Tekst: J.D.
Foto: AFP

PAKISTANSKE vlasti vjeruju da je nova opasna militantna grupa, čiji je cilj osvetiti smrtonosni vojni napad na džamiju u Islamabadu prije tri godine, izvela nekoliko velikih bombaških napada u glavnom gradu za koje se prije krivilo talibane.

Pojavljivanje grupe imenom Ghazi Force u najvećoj je mjeri rezultat zle krvi nastale nakon što je vojska u srpnju 2007. izvela napad na Crvenu džamiju u Islamabadu, koja je služila kao jedno od glavnih mjesta regrutiranja militanata među tvrdokornim muslimanima. U napadu su stradali mnogi mladi studenti religijskih znanosti, a čini se da je stvorio novu generaciju militanata.

Opasna grupa

Opasna grupa sastavljena je od rođaka studenata koji su stradali u napadu na Crvenu džamiju. Ime je dobila prema vođi studenata, Maulani Abdulu Rashidu Ghaziju, koji je također stradao u napadu. Glavni inspektor policije u Islamabadu, Kalim Imam, rekao je za Associated Press kako je Ghazi Force odgovoran za većinu najsmrtonosnijih napada u glavnom gradu u zadnje tri godine. Meta napada bili su vojska, obavještajna služba ISI i hotel s pet zvjezdica u kojemu su odsjedali stranci i pakistanska elita.

Grupa je uspjela regrutirati jednog člana obavještajne zajednice koji se raznio ispred ureda UN-ovog World Food Programa prošlog listopada. Poslali su i bombaša samoubojicu u kantinu jedinice komandosa koji su sudjelovali u napadu na Crvenu džamiju. U tom je napadu stradalo 22 ljudi. Moguće je da su članovi Ghazi Forcea sudjelovali i u odvažnom napadu na NATO-ov konvoj početkom lipnja, u kom je stradalo šest ljudi, a uništeno 60 vozila.

Većina tih napada pripisana je pakistanskim talibanima, koji imaju sjedište u plemenskim planinskim regijama uz granicu s Afganistanom. Postoje dokazi o bliskoj povezanosti talibana i Ghazi Forcea. Vjeruje se da je sjedište Ghazi Forcea u regiji Orakzai, a vođa im je Maulana Niaz Raheem, bivši student u Crvenoj džamiji.

Grijesi prošlosti

Kako stvari stoje, Ghazi Force je još jedan primjer kako se pakistanskoj vojsci i obavještajnom krugu o glavu obila suradnja s militantima. Vjeruje se da su i poginuli Maulana Abdul Rashid Ghaziju i njegov brat  Maulana Abdul Aziz bili na platnoj listi vojske i ISI-ja. Njihov otac, Maulana Mohammed Abdullah, imao je blizak odnos s bivšim predsjednikom Zijom ul-Haqom, a džamija je bila središte za regrutiranje dobrovoljaca u ratu sa SSSR-om u Afganistanu u 80-ima.

Nakon što je diljem Pakistana islamizam ojačao, a veza između vojske i vođa Crvene džamije postajala sve slabija, džamija je postala središte tvrdolinijaškog islamizma u Islamabadu. Studenti džamije redovno su provodili kampanje "čišćenja" glavnog grada od pornografije i drugih po islamu neprihvatljivih materijala, a cijela je stvar eskalirala kad su se zatvorili u kompleks džamije. Neki izvori iz vlade rekli su da je tadašnji predsjednik Pervez Musharraf predugo čekao s odlukom o napadu na džamiju iako se znalo da pripadnici grupe Jaish-e-Mohammad, grupe povezane s al-Qaidom, dostavljaju oružje studentima.

Konačni sukob bio je iznimno krvav. Službeni broj mrtvih nikad nije objavljen, a vlada tvrdi da je stradalo manje od 100 ljudi. Vojska i ISI službeno negiraju povezanost s bilo kakvim militantnim grupama iako stručnjaci tvrde da je to standardna politika.