IVO GOLDSTEIN (1958.), historičar i diplomat, zaposlen je od 1980. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je napredovao do zvanja redovnog profesora u trajnom zvanju.

U prvom dijelu karijere bavio se bizantologijom i hrvatskom poviješću srednjega vijeka, ponajprije ranim srednjim vijekom, kao i poviješću Židova u Hrvatskoj, a od sredine devedesetih i različitim aspektima hrvatske povijesti 20. stoljeća.

Objavio je dvadesetak knjiga, od kojih se ističu Bizant na Jadranu VI.–IX. stoljeće, 1992., Hrvatski rani srednji vijek, 1992., Hrvatska povijest, 2003 (objavljena u četiri hrvatska, tri engleska, slovenskom i albanskom izdanju)., Židovi u Zagrebu 1918.–1941., 2004.; Hrvatska 1918.–2008., 2008; Dvadeset godina samostalne Hrvatske, 2010; Povijest Hrvatske 1945-2011., I-III, 2011; Zagreb 1941.–1945., 2011; Jasenovac, 2018 (srpsko izdanje 2019). Sa Slavkom Goldsteinom objavio je knjige Holokaust u Zagrebu, 2001 (američko izdanje 2015)., Jasenovac i Bleiburg nisu isto, 2011., Tito, 2015 (slovensko izdanje 2017, srpsko izdanje 2018) i Tragika, mitomanija, istina – Jasenovac, 2016. S Vladimirom Anićem autor je Rječnika stranih riječi, 1999., te suautor Hrvatskog enciklopedijskog rječnika, 2002.

Od 2018. član je Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Od 2013. do 2017. bio je hrvatski veleposlanik u Francuskoj, Monaku te stalni predstavnik pri UNESCO-u.

"Redakcija Indexa zamolila me da izaberem pet omiljenih knjiga. Prihvatio sam poziv, ali ću predstaviti pet knjiga koje bih prije smatrao za mene važnima, možda i svojevrsnim prekretnicama, negoli što bih rekao da su mi omiljene", objašnjava Ivo Goldstein svoj izbor.

Rođenje čistilišta - Jacques Le Goff

U danima kad sam ujesen 1981. došao u Pariz na postdiplomski studij, pojavila se u knjižarama Le Goffova knjiga Rođenje čistilišta. Iako sam tada već pročitao njegovu Srednjovjekovnu civilizaciju zapadne Europe, ova nova knjiga, koju sam progutao u dva-tri dana, otvarala mi je posve nove horizonte. Le Goffova fascinantna sinteza o tome kako je stvoreno čistilište bila je za mene dodatna informacija o "jednom drugačijem srednjem vijeku" kao i svojevrsni uvod u historijsku antropologiju. Naime, svi znamo kako su od nastanka kršćanstva kršćani vjerovali u mogućnost iskupljenja grijeha prije smrti. No u dualističkom svijetu "onostranskog", između pakla i raja, nije bilo mjesta za dovršenje tog iskupljivanja nakon smrti. Trebalo je čekati kraj 12. stoljeća kako bi se pojavila riječ "čistilište" pa je čistilište postalo treće mjesto u novom zemljopisu onostranskog svijeta. Bila je to svojevrsna društvena i intelektualna revolucija jer je njome dualistički sistem zamijenjen sistemom u kojem i slobodna volja i mišljenje igraju ulogu. Istovremeno, to je i početak mijenjanja stava o smrti. Jacques Le Goff je maestralno opisao taj proces.

Balade Petrice Kerempuha - Miroslav Krleža

Krleža me pratio od gimnazijskih dana. Pripadam jednoj od posljednjih generacija kojoj je on bio intelektualni uzor. I Glembajevi i Povratak Filipa Latinovicza i njegov Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića antologijski su tekstovi, ali je Baladama i tamo kreiranim likom Kerempuha, lukavca i vragolana iz naroda, svom opusu dao dimenziju i vrijednost više. Duhovito-gorko progovorio je o mukama i sudbini hrvatskog naroda od feudalizma do suvremenosti. Istovremeno, posvjedočio je o mukama koje taj seljak ima i u tridesetim godinama 20. stoljeća. Osim toga, jezik i stil Balada, ma koliko dijelom bili izvještačeni, jedan su od vrhunaca onoga što su pisci hrvatskog i srodnih jezika uopće uspjeli ispisati. 

Herzog - Saul Bellow

Jednu od ključnih knjiga nobelovca Saula Bellowa (1915.-2005.) Herzog čitao sam kao student, petnaestak godina nakon što je napisana. Glavni lik je 47-godišnji američki publicist i profesor Moses E. Herzog, Židov koji se našao u krizi srednjih godina. Nakon dva propala braka i dvoje djece koja rastu daleko od njega, i Herzogova je karijera u teškim problemima. Velik dio vremena Herzog troši na pisanje pisama koje nikad ne šalje. Pisma adresira na prijatelje i poznate ličnosti. Neki su od njih mrtvi, a neke Herzog nikad nije ni susreo. Opće je mjesto pisama Herzogovo izražavanje razočaranja, ili njegova zbog onoga što su činili drugi, ili ispričavanja stoga što je on sam razočarao druge. Nisam se mogao posve uživjeti u ličnost Bellowljeva glavnog lika jer je bio mnogo stariji od mene i u bitno različitoj životnoj situaciji, ali mi ga je piščeva vještina dramatično približila. Shvatio sam tada da postoje "drugi" i "drugačiji" i da se suočavaju s vrlo različitim problemima, koje treba razumjeti. U narednim desetljećima, suočen s raznim životnim izazovima, zaključio sam da su Herzogovi problemi univerzalni.

1941. - godina koja se vraća - Slavko Goldstein

Netko će reći da je neprilično staviti očevu knjigu na ovaj popis. No ta je knjiga, kako je ustvrdio nama poznati Timothy Snyder, "savršeno uspješna kombinacija sjećanja iz djetinjstva i povijesne analize kojoj nema ravne u europskoj književnosti o Drugom svjetskom ratu". Knjiga je doživjela više inozemnih izdanja, dobila pregršt nagrada. Neposredno sam svjedočio trenutku kad je moj otac 2005. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici dobio pismo koje mu je 1941. njegov otac Ivo napisao iz zatvora iz kojeg se nije vratio. Između ostaloga, otac piše sinu: "Znade biti takvih vremena kad je veća čast biti u zatvoru nego izvan njega… Bolje je podnositi nepravdu, nego činiti je." Iako ni moj otac ni ja nismo živjeli u prošlosti i od prošlosti, ipak je to pismo i ta knjiga značajnim dijelom obilježila naše živote.  

Otac - Miljenko Jergović

Od niza Jergovićevih tekstova koji perfektno odgovaraju senzibilitetu čitatelja kraja 20. i početka 21. stoljeća izdvajam njegovu najnoviju knjigu Otac. Ne radi se o romanu u punom smislu riječi, nego o tekstu čiju je žanrovsku prirodu teško odrediti, ali koji je istodobno intiman i univerzalan i nemilosrdan, ali i bolan i dirljiv. Počevši tekst lapidarnom konstatacijom - 'Umro mi je otac' - Jergović ispisuje priču o ocu, ali i priču o samomu sebi. Međutim, to mu je samo temelj da krene u mnoga kontekstualiziranja u kojima predočava šire povijesne i političke aspekte čitavog 20. stoljeća. U tom mi je smislu ovaj Jergovićev tekst bio vrlo blizak, tim više što je on jedan od rijetkih iz moje generacije koji razmišlja u tim kategorijama.