U POSLJEDNJIH desetak godina provedene su brojne znanstvene studije u kojima je uspoređivana organska hrana s konvencionalnom. One za sada nisu uspjele predstaviti neke uvjerljive podatke koji bi pokazali da su organski proizvodi, koji su često dva do tri puta skuplji, nutricionistički značajno bolji od konvencionalnih.

Prednosti organske proizvodnje

Jedna opsežna studija na tu temu, provedena 2017. utvrdila je da postoje neke minorne razlike u prilog organskoj hrani. Primjerice, ona uglavnom ima manje tragova pesticida. No to ne znači da ih nema uopće, jer se i u organskoj poljoprivredi mogu koristiti neki pesticidi. Osim toga, znanost do danas nije pokazala da bi tragovi pesticida zaostali na proizvodima mogli imati ozbiljnije štetne zdravstvene efekte. Za sada je nedvojbeno potvrđeno samo da su opasni za poljoprivrednike koji su im jako izloženi i za neke korisne kukce poput pčela.

U organski proizvedenom voću može biti nešto više korisnih fenolnih spojeva, a u žitaricama nešto manje štetnog kadmija. Osim toga, u organskim mliječnim proizvodima ima nešto malo više omega-3 masnih kiselina. No, autori ove studije ističu da su zabilježene nutricionističke razlike toliko malene da je pitanje imaju li nekog ozbiljnijeg efekta. Nažalost, dvojbu je nemoguće razriješiti na temelju zdravlja ljudi koji konzumiraju organsku hranu jer se oni po prirodi stvari generalno zdravije hrane i zdravije žive.

Medicinski stručnjaci uglavnom se slažu da je mnogo važnije voditi računa o tome da izbor hrane bude dobar, primjerice da sadrži dovoljno voća i povrća dnevno, nego da je organski uzgojena.

Kako god bilo, tko god zaključi da mu je sigurnije jesti organsku nego konvencionalnu hranu, neće biti ozbiljno u krivu. Naravno, pritom treba biti spreman izdašno platiti spomenute malene razlike.

Mračna strana organske privrede

No problem je u tome što se u usporedbama organske i konvencionalne poljoprivrede, uglavnom uspoređuju samo njihovi efekti na ljudsko i životinjsko zdravlje i blagostanje.

To je u novoj studiji ispravio međunarodni tim znanstvenika iz SAD-a, Švedske, Francuske i Njemačke. U svojem istraživanju, predstavljenom u uglednom znanstvenom časopisu Nature, oni su razotkrili problematičnu stranu organske proizvodnje. Naime, prema njihovim nalazima, organska je proizvodnja mnogo lošija za klimatske promjene od konvencionalne.

Takva mogućnost naslućivala se i ranije, no u novoj studiji u obzir su uzete sve ključne brojke – svi ulazi i izlazi.

Ukratko, zaključak studije je da su prinosi u organskoj proizvodnji značajno manji po jedinici poljoprivredne površine nego u konvencionalnoj (to je također jedan od razloga zašto je skuplja), što za posljedicu ima veće krčenje šuma i u konačnici veće emisije stakleničkog plina CO2 koji je ključni uzrok klimatskih promjena.

U sažetku svojeg rada tim ističe da su promjene u načinu korištenja zemljišta ključne za klimatske politike jer autohtono bilje i tla pohranjuju velike količine ugljičnog dioksida. Njihovo uništavanje, zajedno s emisijama koje se stvaraju u poljoprivrednoj proizvodnji, pridonosi emisijama stakleničkih plinova između 20 i 25 posto. Stoga je za većinu klimatskih strategija ključno smanjiti ili zadržati postojeće razine emisija u poljoprivredi i istovremeno zadovoljiti potražnju za hranom koja će do 2050. porasti za oko 50 posto.

Više od 50% više CO2

Za potrebe svojeg istraživanja tim je razvio novu metodu izračuna koja u obzir uzima brojne različite učinke korištenja tla u poljoprivredi. Rezultate su usporedili s drugim studijama, a oni su u konačnici pokazali da organska proizvodnja stvara daleko veće emisije CO2 od konvencionalne.

„Naša studija pokazuje da organski grašak, koji se uzgaja u Švedskoj, ima oko 50% veći klimatski utjecaj od konvencionalno uzgojenog. Kod nekih drugih proizvoda taj je utjecaj čak i veći – primjerice, kod švedske zimske pšenice razlika je bliža 70%“, rekao je Stefan Wirsenius sa Sveučilišta Chalmers, jedan od autora studije.

