Osuđeni pedofil predaje tjelesni, zlostavljana djevojčica napisala pismo: "Mene su izolirali, a on i dalje radi"
Foto: 123RF, Googl Maps, Index
U DVIJE osnovne škole u središnjoj Hrvatskoj radi profesor tjelesnog koji je već osuđeni pedofil, a protiv njega se na sudu vodi novi postupak radi spolne zloupotrebe djeteta mlađeg od 15 godina. Budući da su hrvatski zakoni napravljeni tako da se štiti identitet pedofila, u Ministarstvu pravosuđa Indexu su rekli da je riječ o tajnim podacima pa nam nisu mogli dati konkretne informacije o spomenutoj osobi.
Međutim, Index je iz raznih izvora doznao o kojem se profesoru radi, no njegovo ime nećemo objaviti samo iz razloga kako bi zaštitili djevojčicu, koja je već pretrpjela niz trauma, nakon što je prijavila da ju je spomenuti monstrum zlostavljao. Sa suda smo dobili potvrdu da je imenovani profesor tjelesnog pravomoćnom presudom od 14. prosinca 2007. proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa – bludnom radnjom, označeno u članku 193. stavak 2. u svezi stavka 1. u svezi članka 191. stavak 2. Kaznenog zakona na kaznu zatvora od devet mjeseci, uz primjenu uvjetne osude, tako da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku kušnje od dvije godine ne počini novo kazneno djelo..
Budući da se prema tadašnjem Zakonu takvo kazneno djelo nije upisivalo u registar kaznenih djela, škole za koje dotični radi, nisu mu mogle dati otkaz. Isti je nastavio raditi na mjestu nastavnika tjelesnog odgoja i svoju poziciju koristio kako bi nastavio spolno zlostavljati djevojčice. Jedna od njih smogla je hrabrosti i 2012. godine prijavila ga razrednici i svojoj majci.
Majka je momentalno reagirala u nastojanju da zaštiti dijete i otišla u školu, no ništa se nije dogodilo. Nastavnik je i dalje nastavio raditi, a djevojčica je udaljena sa sata. Istovremeno je doživjela niz neugodnih situacija u kojima su je optužili da izmišlja, rugali joj se i vrijeđali je brojne kolege iz škole. Zahvaljujući liječnici, djevojčica je uspjela za cijelo polugodište dobiti opravdane sate iz tjelesnog, a manijak je nastavio raditi u školi.
"Institucije već 4 godine maltretiraju moju kćer"
Kako Index doznaje, nakon što se postupak pokrenuo na Sudu, dotični je suspendiran s nastave, ali nije dobio otkaz već i dalje radi na školama.
U razgovoru za Index, majka djevojčice otkrila je što se sve događalo i kako su institucije nastavile maltretirati njezinu kćer.
"Zlostavljanje se događalo 2012. godine na satovima tjelesnog odgoja. Jedno vrijeme mi je kćer to tajila, no onda je smogla hrabrosti i povjerila se razredniku, a potom i meni. Prvo se bojala, sramila i osjećala je gađenje. On ju je prilikom izvođenja vježbi uvijek iznova dirao po intimnim dijelovima tijela. Za pokazivanje vježbi uvijek bi nju odabrao i onda je tako iskorištavao.
Kasnije smo doznali da je već bio osuđen za isto kazneno djelo te je dobio 2 godine i 9 mjeseci uvjetne zatvorske kazne. Ravnatelj koji je sad u mirovini, tada nam je rekao da on tu ništa ne može već ga je nakon te osude morao vratiti na posao i još mu odštetu isplatiti. Nakon toga je i dalje radio na školi. Nastavio je raditi i nakon što ga je moja kćer prijavila.
Mi smo ga prijavili i policiji i prosvjetnoj inspekciji. Tada se pokrenuo postupak koji je još uvijek u tijeku i to već 4 godine", započela je priču majka djevojčice.
