NOVINAR i pisac Teofil Pančić jedan je od najdugovječnijih i najcjenjenijih neovisnih glasova i pera na medijskoj sceni Srbije, društveni kritičar koji se nikada nije libio reći ono što misli. Zbog toga se Index obratio Pančiću za analizu burnog vikenda u Beogradu, tijekom kojega su prosvjednici, koji već tjednima svake subote izlaze na ulicu protiv režima srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, prvo upali u zgradu Radio-televizije Srbije (RTS), a sutradan opkolili zgradu Predsjedništva u kojoj se nalazio Vučić.

Ova iznenadna eskalacija beogradskih protesta izazvala je veliki interes medija u cijeloj regiji, no danas se čini kako se napetost koja je vladala tijekom vikenda ispuhala. Vučić je povukao nedvojbeno pametan potez time što je pomilovao srednjoškolce koje je na protestima uhitila policija pa razgovor s Pančićem otvaramo tom temom.

"Vučić ni u jednom momentu nije bio ugrožen"

“Vučić nastupa s te pseudoočinske pozicije te mu ne bi išlo u prilog da nad tim uhapšenim klincima trenira strogoću i provodi presiju. Upotrijebio je taman onoliko sile koliko je bilo potrebno, a više od toga i nije trebalo ni u jednom momentu jer on, realno gledajući, nije bio ugrožen. Ni oko zgrade RTS-a ni oko Predsjedništva nije bilo toliko ljudi da bi to bila prava prijetnja njegovoj vlasti. Može se reći da je odigrao dobro u ovoj situaciji, ali nije imao pred sobom veliki izazov”, objašnjava Pančić.

Jedan od bizarnih momenata ovog vikenda u Beogradu svakako je bio trenutak kada je Vučić na Twitteru objavio fotografiju na kojoj navodno igra šah s ministrom unutarnjih poslova Nebojšom Stefanovićem, i to dok se oko zgrade Predsjedništva Srbije stvarao prosvjedni obruč. Naročito je smiješno bilo što se po rasporedu šahovskih figura na ploči moglo prepoznati da Vučić i Stefanović ne igraju po pravilima, odnosno da je cijela stvar jeftino osmišljena PR akcija.

Vučićeva propaganda na rubu idiotizma

Pitamo Pančića kako sve to komentira, a on kaže da je “to najniža moguća forma propagande, nešto djetinjasto” te nastavlja: “Dok je kao opkoljen demonstrantima, on igra šah pa doista ne znam što bih više rekao. To je rub idiotizma. Vučić je dokazao mnogo puta da mu suptilnija propaganda i ne treba jer njegovi glasači ionako prihvaćaju ovaj nivo. On je čovjek koji stalno govori o sebi, da se on brine za sve i stalno radi, što i da je istina, pristojan čovjek nikad ne bi za sebe govorio. Ponavlja da je veliki poštenjak koji se jedini brine za Srbiju, dok su svi drugi lopovi. Zato i ovo s namještenom partijom šaha nije ništa iznenađujuće.”

Pančić naglašava da Vučiću nije uzdrman rejting, a da i ne trebamo biti iznenađeni time što je većina novinara okupljenih na konferenciji za medije Vučiću počela aplaudirati jer je “u Srbiji izrasla cijela jedna medijska parastruktura koja se sastoji od tih nevjerojatnih televizija poput Pinka i Happy TV-a i tabloida te oni odavno nemaju potrebu glumiti nekakvu novinarsku objektivnost i standarde. Zato i nije neko čudo što su mu novinari aplaudirali.”

Kako na proteste gledaju Vučićevi podržavatelji

Možda pomalo naivno, ali inzistiramo na pitanju nije li gledateljima televizija poput Pinka ili Happy TV-a čudno kada se Vučić tamo pojavi u nekoj emisiji, u kojoj onda drži monologe, hoda po studiju, pokazuje nekakve mape i planove, a voditelji tih emisija poslušno klimaju glavom dok se sve to događa.

