DRAGO HEDL, hrvatski novinar, književnik i publicist, rođen je u Osijeku 24. siječnja 1950. Nakon studija književnosti radio je kao urednik literarnog časopisa Revija. Od 1980. radi kao novinar i urednik u redakcijama Glas Slavonije, Slobodna Dalmacija, Novi list i Feral Tribune. Novinar zagrebačkog dnevnika Jutarnji list bio je od 2008. do 2015. nakon čega radi za portal Telegram.hr.

Surađivao je i u uglednim svjetskim novinama i časopisima, poput britanskog Guardiana i Private Eyea, ili američkog Timea i Current Historyja te švicarskog Die Wochenzeitunga. Godinu dana (1995. – 1996.) radio je u Londonu kao urednik časopisa War Report u Institutu za ratna i mirnodopska izvještavanja (IWPR). Bio je višegodišnji suradnik Radija Slobodna Europa.

U novinarskom poslu bavio se razotkrivanjem kompliciranih tema, poput političkih afera, korupcije i organiziranog kriminala, a naročito ratnih zločina.

Za svoj novinarski rad na istraživačkim temama dobio je više hrvatskih i međunarodnih novinarskih nagrada, među kojima američku The Knight International Press Fellowships Award (2006.), nagradu Hrvatskog helsinškog odbora "Joško Kulušić" za širenje medijskih sloboda (2006.), nagradu Srednjoeuropske inicijative za istraživačko novinarstvo (2008.), austrijsku nagradu Erhard Busek za izniman doprinos međuetničkoj komunikaciji i pomirenju (2011.) te srpsku Nagradu "Jug Grizelj" (2012.). Hrvatsko novinarsko društvo dodijelilo mu je Nagradu za životno djelo 2015.

Objavio je 14 knjiga: četiri romana, zbirke kratkih priča, eseja i reportaža te nekoliko publicističkih djela. Knjiga Glavaš, kronika jedne destrukcije dobila je nagradu Jutarnjeg lista za najbolje publicističko djelo u 2010. godini. Knjiga je objavljena i u Bosni i Hercegovini (2011.), a paralelno sa srpskim izdanjem objavljena je i u Ljubljani (2013.), u slovenskom prijevodu.

Roman Izborna šutnja preveden je na talijanski jezik i objavljen u izdanju renomirane nakladničke kuće Marsilio, a isti nakladnik u lipnju je objavio i krimić Ispovjedna tajna, preveden kao Il segreto di Maša. Roman Izborna šutnja uvršten je među 33 najbolja europska krimića i tiskan je u ediciji Passione Noir, talijanskih listova la Repubblica i L'Espresso, 10. prosinca 2018.  Roman Donjodravska obala dobio je književnu nagradu Kočićevo pero. Isti roman, u dramatizaciji Zlatka Svibena, postavljen je kao kazališna predstava u izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta, u sklopu Osječkog ljeta kulture 2019.

U izdanju Naklade Ljevak objavio je i roman Vrijeme seksa u doba nevinosti (2018.), kao nastavak trilogije započete romanom Donjodravska obala, a treći dio te trilogije S obje noge u jeseni upravo piše. Ista izdavačka kuća početkom studenog 2019. objavljuje njegov treći kriminalistički roman Kijevska piletina. 

Producentska kuća Drugi plan iz Zagreba otkupila je pravo na snimanje televizijske serije po motivima tri kriminalistička romana (Izborna šutnja, Ispovjedna tajna i Kijevska piletina i u proljeće 2020. namjerava snimiti prvu od tri planirane sezone od po šest nastavaka. Snimanje je trebalo početi u svibnju 2020, ali je odgođeno zbog pandemije.

U osječkom komornom kazalištu Miniteatar igrana su mu tri dramska teksta:Otkačen u režiji Radovana Grahovca (1982.); Aerobic Story u režiji Steve Žigona (1984.) i Žar na vodi u režiji Mirjane Ojdanić (1985.).

S Televizijom B92 surađivao je kao autor u nekoliko dokumentarnih filmova, među kojima je i Vukovar, posljednji rez (2005,), nagrađen na Sarajevskom filmskom festivalu 2006.

Živi i radi u Osijeku.

Ovo je Hedlovih pet omiljenih knjiga.

