatrebati. "Ispalo je da je bio u pravu", kaže danas ova vojnikinja, lagano odmahujući glavom.

32-godišnja Calypso je u veljači 2022. bila voditeljica restorana u Buči, mjestu masakra ukrajinskih civila i ratnih zarobljenika koji su počinile ruske okupacijske snage. U prvim danima rata priključila se maloj skupini partizana koji su se skrivali u šumi i povremeno izlazili u akcije protiv ruskih vojnika. Danas je zapovjednica voda nazvanog "Vještice iz Buče", gotovo isključivo ženske pješačke jedinice koju je sama osnovala.

"Vidjela sam što su radili ženama i djeci. Bože dragi..." govori Calypso, misleći na stotine dokumentiranih slučajeva silovanja, mučenja i pogubljenja u Buči. "I svima ostalima. Ubijali su civile. Nisam mogla samo stajati i gledati, morala sam nešto učiniti." "Mislim da svaki od njih mora umrijeti. Svi do jednoga", kaže bez oklijevanja.

Majke s oružjem čuvaju nebo

Od 150 vojnika u njezinoj postrojbi, njih 130 su žene. Većina je usredotočena na protuzračnu obranu – obaraju napadačke dronove Shahed koje Rusija i dalje svake noći šalje na ukrajinske gradove, unatoč tvrdnjama predsjednika Putina i Donalda Trumpa da su se dogovorili o prekidu napada na civilnu infrastrukturu. "Taj njihov 'prekid vatre' je čisto sranje. Nisu prestali ni s čim", kaže Calypso, koja je osobno srušila najmanje tri Shaheda.

U ranim jutarnjim satima u nedjelju, otac i njegova petogodišnja kći poginuli su u ruskom napadu dronom na Kijev, zajedno s jednom starijom ženom. Vlasti su izvijestile o još deset ranjenih, među kojima i 11-mjesečna beba. Četiri osobe poginule su i u drugim dijelovima zemlje.

"Samo ovog tjedna na naš je narod ispaljeno više od 1.580 vođenih bombi, gotovo 1.100 napadačkih dronova i 15 raketa različitih vrsta", poručio je predsjednik Zelenski. "Potrebna su nova rješenja i novi pritisci na Moskvu da zaustavi i ove napade i ovaj rat."

Upravo protiv toga – noćnog terora nad Kijevom i njegovim predgrađima, uključujući i vlastiti grad – bore se "Vještice iz Buče". Mnoge su majke koje su uzele oružje u ruke kako bi zaštitile svoju djecu. Ime su dobile zbog svog noćnog djelovanja. Svake večeri vojnikinja s pozivnim znakom "Valkyrie", bivša veterinarka, pročita sinu priču za laku noć, navuče pancirku, namjesti kosu pod kacigom i krene u borbu protiv dronova.

Od majke do ratnice

Na početku invazije, 52-godišnja Valkyrie pobjegla je iz Buče sa svoja tri sina. Najmlađi je tada imao osam godina i sjedio je u naručju starijeg brata kad ih je ruska vojska zaustavila na kontrolnoj točki. "Spustili smo prozor, a ruski vojnik je provukao pušku kroz njega i uperio cijev ravno u glavu mog djeteta. Bila sam prestravljena", prisjeća se.

Iako su ih Rusi na kraju pustili, osjećaj potpune nemoći ostao je s njom. "Tih prvih dana osjećali smo se kao žrtve. A sad, kad imam oružje u rukama, osjećam da mogu zaštititi sebe i svoju obitelj", kaže.

Ukrajina se suočava s velikim nedostatkom vojnika – gotovo pola milijuna ranjenih i poginulih, od čega najmanje 45.100 ubijenih u borbi. Zbog toga su postrojbe poput "Vještica" sve važnije. Calypso i dio njezine skupine raspoređeni su na neka od najopasnijih bojišta u Donbasu i drugim regijama. I sama je ranjena – četiri puta pretrpjela je potres mozga, što joj je uzrokovalo probleme s pamćenjem.

U srcu bitke za Pokrovsk

"Od 1. rujna do 1. prosinca bili smo u Pokrovsku, a žene i dalje idu tamo", kaže pukovnik Andrij "Veres" Verlaty, zapovjednik dobrovoljačkog bataljuna u kojem djeluju i "Vještice".

Pokrovsk je trenutačno središte žestokih borbi. Grad je svakodnevno izložen ruskim klizećim bombama, dronovima i dugometnoj artiljeriji. Vještice i njihova postrojba rade na osiguravanju inženjerijske opreme, logističkih pravaca, zaštiti od sabotaže i čuvanju sekundarne linije obrane.

I sam Veres je uzeo oružje u ruke prvog dana rata. Još pamti šok kad se vratio kući u Buču. "Tijela civila bila su naslagana u gomile. Smrskani automobili s ljudima unutra, spaljena vozila... Tenkovi su gazili civilne aute s ljudima u njima. A ono što smo našli u kućama... To je bilo strašno. Sve smo čistili zajedno s policijom. Nikad to neću zaboraviti", govori, boreći se s emocijama.

Mnoge volonterke sudjeluju u ratu povremeno, balansirajući između obitelji i službe. Ali, kako kaže Veres, riječ je o izuzetno motiviranim ženama koje osiguravaju lokalna područja i time oslobađaju više vojnika za prve crte. Za mnoge, to je i način da se nose s traumom koju je rat donio.

"Akuma", bivša profesorica ekonomije, majka je dvoje djece – šestogodišnjaka i desetogodišnjaka. Kad su stigli Rusi, pobjegla je iz Buče u obližnje selo, ali se uskoro našla usred žestokih borbi.

Dok su se skrivali od granatiranja, imala je noćne more u kojima može tijelom zaštititi samo jedno dijete. "Ovaj posao mi je spas od depresije. To je moj način da imam osjećaj kontrole", kaže Akuma. "Umorna sam od stalnog straha za svoju djecu. Ovdje sam mirnija. Osjećam da bar na neki način doprinosim."