Kaže kako su je nakon svega kontaktirali iz policije te je samo jednom pozvana na ročište i više ne. Dalje su, dodaje, samo upućivali njezinu kćer na vještačenja.
"Prva vještakinja iz Zagreba je donijela nalaz u korist profesora, da bi je kasnije uputili u Polikliniku za zaštitu djece i mladih. Oni su donijeli nalaz protiv profesora. Sud se nije mogao odlučiti i donijeti presudu pa moju kćer poslali i na treće vještačenje u lipnju i sad još uvijek čekamo nalaz.
Moram napomenuti da su je prvi put slali na vještačenje, ali ne kod vještaka za djecu već za odrasle iako je imala 13 godina. Na tom su vještačenju vršili pritisak na moje dijete, nakon kojeg se plakala i osjećala izmučeno", kazala nam je majka, a o sve je to djevojčica napisala i u pismu koje posjedujemo.
Pravobraniteljica za djecu upoznata sa slučajem
Sramotno je dodaje, to da je dijete nakon svega trebalo i dalje pohađati tjelesni kod istog profesora, pa su je kaže, uz pomoć liječnice uspjeli udaljiti sa satova.
"Moram reći i kako se nakon svega u školi potpisivala neka peticija da se vidi tko je od djece za to da moja kćer laže, što je sramotno. Uz sve to, ona već 4 godine prolazi noćnu moru. Toliko institucijama traje već postupak i nikako da donesu presudu i time zaustave maltretiranje mog djeteta. Taman kad zaboravi, onda opet mora na neko vještačenja. Psihički je sve to dosta teško podnijela", kazala nam je majka djevojčice.
Upit smo poslali i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, tražeći od njih da nam pojasne kako je moguće da osuđeni pedofil godinama već radi s djecom u školi. Međutim odgovor do objave ovog teksta još nismo primili.
Odgovore smo tražili i od Pravobraniteljice za djecu, Ivane Milas Klarić koja nam je kazala da su dobro upoznati s ovim slučajem, no da ga ne mogu komentirati. Međutim istaknula je kako prijašnji propisi nisu obuhvaćali ova kaznena djela pa nije bilo mogućnosti da se takva osoba udalji iz škole zbog njegovih prava iz radnog odnosa.
"Pratimo ovaj slučaj o kojem govorite, ali kao što vam je poznato ne komentiramo pojedinačne slučajeve pogotovo ako sudski postupak još traje. No načelno, upravo zbog ovakvih slučajeva, koji imaju svoju povijest, došlo je do jedne od promjena kaznenog zakonodavstva u dijelu evidentiranja u registru počinitelja pojedinih kaznenih djela te time i nastupa pravnih posljedica osude (npr. prije bludne radnje nisu bile dio evidencije počinjenih kaznenih djela).
Nažalost, prijašnji propisi nisu obuhvaćali ova kaznena djela pa nije bilo mogućnosti da se takva osoba udalji iz škole zbog njegovih prava iz radnog odnosa. Na ovu praksu upozoravali smo godinama i na našu inicijativu došlo je do promjene. Sadašnje zakonodavstvo ne omogućava zapošljavanje ili nastavak rada ovim osobama, no, i nadalje nismo zadovoljni duljinom sankcija počiniteljima kaznenih djela na štetu djeteta. Također, ključnim smatramo potrebu značajnog produljenja rokova rehabilitacije, a time i vođenja tih osoba u registru počinitelja kaznenih djela na štetu djeteta.
Problem je i to što ni nadzor počinitelja spolnih delikata nakon izdržane kazne zatvora nije posebno uređen. Naime, on se ne izriče automatski kod ovakvih kaznenih djela, već je ostavljena mogućnost sucu da takav nadzor odredi prilikom odmjeravanja kazne i to samo u trajanju do dvije godine i samo ako je počinitelju izrečena kazna u trajanju od dvije ili više godina. Nažalost uočili smo da sud ovakvu zaštitnu mjeru veoma rijetko izriče", kazala je za Index dječja pravobraniteljica Ivana Milas Klarić.
