Oprez! Lopovi na ulicama
Foto: 123rf, Index
DRŽAVNI reketari opet su odlučili zagorčavati život građanima koji ove dane koriste ne bi li malkice popravili svoju financijsku situaciju ili zatvorili neke od postojećih minusa na računima. Riječ je o prigodnim prodavačima cvijeća uoči blagdana Svih svetih i Dušnoga dana.
Tako na stranicama Porezne uprave nailazimo na sljedeću obavijest:
U sklopu redovnih nadzornih aktivnosti ovlašteni službenici Ministarstva financija – Porezne uprave i Carinske uprave provoditi će pojačane nadzore od 27. - 29. 10. 2015. godine kod poreznih obveznika koji obavljaju djelatnost:
- trgovine na malo na otvorenom i zatvorenom - prigodna prodaja cvijeća i svijeća.
Ovlašteni službenici Porezne uprave će samostalno, ali i u suradnji s drugim nadzornim službama, kroz organizirane zajedničke akcije, tijekom cijele 2015. godine obavljati nadzore primjene odredaba Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom.
U prijevodu: upregnut ćemo sve snage ne bismo li vas uhvatili u najmanjem prekršaju i oteli vam cjelokupnu sezonsku zaradu od prodaje cvijeća i svijeća, bez ikakve ideje o tome koliko je teško taj novac zaista zaraditi.
Tko su prigodni prodavači cvijeća?
Iz osobnog iskustva s organizacijom prodaje aranžmana od svilenog cvijeća mogu posvjedočiti da su prigodni prodavači cvijeća uglavnom zaposleni obiteljski ljudi koji koriste tih nekoliko dana u godini kako bi ostvarili dodatnu zaradu koja rijetko prelazi nekoliko tisuća kuna. Krvav je to posao. Najprije treba naručiti cvijeće, posude, spužve i cement. Zatim svaku posudu napuniti cementom i utisnuti spužvu. Onda slijedi slaganje aranžmana: svaki cvijet treba izdvojiti, odrezati na prikladnu veličinu, kombinirati s drugim cvijećem i lišćem kako bi aranžman izgledao privlačno. Na kraju je potrebno umotati ga u celofan. I tako nekoliko stotina puta.
Nakon toga slijedi najteži dio - prodaja. Prigodni aranžmani prodaju se na zakupljenom prostoru na otvorenom, često na podu. Radi se u prosjeku 16 sati dnevno, od najranijeg jutra do večeri. Za svo to vrijeme treba stajati na otvorenom, nerijetko bez ikakve nadstrešnice. Nekada pada kiša, nekada puše vjetar, a prije par godina padao je i snijeg, s temperaturama ispod nule.
Ipak, najveća elementarna nepogoda koja vas može zadesiti je država, njezine regulative i inspektori koji poput osa oblijeću oko prodavača cvijeća i čekaju na trenutak da pobjedonosno uskliknu “Jesam te!”.
Profesionalna licenca - prva pljačka
Prva državna pljačka počinje prije nego što uopće počnete raditi. Naime, prema postojećim zakonima cvijeće ne može aranžirati i prodavati bilo tko, već je za to potrebno imati potvrdu o stručnoj osposobljenosti. A da biste istu dobili, morate pohađati tečaj u nekom od otvorenih učilišta i pristupiti stručnom ispitu. Sve to koštat će vas oko pet tisuća kuna, što je od prilike na razini jednosezonske zarade.
Teror državnih inspektora
Nakon što prođete sve birokratske procedure i ishodite potvrdu o stručnoj osposobljenosti, pravi teror države tek počinje. Milijun je razloga zbog kojih vas mogu oglobiti.
Jedno vrijeme bilo je popularno pregledavati deklaracije. Osobno poznajem gospodina kojemu je inspektor napisao kaznu od cca 3000 kn zato jer na deklaracijama koje je morao zalijepiti na aranžmane nije pisalo “Zemlja porijekla: Hrvatska”. Bez ikakvog upozorenja ili opomene, čovjek je samo tako ostao bez polovice ostvarene zarade koja se prelila u državni džep.
Druga kvaka kojom država pljačka cvjećare je tzv. rad na crno: vlasnika obrta prodaje cvijeće na otvorenom ne smije zamijeniti nitko tko nije prijavljen osim ako ne žive u zajedničkom kućanstvu. Zamijeni li vas sin, kćer, unuka,, unuk koji ne živi s vama, na pola sata ili sat dok odete obaviti nuždu ili pojesti tanjur tople juhe, to se odmah tretira kao rad na crno. Dogodi li se da vas u tom trenutku posjeti inspektor, kazna za rad na crno lako može prerasti vaš višegodišnji prihod.
I na kraju, tu je fiskalizacija. Prema zakonu, svaki prodavač cvijeća morao bi kupcu izdati fiskalizirani račun po kupnji na licu mjesta. To prvo znači da je potrebno imati mobilnu fiskalnu blagajnu, što predstavlja trošak od otprilike jedne četvrtine sezonske zarade. Drugo, ako nemate više blagajni u dane najintenzivnijeg prometa ne možete prodavati na više mjesta odjednom. Treće, s obzirom na vremenske uvjete i povremene gužve ponekad je praktički nemoguće promrzlim prstima otipkati račun za svakog kupca.
Lakše je ukrasti nego zaraditi
Ništa od ovoga državu ne zanima. Zapravo, ne samo da ju ne zanima, već i računa s time. Gdje ćeš bolje prilike za omastiti brk i maznuti ljudima lovu? Uhljebničke plaće i novi Audiji ne padaju s neba, treba i to netko platiti. A lakše je ukrasti nego pošteno zaraditi.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati