"TIHO, molim vas", spasioci ponavljaju izmučenim turskim obiteljima okupljenima oko sravnjenih zgrada u kojima su njihovi voljeni živjeli sve dok snažan potres nije ubio tisuće ljudi i promijenio milijune života.

Glas ispod ruševina

"Čujemo glas ispod ruševina", govore. 

Obitelji se smrzavaju nadajući se da bi netko mogao biti izvučen živ nakon što je turski jugoistočni grad Diyarbakir pogođen potresom jačine 7.8 po Richteru.

Ali tada počinje dugo, mučno i potencijalno nepovoljno čekanje.

Dužnosnici procjenjuju da je 13.5 milijuna ljudi u Turskoj izravno pogođeno razornim potresom. 

U Turskoj je po zadnjim podacima poginulo više od 4500 ljudi, a u susjednoj Siriji 1800. 

Nepoznat broj ljudi još uvijek je zakopan ispod ruševina tisuća stambenih zgrada, mnogih tek nedavno izgrađenih.

Kauč, deka i par lonaca

Kauč, deka i nekoliko lonaca otkrivaju živote onih koji su zatrpani ispod ruševina 11-erokatnog stambenog kompleksa u Diyarbakiru.

Gotovo neobjašnjivo, nekoliko istih zgrada stoji pokraj ruševina s malo ili bez ikakvih oštećenja. 

Turska policija uzela je uzorke sa stupova srušene zgrade za daljnju istragu. Optužbe o flagrantnom kršenju građevinskih propisa šire se diljem Turske.

"Dvoje naših rođaka je umrlo, a troje je zarobljeno", rekla je 60-godišnja Remziye Tekin, koja je ostala na ovom mjestu nadajući se dobrim vijestima.

"Bože, pomozi nam", rekla je.

Sve je pretvoreno u prah

Dvadeset zgrada je oštećeno, od kojih se sedam urušilo, u potresu u Diyarbakiru, većinski kurdskom gradu koji je pretrpio valove smrtonosnog nasilja između militanata i turskih vladinih snaga.

Neispavani, fizički iscrpljeni i psihički potrošeni, spasioci pod svim tim krhotinama otkrivaju zastrašujuće prizore.

Pronašli su tijela cijele jedne obitelji - majke, oca i dvoje djece.

Čini se da su roditelji pokušavali zaštititi djecu svojim tijelima kada su pronađena njihova tijela, rekli su svjedoci za AFP.

"Čim sam se izašao, počeo sam trčati. Kad sam se okrenuo, sve se pretvorilo u prah"

Bavera Tanrikuta (30) prođe jeza kad pomisli što se dogodilo njegovoj majci i sestri.

Čuo ih je kako ga slijede dok su pokušavali izaći iz zgrade. 

"Čim sam izašao, počeo sam trčati, a kad sam se osvrnuo - sve se pretvorilo u prah", prisjetio se.

"Zgrada se urušila. Vidio sam svoju sestru zatrpanu ispod ruševina do struka, krvavu. Vikala je 'mama, mama'. Moja mama, koja je jedva hodala, bila je zarobljena unutra", rekao je. 

"Nema dovoljno spasilaca"

Tanrikut nije bio sam. 

Umotani u deke i okupljeni oko vatre kako bi se ugrijali od ledene kiše ili recitirali Kuran, preživjeli najviše misle o onima koje su ostavili za sobom. 

"Moja majka, moj otac i sestra zarobljeni su u ovoj zgradi", rekla je kroz suze 28-godišnja Yesim i pozvala spasioce da "požure".

"Nema dovoljno spasilaca. Spašavanje sporo napreduje", požalila se. 

"Potrebna nam je tišina"

Dužnosnik lokalne općine Ismail Pendik pokušavao je ostati pribran dok je rješavao pritužbe i tješio obitelji u autosalonu koji je pretvoren u privremeno sklonište.

Pendik je naglasio da je spasiocima sada najvažnija potpuna tišina koja im pomaže da obave svoj posao.

"Potrebna nam je tišina. Iduća tri dana su vrlo kritična. Spasilački timovi rade danonoćno. Molit ćemo se, nikad nećemo izgubiti nadu", rekao je.