Na vještačenju pitali djevojčicu dira li se po intimnim dijelovima tijela prilikom tuširanja
Ono što je uz činjenicu da je profesor tjelesnog zlostavljao djevojčicu, itekako tragično i sramotno je i ponašanje raznih institucija koje su nastavile na drugi način maltretirati djevojčicu pune četiri godine.
Prvo su prošle dvije godine od prijave da bi se nešto uopće pokrenulo, a potom se dogodilo i zaista skandalozno vještačenje djevojčice koja kaže da su joj postavljana pitanja poput onog dira li se prilikom tuširanja po intimnim dijelovima tijela, je li vidjela muško spolovilo i kako je reagirala. Zbog svega toga trauma danas 17-godišnje djevojke dodatno se produbila.
O svemu tome progovorila je u pismu, za kojeg smo dobili dozvolu majke da ga objavimo i prenosimo ga u cijelosti.
Pismo zlostavljane učenice
"U nadi da će ovo pismo stići u prave ruke i da će se upotrijebiti u svrhu druge djece koja su možda doživjela sličnu traumu, a da ne prolaze kroz dugotrajne procese koje ja prolazim već 4 godine. Iskreno se nadam da će ovi moji osjećaji na papiru pomoći drugoj djeci.
Zašto kažem na papiru? Jer mi je lakše o tome pisati nego pričati. Kad sam bila učenica 7. razreda doživjela sam od profesora tjelesnog da me kod izvođenja vježbi dira po nezgodnim dijelovima tijela u više navrata. Neko vrijeme sam skupljala hrabrost nekome to priznati. Osjećala sam strah, sram, gadljivost. Pošto me roditelji odgajaju da što god mi se u životu dogodi da to kažem po istini, tako sam i postupila. Pošto mi je svaki odlazak na sat tjelesnog odgoja predstavljao mučenje i gađenje, ja sam taj događaj prijavila tadašnjoj razrednici, a po dolasku iz škole i majci. I od tada konkretno 13.11.2012. godine traju procedure kojima nema kraja i koje me stalno iznova podsjećaju na profesora i njegovo diranje koje je obilježilo mene, dio mog djetinjstva, moje mladosti i koje najvjerojatnije neću nikada zaboraviti. Dok sam živa to ću pamtiti.
Nakon te prijave, izjavu sam dala u školi, zatim na policiji. Iza toga na Centru za socijalnu skrb. Nakon 6 mjeseci izjavu sam opet dala državnom odvjetništvu. Tad je neko vrijeme nastala tišina.
Nakon svih izjava u školi sam nailazila na izrugivanje, na nerazumijevanje, optužbe da lažem, izmišljam, vrijeđanje i izoliranje. Pošto ravnatelj škole profesora nije udaljio s radnog mjesta zbog moje prijave, on je ostao nesmetano raditi. Moja majka i ja u dogovoru s razrednicom i liječnicom smo nastojale da se ja maknem sa svakog sata tjelesnog te mi je liječnica liječničkom ispričnicom opravdavala cijelu školsku godinu zbog izostanka s tjelesnog, a te sate bi ja provodila s pedagoginjom gdje sam opet bila izolirana od svega i svih svojih vršnjaka. Nakon dvije godine tišine od svake institucije, bila sam pozvana na vještačenje kod vještaka koji uopće nije vještak za djecu nego vještak za odrasle.