“Njegovi podržavatelji u Vučićevom ponašanju ne vide ništa čudno, njima je sve to potpuno u redu. Oni žive u jednom paralelnom svijetu. A kome to smeta, taj se s vremenom naživcira i onda ga Vučićeve pristaše optuže da je militantan i agresivan. Vučić je napravio jedan zatvoreni sistem u kojem postoje njegove pristaše, sistem koji se temelji prvenstveno na tom medijskom pranju mozga. Dapače, ne bih se čudio da njegovi pristaše nakon ovog vikenda misle da je Vučić jedina brana od tih navodno strašno nasilnih prosvjednika, koji žele uništiti tu divnu i stabilnu Srbiju koju Vučić kao gradi”, objašnjava Pančić.

Kada je pak riječ o subotnjem upadu na RTS, zanimalo nas je je li to bila spontana akcija ili nešto unaprijed planirano. Pančić nije baš siguran, kaže da je moguće oboje.

Guranje Boška Obradovića u prvi plan

“Bio sam na ulici ove subote, ovi protesti se nisu bitno razlikovali od proteklih, sve dok nismo došli do zgrade RTS-a, kada je jedan dio ljudi, predvođen Boškom Obradovićem, krenuo unutra. Čini mi se da ljudi koji su dosad vodili proteste, glumci i umjetnici, nisu znali da to slijedi. Ne bih se čudio da je sve to bio pokušaj da se Obradovića inaugurira u vođu protesta, što bi značilo da protesti dobivaju jasnu desnu ideološku oznaku, što bi bio kraj protesta kakvi su dosad bili”, kaže Pančić.

Ovaj poznati novinar napominje da su lideri opozicije stara i poznata lica, većinom politički potrošena, s jednim djelomičnim izuzetkom, koji je zbog toga i opasniji. “Boško Obradović nije potrošen u smislu da nije bio na vlasti, a s obzirom na njegovu ideologiju, ni ne želim znati kako bi to izgledalo. Jedino politički novo lice je glumac Sergej Trifunović, ali on nije pokazao više od šoumenskog talenta koji je umio biti i dosta kontraproduktivan”, govori nam Pančić.

Protest lijevo-liberalne srednje klase

Tko su ljudi koji izlaze na proteste u Beogradu, pitamo Pančića.

“Na protestima su dosad dominirali ljudi koji pripadaju srednjem građanskom sloju, dobro obrazovani, oni koje bismo mogli povezati s centrom. Bilo je tu na margini i desničara poput Dveri i ljevičara poput grupe Marksa 21, ali glavna struja je bila lijevo-liberalna građanska, zapravo, kao u nekim drugim europskim zemljama u kojima se ljudi bune protiv autoritarne vlasti. Protesti su s vremenom postali pomalo inertni, nisu se uspjeli artikulirati jasni zahtjevi i rokovi, što bi dovelo do osipanja. Ovog vikenda kao da je netko zaključio da se nešto novo mora dogoditi kako bi se vidjelo što će se iz toga izroditi. Protestima fali pravi završni udarac, prava poanta, pa je ovaj upad na RTS možda bio i izveden s idejom da se protest završi u, uvjetno rečeno, velikom stilu”, odgovara Pančić.

On dodaje i da se u protestima može primijetiti "određeni elitizam, ne zato jer je to netko tako unaprijed projektirao, nego jer je to pobuna srednje klase, što podsjeća i na proteste protiv Miloševića. I on je imao većinsku podršku sve do NATO bombardiranja, tek je to donijelo preokret. Vučić je populistički vladar, što znači da je teško protiv njega mobilizirati mase. Siguran sam da postoji dio ljudi koji simpatizira proteste, ali ne sudjeluje u njima i svojom inercijom zapravo idu u korist vlasti, kao što je to uvijek slučaj”.

Prava opasnost je pobuniti se protiv Vučića u srbijanskoj provinciji

Mediji su većinom fokusirani na beogradski protest, no i u nizu drugih gradova Srbije se izašlo na ulicu protiv Vučića. Dapače, neki organizatori protesta u srbijanskoj provinciji su bili i pretučeni. Što se zapravo događa u tim manjim mjestima?