Muzej nevinosti - Orhan Pamuk

Imam običaj na svakoj knjizi u mojoj biblioteci na posljednjoj stranici grafitnom olovkom napisati datum kada sam je pročitao. Pamukov Muzej nevinosti pročitao sam 15. studenoga 2009., a onda još jednom progutao tih 570 stranica nakon povratka iz Istanbula, prije dvije godine. Šetnje Istanbulom i mjesta koja u romanu spominje Pamuk pomogla su mi ne samo da bolje razumijem taj dio svijeta, već - ponovno čitajući roman i fascinantnu priču o ljubavi, patnji, čežnji, nemiru i boli - i pitanje na koje nema odgovora a koje Kemal, razmišljajući o najsretnijem trenutku svoga života, spominje na samom početku romana. To je pitanje koje si je, vjerujem, svatko u životu, pa tako i ja, bar jednom postavio. ''Da sam znao'', pita se Kemal misleći na sreću koju je ostvario s Fusun, ''jesam li mogao sačuvati tu sreću, i bi li tada sve krenulo drugim tokom?'' 

Lovac u žitu - J. D. Salinger

Prvi put boraveći u New Yorku, oštre zime 1969., u jednoj od knjižara na Lexington aveniji kupio sam džepno Penguinovo izdanje romana The Catceher in the Rye. Bilo mi je 19 godina i bio sam tek nešto stariji od glavnog junaka romana Holdena Caulfielda, koji u istom tom New Yorku provodi tri dana, koliko sam tada proveo i ja. Počeo sam je čitati u hotelu Tudor, koji tada nije bio luksuzan kao danas, i sjećam se, završio sljedećeg jutra. U prijevodu Nikole Krišića pročitao sam je u jesen 2016. kad sam se, da parafraziram Salingerovog junaka Caulfielda, počeo osjećati poput konjske stražnjice pa mi je Lovac u žitu ponovno udahnuo snagu mladenačke pobune, mada je mladost tada bila već jako daleko.

Knjiga smijeha i zaborava - Milan Kundera

Svaki put kad bih, boraveći u Pragu, došao na najpoznatiji trg Staroměstské náměstí, sjetio bih se one šubare na Gottwaldovoj glavi, šubare koju mu je 1948., da bi ga zaštitio od hladnoće, na glavu stavio partijski drug Clementis. Tu sliku, kaže Kundera u Knjizi smijeha i zaborava, komunistička je propaganda neumorno umnožavala, sve dok Vladimir Clementis, četiri godine kasnije, u partijskim čistkama nije osuđen na smrt i pogubljen. Tada je, naravno, izrezan s fotografije i izbrisan iz povijesti, ali njegova šubara, jer tada još nije bilo Photoshopa, ostala je na Gottwaldovoj glavi. Kakav sjajan početak romana! I odmah potom prva rečenica koju izgovara Mirek: ''Borba čovjeka protiv vlasti je borba pamćenja protiv zaborava.'' Valja to zapamtiti.

Gonič zmajeva - Khaled Hosseini

Nevjerojatno je da netko poput Hosseinija već svoj prvi roman može pretvoriti u svjetski bestseler. Očaravajuća priča o nesretnoj i turobnoj novijoj povijest Afganistana, ispričana kroz prijateljstvo dvojice dječaka Amira i Hasana, pomalo nalik na Twainovog kraljevića i prosjaka, duboko uznemiruje svojim porukama. Često se sjetim Amirove rečenice kako se prošlost ne može odbaciti jer se ona otima rukama i nogama. Koliko sličnosti s našim vremenom i prostorom.

Blagoslov zemlje - Knut Hamsun

Pripremajući se za put u Norvešku, 12. kolovoza 2003. pročitao sam Blagoslov zemlje Knuta Hamsuna u prijevodu (doduše s njemačkog) velikog Antuna Branka Šimića. Priznajem, nisam znao puno o norveškoj književnosti (švedska mi je bila bliža) pa sam se dohvatio nobelovca Hamsuna. Nekako mi je promaknulo da je roman izašao u legendarnoj biblioteci Hit Zlatka Crnkovića pa sam knjigu kupio tek 2002., kad ju je izdao Šareni dućan iz Koprivnice. Velik je to roman, koji možda najbolje dokazuje kako knjige znaju biti veće, puno veće od njihovih autora. Hamsun se gadno pokliznuo kao simpatizer fašizma, a njegovi sunarodnjaci kaznili su ga na način koji je vjerojatno najteži svakom autoru: masovno su mu vraćali njegove knjige. Zapamtio sam rečenicu iz Blagoslova zemlje o muci s kojom se susreo Hamsunov junak Isak. ''Najteže je bilo naći mjesto koje nije ničije i koje će biti njegovo'', rečenica je čije je značenje Hamsun, očito, kasno shvatio.