IMA TOME nekoliko godina, prijatelju dosadilo ploviti pa upisao doktorat te s vremenom došao i do posla u javnoj službi, na faksu. Prvog dana kada se tamo pojavio, ekipa mu reče da se upiše u sindikat. Kao čovjek koji se petnaestak godina vukao po oceanima i vidio sve i svašta po lukama, postavio je prvo logično pitanje: "Zašto?" Odgovor je bio brz i kratak: "Dobije se šunka za Uskrs!"

Dakle, od svih mogućih ciljeva sindikata, ekipa u sobi se nije mogla sjetiti ničega do dijeljenja one jeftine uskršnje šunke, ružičaste, pune aditiva, što se u našim supermarketima prodaje na akcijama za tridesetak kuna, a realno, ako ste ikada probali pravu šunku, ne vrijedi ni toliko. Sindikat je, dakle, u nas postao ekvivalent nekoga kome plaćate članarinu, a koji se onda bavi izletima i šunkama te povremeno zvonca o koeficijentima za plaće, i to prilično neuspješno (ako ne vjerujete, pitajte čistačicu u školi kakva joj je plaća).

Napokon se pojavio sindikat koji misli na dignitet rada svojih službenika

Kada se u tom svijetu u kojem sindikati služe za nabavu šunki, a sindikalni čelnici za ispravljanje ravnoteže aviona jer se uredno voze naprijed, u poslovnoj klasi, javi sindikat koji se oštro, bez zadrške i po cijenu sukoba s glavonjama usprotivi tome da se njegovi članovi koriste za političke prijetnje, te kada dignitet svojih ljudi stavi iznad šunki, izleta i moljakanja koeficijenata, onda tom sindikatu treba čestitati. Jer postoje stvari koje su važnije od novca. A to su opća sloboda građana i dignitet obavljanja struke.

Sindikat policijskih službenika jučer je poslao priopćenje u kojem stoji: "Danas smo putem medija doznali o evidentnoj zlouporabi policije u političke svrhe i udar na slobodu medija kod slučaja novinarke Đurđice Klancir gdje se policija koristila kao produžena ruka politike za zastrašivanje novinara i to ni više ni manje nego temeljem dopisa odvjetnika lokalnog političara koji je, gle čuda, iz redova vladajuće stranke.

I laiku je sasvim jasno da je policija mogla utvrditi podatke samostalno svojim operativnim radom i putem Informacijskog sustava MUP-a gdje pohranjene fotografije svih građana Hrvatske pa tako i novinarke Đurđice Klancir i da se ovdje evidentno radilo o dodvoravanju visokih rukovoditelja u policiji lokalnom moćniku te da su izjave glavnog ravnatelja policije u medijima kojima pravda postupanje policije netočne i neprofesionalne jer sukladno policijskoj struci policija neće legitimirati osobu koja joj je poznata, a činjenicu da je novinarka Đurđica Klancir javna osoba nitko, pa ni sam glavni ravnatelj policije ne može osporiti."

Slanje uniformiranih u redakciju je jasna politička poruka

Jasno je da se provjera identiteta novinarke kako bi joj se mogla uputiti privatna tužba mogla provesti bitno diskretnije. Uopće nije bilo potrebe da policijski službenici izlaze na teren, jer valjda imaju računala, a gospođa je, koliko znamo, uredno prijavljena na svojoj adresi. Tek ako bi se s te adrese počela vraćati pisma s oznakom "nepoznat" ili "odselio", bilo bi vrijeme za terensku potragu. Ovo je ekvivalent tome da npr. prometna policija umjesto da identitet vozača utvrdi tako da digne palicu i pokaže automobilu da se zaustavi (pri čemu vozač to uredno i učini), ona krene u potjeru ili na semaforu specijalci naprave prepad na vozilo.

Sindikat policije dalje piše: "Naime, ovakvo ponašanje je udar na slobodu medija i poruka svim novinarima da paze što pišu i koga istražuju jer bi im policijski službenici, po nalogu svojih policijskih šefova, koji pak kimaju glavom i dodvoravaju se lokalnim političkim moćnicima, mogli pokucati na vrata. Ovakvo postupanje policije loša je poruka u javnosti i nije odraz policijskih službenika koji provode policijske poslove i primjenjuju ovlasti već odraz sadašnjeg stanja u sustavu gdje se na ovom primjeru i mnogim drugima vidi da politika upravlja policijom." Cijelo priopćenje pročitajte ovdje.

I na ovo možemo reći samo – bravo! Napokon! Napokon se jedan sindikat u Hrvatskoj uhvatio ne šunki i koeficijenata, nego jedne znatno važnije stvari, digniteta svojih službenika i percepcije koju će oni nakon ovoga imati u javnosti. Policija je slična vojsci, nema tu hoćeš-nećeš, dobiješ naredbu i moraš na teren, a upravo prema onima na terenu, ne ovima visokima što u civilu jedu i piju s političarima od kojih bi morali biti neovisni, građani će ocjenjivati rad cijele policije.

Građani vide izvršitelje, a ne naredbodavce po restoranima

Građanin vidi izvršitelja u plavom, ne šefa koji ždere janjetinu s lokalnim političarima. Kada sindikat ovako javno i nedvosmisleno odbije sudjelovati u toj igri, kada kaže da su njegovi članovi bili prisiljeni postupiti po političkom naputku, a ne po pravilima policijskog postupanja – onda čini pravu stvar. Onda pokazuje gdje su problemi, a problemi sjede po restoranima gdje politika upravlja državnim instrumentom sile (ili to barem pokušava činiti). Problemi nisu ljudi na terenu koji svoj posao obavljaju za plaću od ispod 5000 kuna.

Predsjednik sindikata Mario Puškarić za Media Servis je jutros rekao: "Danas su u pitanju novinari, sutra će biti policijski službenici. Ako imate policijskog službenika koji mora postupati kako neki lokalni moćnik dirigira, onda to neće biti dobro." Sve što je rekao možete pročitati ovdje.

I to je bit stvari. Danas novinari, sutra možda i vi jer se niste svidjeli lokalnoj politici.

Poruka koju šalje Sindikat policije je važna i na tome mu zaista treba čestitati. Dugo smo čekali da se pojavi ovakav sindikat, koji će gledati cijelu sliku, a ne boriti se za 50 kuna veći koeficijent, zatvarajući pri tome oči na sve druge probleme.

A što se tiče upadanja uniformiranih u redakcije, svi oni koji su sudjelovali u studentskom pokretu 1971. se dobro sjećaju takvog postupanja. No to smo i očekivali. Na kraju se ionako pokazuje kako je politika Hrvatske demokratske zajednice jednaka politici Saveza komunista Hrvatske, samo s malo izmijenjenim imenom, ali ne i metodama.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.