Tad sam ja već završavala 1. srednje. Tu sam naišla na jedan bezobrazan i neprijateljski pristup zbog čega mi je bilo još teže govoriti o događaju. Vještačenje je vremenski trajalo oko 5 sati, a pitanja su bila kao da se meni sudi zbog bludnih radnji, a ne da sam ja žrtva čovjeka koji voli dirati curice. Npr. pitanje da li se prilikom tuširanja diram po intimnim dijelovima tijela, jesam li vidjela muško spolovilo i kako sam reagirala kad sam ga vidjela itd. Nakon vještačenja ja sam se psihički osjećala dosta loše, bila sam tužna, razočarana, ogorčena. Zašto se to meni događa. Zašto ja ne mogu razmišljati o nekim ljepšim stvarima kao i svi moji vršnjaci? I ne sluteći da ću vještačenje ikad više morati proći moja majka prima poziv da me još jedanput dovede u Polikliniku za zaštitu djece u Zagreb. Teško mi je to palo, ali mi je jasno da ako odustanem, moglo bi ići u korist profesoru koji me dirao.
Ne znam zašto se uopće trebam bojati da neko ne pomisli da sve to izmišljam, zato idem do kraja sa svojom pričom. Hvala Bogu u Poliklinici sam se osjećala sasvim suprotno od prijašnjeg vještačenja. Toliko prijateljski pristup i prihvaćanje mene dalo mi je snage i hrabrosti da po ne znam koji put ispričam svoje mučno iskustvo. Vještačenje je trajalo u dva navrata po par sati. I za kraj sam se ohrabrila te dozvolila da me se snimi sve u svrhu toga da me se zaštiti od svakog daljnjeg ispitivanja i maltretiranja jer vjerujte mi ja više ne mogu o tome pričati.
Samo želim da ga se kazni za to što mi je priuštio i da zaboravim, ali mi ovaj zakon i institucije to ne daju. Cijelo vrijeme se pitati kad će to već jednom završiti. Nakon dugog i napornog vještačenja zagarantirano mi je da me se više neće izlagati nečemu takvom. Kad usljeđuje novi šok.
Sud se ne može složiti oko dva različita nalaza (prvi ide u korist profesora, ne znam kako je to moguće? Drugi u korist mene.) te me šalju trećem sudskom vještaku. Ja sam izvan sebe. Ljuta sam, nervozna, tužna, zašto se toliko vještači mene, a on je već ranije osuđivan za takva djela. Nakon njegove ranije pravomoćne presude kako je moguće da je on nastavio rad u školi s djecom pa je mene to zadesilo. Na tom trećem vještačenju mi je bilo najgore.
Pristupili su mi vrlo oštro, službeno, bez razumijevanja te nekako užurbano. Stekla sam dojam da mi žele reći da izmišljam. Cijelo vrijeme su se strogo držali detalja kojih se ja više točno ne sjećam pošto je to bilo, naglašavam prije 4 godine.
Dvoje njih me ispitivalo u isti glas zbog čega su mi oduzimali koncentraciju i smirenost te bi se čudom čudili zašto se recimo ne sjećam koji sat po rasporedu je bio tjelesni. I dalje radeći pritisak na mene. Ja sam se psihički slomila i počela plakati i više se nisam mogla vratiti na priču.
Tad su nastavili s pitanjima upućena mojoj majci. Na sličan način su njoj radili pritisak predbacivši zašto me nije upozorila da profesor voli dirati djevojčice pošto je i ona sama bila njegov učenik. Iza mog vještačenja sam bila još gore. Teško mi je palo jer su napali majku, a ona je prve sekunde kad sam se požalila na njegovo ponašanje, reagirala i nastojala me zaštititi. I trenutno mi je majka najveća podrška i moja obitelj koja mi vjeruje. Zato molim sve institucije da zaštite svu djecu i njihovo djetinjstvo od svakog maltretiranja jer ja nisam samo žrtva od strane nasilnika nego i države", stoji u pismu danas 17-godišnje djevojke.
Za kraj dodajmo da bi ovakvi postupci u kojima sudjeluju djeca po zakonu trebali biti žurni, a ovaj traje gotovo četvrtinu njenog života u kojem je izložena dokazivanju istine, obilježena od strane sredine, a za to se vrijeme navedenom profesoru ne događa ništa.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati