JEREMY Bowen, vanjskopolitički urednik BBC-ja, napisao je zanimljivu analizu rata Izraela i Hamasa koji se odvija u Pojasu Gaze. Analizu prenosimo u cijelosti.

Da je ovaj rat u Gazi bio kao svi ostali, prekid vatre bi vjerojatno do sada bio na snazi. Mrtvi bi bili pokopani, a Izrael bi se prepirao s Ujedinjenim narodima o tome koliko cementa može doći u Gazu za obnovu.

Ali ovaj rat nije takav, i to ne samo zbog razmjera pokolja - prvo Hamasovog masakra većinom izraelskih civila, a potom i izraelske "moćne osvete", kako ju je nazvao premijer Benjamin Netanyahu, u kojoj su uglavnom ubijeni palestinski civili.

Pucaju crte rasjeda koje dijele Bliski istok

Ovaj rat je drugačiji od ostalih jer dolazi u vrijeme kada pucaju crte rasjeda koje dijele Bliski istok. U zadnja dva desetljeća najozbiljniji rascjep u podijeljenom geopolitičkom krajoliku regije bio je između prijatelja i saveznika Irana te prijatelja i saveznika Sjedinjenih Država.

Jezgru iranske mreže, koja se ponekad naziva "osovinom otpora", čine Hezbolah u Libanonu, Assadov režim u Siriji, Hutiji u Jemenu i razne iračke milicije koje naoružava i obučava Iran. Iranci su također podržavali Hamas i Islamski džihad u Gazi.

Iran se također približava Rusiji i Kini. Iran je postao značajan dio ruskih ratnih napora u Ukrajini. Kina kupuje veliku količinu iranske nafte. Što dulje traje rat u Gazi, pri čemu Izrael ubija sve više palestinskih civila i uništava tisuće domova, to je veći rizik od sukoba koji uključuje neke pripadnike ta dva tabora.

Raste rizik od nekontrolirane eskalacije

Granica između Izraela i Libanona se zagrijava, polako i postojano. Ni Izrael ni Hezbolah ne žele potpuni rat. Ali dok razmjenjuju sve teže udarce, rizici od nekontrolirane eskalacije će rasti. Huti u Jemenu lansiraju projektile i dronove prema Izraelu. Sve ih je do sada srušila izraelska protuzračna obrana ili ratni brodovi američke mornarice u Crvenom moru.

U Iraku su milicije koje podupire Iran napale američke baze. SAD je uzvratio udarima na nekoliko njihovih baza u Siriji. Sve strane pokušavaju ograničiti eskalaciju, ali je uvijek teško kontrolirati tempo vojne akcije.

Na strani Amerike su Izrael, naftne zemlje Zaljeva, Jordan i Egipat. SAD nastavlja snažno podupirati Izrael, iako je jasno da je predsjedniku Joeu Bidenu neugodno zbog načina na koji Izrael ubija toliko palestinskih civila. Američki državni tajnik Antony Blinken javno je rekao da je ubijeno "puno previše palestinskih civila".

Potomci izbjeglica iz 1948. čine velik dio stanovništva Gaze

Svi američki arapski saveznici osudili su ono što Izrael radi i pozvali na prekid vatre. Pogled na stotine tisuća Palestinaca koji bježe iz svojih domova u sjevernoj Gazi i hodaju glavnom cestom prema jugu budi duhove izraelske pobjede nad Arapima u ratu za neovisnost 1948. godine.

Više od 700.000 Palestinaca pobjeglo je ili su bili istjerani iz svojih domova pod prijetnjom oružja od strane Izraelaca, događaje koje Palestinci nazivaju al Nakba - katastrofa. Potomci izbjeglica iz 1948. godine uključuju veliki dio stanovništva Pojasa Gaze.

Opasne izjave dijela ekstremnih židovskih nacionalista koji podupiru vladu Benjamina Netanyahua o nametanju još jedne Nakbe Palestincima dižu uzbunu čak i među arapskim državama koje su u američkom taboru, posebice u Jordanu i Egiptu. Jedan ministar u Netanyahuovoj vladi rekao je da je čak razmišljao o bacanju nuklearne bombe na Gazu kako bi se obračunao s Hamasom. Ukoren je, ali ne i smijenjen.

Sve se to može odbaciti kao buncanje luđaka na rubu, ali u Jordanu i Egiptu to se shvaća ozbiljno. Ne zbog nuklearnog oružja, koje Izrael posjeduje ali to ne priznaje, nego zbog mogućnosti da stotine tisuća Palestinaca budu prisiljeni prijeći njihove granice.

"Kraj rata će biti težak i neuredan"

Što se tiče samog rata u Gazi, visoki zapadni diplomati iz zemalja koje su čvrsti saveznici izraelskih saveznika rekli su za BBC da će okončanje rata i suočavanje s posljedicama biti "teško i neuredno".

Jedan je rekao da će "jedini put biti ponovna izgradnja političkog horizonta za Palestince". To je bila referenca na neovisnu Palestinu uz Izrael, tzv. rješenje dvije države, što se sada čini kao ideja koja opstaje samo kao slogan.

Oživljavanje te ideje, možda u kontekstu šireg dogovora između Izraela i Arapa, ambiciozan je plan i možda najbolja ideja. Ali u sadašnjoj atmosferi boli, uzbune i mržnje to će biti vrlo teško postići.