Ključni razlog zbog kojeg je organska proizvodnja lošija za klimu jest činjenica da ona ima mnogo manje prinose po hektaru zemljišta, prije svega jer se u njoj ne koriste umjetna gnojiva.

Organski uzgoj u Hrvatskoj - sjeća šuma u tropima

Wirsenius ističe da način na koji se hrana proizvodi u Švedskoj ne utječe nužno samo na sječu šuma u Švedskoj, već i drugdje u svijetu, primjerice u tropskim prašumama.

„Veća upotreba tla u organskoj proizvodnji neizravno vodi do viših emisija CO2 zahvaljujući krčenju šuma. Svjetskom proizvodnjom hrane upravlja međunarodna trgovina, pa stoga način na koji uzgajamo hranu u Švedskoj utječe na krčenje šuma u tropima. Ako za istu količinu hrane koristimo veću površinu zemlje, neizravno doprinosimo povećanju krčenja šuma drugdje u svijetu“, pojasnio je.

Mada studija ne predstavlja izračune za mliječne i mesne organske proizvode, autori ističu da logično vrijedi isti zaključak jer organski uzgoj životinja uključuje organsku prehranu životinja. Štoviše, budući da je mesna prehrana neefikasnija od biljne, isti efekt bi se morao još i značajno povećati.

Nova metoda računanja

Za potrebe svoje studije znanstvenici su razvili novu metodu mjerenja koju su nazvali "Carbon Opportunity Cost". Ova tehnika uzima u obzir količine CO2 koje se pohranjuju u šumama, a koje se oslobađaju zbog njihova krčenja.

Autori u uvodu tumače da je mjerenje učinkovitosti promjena u korištenju zemljišta iz perspektive emisija stakleničkih plinova popriličan izazov, osobito kada se urodi po jedinici površine mijenjaju, primjerice, kada se mijenja biljka koja se uzgaja ili kada se u obzir uzima skladištenje CO2 u šumama.

Intuitivno gledano, ako na hektaru nekog zemljišta dobro rodi kukuruz, a šuma slabo uspijeva, korištenje zemljišta za kukuruz trebalo bi biti učinkovitije i obrnuto. Međutim, problem je kvantificiranje spomenute razlike i prinosa na kojima se ravnoteža mijenja, zahtijeva uračunavanje podataka za različite ishode, za različite emisije različitih poljoprivrednih resursa kao što je primjerice gnojivo, te različite proizvodne potencijale zemljišta zbog fizičkih čimbenika kao što su oborine ili vrste tla.

Autori su stoga napravili indeks povoljnosti u smislu emisija CO2 koji mjeri kako promjene u vrstama koje se uzgajaju, u količinama proizvodnje i u proizvodnim procesima po hektaru zemlje pridonose globalnom kapacitetu pohrane CO2 i smanjenju ukupnih emisija stakleničkih plinova.

Index ne procjenjuje biološku raznolikost ili druge vrijednosti ekosustava, koje se moraju analizirati odvojeno. No autori ističu da on omogućuje da se procijene brojne različite mogućnosti korištenja zemljišta relevantne za klimatske politike kao što su primjerice pošumljavanje pašnjaka, proizvodnja biogoriva ili promjene u prehrambenim navikama.

Preporuke potrošačima

Wirsenius ističe da njihovi rezultati ne znače da bi svi odmah trebali odustati od organske hrane i jesti isključivo konvencionalno uzgojenu.

„Često je važnija vrsta hrane. Primjerice, ako jedete mahunarke ili organsku piletinu, to je za klimu mnogo bolje nego da jedete konvencionalno uzgojenu teletinu“, objasnio je.

Dodao je da je organski uzgoj svakako bolji za dobrobit životinja. No istaknuo je da u konačnici najveći efekt na klimu ima zamjena teletine, janjetine i zrelih sireva biljnim proteinima.

Biogoriva su štetna za klimu

Autori također poručuju da su suvremene investicije u biogoriva zapravo promašaj jer su za njihovu proizvodnju također potrebne velike površine tla. Nova studija pokazala je da je šteta od povećanja površina pod biogorivima i posljedičnog krčenja šuma veća od koristi koju predstavljaju u smislu smanjenja emisija iz fosilnih izvora.