“Uvijek je mnogo teže protestirati u manjim mjestima, gdje se svi znaju i gdje je teže naći novi posao ako vas otpuste s onoga koji imate. U mnogim gradovima u Srbiji danas nema ničega osim državne administracije i paradržavnih firmi, što znači da je jako opasno eksponirati se protiv režima. Ljudi iz Beograda često toga nisu svjesni, no najveći heroji svakog opozicijskog protesta su ljudi iz malih gradova”, objašnjava Pančić.

Fiksacija opozicije na RTS

RTS je još od početka devedesetih crvena krpa za opoziciju, no Pančić ističe da program nominalnog javnog servisa i nije toliko grozan, naročito kada ga se usporedi s nekim komercijalnim televizijama koje svakodnevno navijaju za Vučića: "RTS je tradicionalna fiksacija opozicije, koja meni sada nije jasna osim u tom simboličkom smislu. Međutim, ako bismo gledali što se danas događa u medijima, RTS je daleko od toga da bude najveći problem, naročito u usporedbi s Pinkom i Happy TV-om koji na brutalan i kretenski način podržavaju Vučića. RTS-u ne možete prigovoriti što rade, nego više što ne rade. Oni su marginalno izvještavali o protestima, trebali su više. Ali na RTS rijetko kada ima vulgarne propagande u korist Vučića, kakav je pak cijeli program Pinka. RTS je tako ispao gori nego što jest zbog svoje simboličke pozicije. Naravno, da je RTS pravi javni servis, izvještavao bi drugačije. No mi se nalazimo u situaciji da se u Srbiji gradi suvremena verzija kulta ličnosti, a RTS u gradnji tog kulta ipak ne sudjeluje. Zbog toga je RTS i stalno na udaru Vučića i njegovih ljudi koji se stalno žale na RTS, a istovremeno je i na udaru opozicije.”

Kosovo je nevažna tema

Za pad Slobodana Miloševića bilo je ključno NATO bombardiranje, dakle u osnovi vanjski faktor, pa stoga pitamo Pančića što bi moglo dovesti do slabljenja i pada Vučića - bi li se to dogodilo ako bi predsjednik Srbije odlučio priznati Kosovo?

“Ne mislim da će Vučić priznati Kosovo u tom formalnom smislu, a ne vjerujem ni da bi ga to moglo srušiti. Priča oko Kosova je već neko vrijeme precijenjena, ljudi više ne mare za sve to toliko. Na pitanju Kosova se u Srbiji niti dobivaju niti gube izbori, to je sve završeno još padom Miloševića. Kosovo u stvarnom životu ljudi nije ni među pet najvažnijih tema”, ističe Pančić koji kaže da će se tek ove subote vidjeti kako će se događaji proteklih dana odraziti na proteste protiv Vučića.

Radikalizacija najviše koristi Vučiću

“Ne bih se iznenadio ni time da se protesti počnu gasiti, ali ni da postanu brojniji. Sada sve ovisi o tome tko će ovaj razvoj situacije prepoznati kao šansu za sebe. Ako ostane u prvom planu slika da Boško Obradović dominira, onda mislim da će se ili smanjiti broj ljudi koji izlaze na ulice ili će se promijeniti struktura tih ljudi. Onda bi to mogli postati desničarski protesti”, upozorava Pančić.

"Budućnost protesta je otvorena, a Vučić ostaje na vlasti?" pitamo Pančića za kraj razgovora.

“Moglo bi se tako reći. No moram naglasiti da nisam razočaran ovim protestima jer nisam ni očekivao da će srušiti Vučića. Oni ga jesu u jednom trenutku uzdrmali i oslabili, no radikalizacija protesta bi zapravo išla njemu u korist i zato se nadam da do toga neće doći”, zaključuje Teofil Pančić svoj razgovor za Index.