MIROVINSKI sustav u Hrvatskoj, koji se bazira na solidarnosti između postojećih radnika i umirovljenika, raspao se jer se broj radnika i umirovljenika gotovo izjednačio. S obzirom na to da će se taj omjer samo pogoršavati zbog masovnog iseljavanja i prirodnog pada broja stanovnika, oni koji budu išli u mirovinu za 20-30 godina, mogu zaboraviti na to da će od državne mirovine uspjeti preživjeti.

Trenutno imamo 1,52 milijuna radnika, odnosno osoba koje plaćaju mirovinsko osiguranje, i 1,24 milijuna umirovljenika, što znači da na svakog umirovljenika dolazi 1,23 radnika. Kada se pogledaju povijesni podaci, vidljivo je da se taj omjer pogoršava već četiri desetljeća, a gotovo nevjerojatno zvuči da je početkom 80-ih godina na jednog umirovljenika dolazilo oko 4 radnika.

Situacija je zapravo još lošija od onog što pokazuju podaci

Situacija u mirovinskom sustavu je zapravo i lošija nego što ovi omjeri pokazuju jer treba imati na umu da se u radnike ubrajaju i tisuće ljudi viška u državnoj administraciji ili javnim kompanijama koji ne stvaraju novu vrijednost, nego su “zbrinuti” kroz zapošljavanje na nepotrebnim ili izmišljenim poslovima.

Osim toga, u mirovinskom sustavu je i velik broj povlaštenih mirovina. Ukupno je u mirovinskom sustavu 175,2 tisuće “povlaštenih” umirovljenika, a za njihove mirovine mjesečno se izdvaja 773,4 milijuna kuna, odnosno oko 9,3 milijarde kuna godišnje. Naravno, i ti umirovljenici imaju više ili manje zarađenog staža, no mirovine su nerijetko veće u odnosu na ono što bi dobili da se radi o uobičajenim radničkim mirovinama. Zbog toga mnogi smatraju da bi beneficije koje proizlaze iz mirovina po posebnim propisima trebale biti izdvojene iz mirovinskog sustava.

Zanimljivo je pogledati kako se broj radnika i umirovljenika kretao posljednja četiri desetljeća, što je prikazano i na grafu profesora Hrvoja Šimovića s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu koji je objavila Facebook stranica Statističar.

Već četiri desetljeća solidarni sustav propada

Hrvatska je 1980. godine imala 1,81 milijun radnika i oko 449 tisuća umirovljenika, što je davalo omjer od otprilike četiri radnika na jednog umirovljenika. Deset godina poslije, 1990., broj radnika porastao je na 1,96 milijuna, ali je značajno porastao i broj umirovljenika - na oko 656 tisuća, pa je omjer pao na oko tri radnika na jednog umirovljenika. Nakon toga, 2000. godine broj radnika pada na 1,38 milijuna, a broj umirovljenika raste na preko milijun te dolazimo do omjera od 1,36 radnika na jednog umirovljenika. I konačno, 2019. taj je omjer pao na 1,23 radnika na jednog umirovljenika.

Buduće umirovljenike može spasiti čudo, a čuda se ne događaju

Može li se situacija popraviti? Teoretski bi mogla tako da se poveća broj zaposlenih, no stotine tisuća ljudi u najboljim godinama otišle su u inozemstvo tako da Hrvatska više nema gdje pronaći ljude koji bi radili.

Nezaposlenih trenutno imamo oko 150 tisuća, no od tog broja može se računati da dobar dio više i nije sposoban za posao iz raznih razloga. Prije desetak godina Hrvatska je imala 1,6 milijuna zaposlenih, no sada tu brojku ne može dosegnuti zbog manjka ljudi.

Kada uzmemo u obzir sve navedeno, jasno je da Hrvatsku i buduće umirovljenike može spasiti jedino čudo jer na promjene koje bi privukle ljude, nismo ni do sada bili spremni.