Foto: FAH

ISLAMSKA država trebala je biti na putu prema porazu. ISIS je pod napadom u Mosulu, operacija za izbacivanje džihadista iz Rake počela je prije mjesec dana, a pobunjenici su uz tursku potporu ušli u al-Bab, najvažnije uporište kalifata osim Mosula i Rake. Ali u nedjelju, nakon četverodnevne ofenzive, ISIS je ponovo osvojio Palmiru. Kako to objasniti?

Prvo je bitno razjasniti da je objašnjenje prema kojem je Palmira naglo pala nakon što su tisuće džihadista ušle u Siriju, nakon što su pobjegle iz Mosula, lažna. ISIS je pripremao ovu ofenzivu mjesecima, a naizgled nagli slom obrane bila je samo posljednja faza te operacije, piše International Business Times.

Kad je ISIS zauzeo Palmiru prvi put, na ljeto 2015. naišao je na neznatan otpor. Nakon što je Asad nastavio gubiti teritorij preko ljeta, u rujnu je intervenirala Rusija pod lažnom izlikom da namjerava uništiti ISIS. Upravo suprotno, ruske zračne snage koncentrirale su se na srednjostrujašku opoziciju, posebno na one postrojbe koje su imale potporu SAD-a. Štoviše, u srpnju ove godine Rusija je napala pobunjeničku postrojbu koja se isključivo bori protiv ISIS-a. Posljedica takve strategije je bila otvaranje dodatnog prostora za širenje ISIS-a.

Simbolično poziranje među ruševinama

Umjesto protuterorizma, Putinov cilj bio je osigurati Asada vojno i uništiti sve alternativne opcije koje bi mogle ugroziti njegovu političku poziciju. Kako bi prikrio taj cilj i opravdao protuteroristički narativ, Putin je naredio ofenzivu na Palmiru u ožujku 2016.

Tog je mjeseca prorežimska koalicija, sastavljena od desetkovanih ostataka sirijske vojske, ruski vojnika, srpskih plaćenika, iranske Revolucionarne garde, međunarodnih šijitskih džihadista pod kontrolom Teherana, uz zračnu potporu ruske i sirijske avijacije, ponosno pozirala usred antičkih ruševina Palmire. To je bila simbolična potvrda navodne ključne uloge Rusije u zaštiti civilizacije od terorističkih hordi. Održan je čak i koncert ruskog filharmonijskog orkestra.

No već preko ljeta, prorežimska koalicija je zaustavila ofenzivne operacije za osiguranje Palmire i preorijentirala se na Alep. Kada je ISIS ponovo napao, snage u Palmiri su se ovaj put žestoko branile, ali nisu mogle zaustaviti džihadiste. ISIS je operirao iz pustinje u kojoj ima sigurno utočište, infiltrirajući i eliminirajući obranu grada.

Zapovjednik paravojnih Nacionalnih obrambenih snaga, koje su sada brojčano jače od regularne sirijske vojske, navodno je potkupljen da bi napustio svoj položaj. Izrazita korumpiranost lokalnih šerifa koji čine okosnicu Asadovog režima ustvari je konstanta ovog rata. Primjerice, znatnu količinu oružja pobunjenici su jednostavno otkupili od lokalnih zapovjednika sirijske vojske.

ISIS može napraviti uzmak i čekati pogodan trenutak za novi napad

Lekcija koju se iz ovog poraza može izvući je da uspjesi režima nisu niti trajni niti u interesu Zapada. S jedne strane, pad Alepa ne dovodi mir ni sigurnost u Siriju. Tisuće boraca koje će biti evakuirane u Idlib bit će u još većem iskušenju da se pridruže al-Kaidi, koja se za razliku od Zapada borila uz njih protiv režima. Režimska koalicija neće biti u stanju zaustaviti novu fazu gerilskog nasilja i terorizma. Čak će i Alep teško zadržati u svojim rukama.

Druga lekcija je vezana uz sam ISIS, koji je pokazao da može izvesti uspješne protunapade, kako u Iraku tako i u Siriji. Iz gradova u kojima se odluče boriti do kraja bit će ih puno teže očistiti. A to je tek početak, jer ISIS vodi dugoročni revolucionarni rat i već se priprema za strateško povlačenje u pustinju. Takav uzmak već im je jednom uspio. Bez sposobne, legitimne vlade na teritoriju iz kojeg ISIS bude protjeran, pobjeda će biti samo početak novog kruga.