RAST cijena hrane je drugi najveći izvor rasta inflacije, nakon rasta cijena goriva i energenata. Iako su upravo energenti bili ti koji su započeli rast inflacije, poskupljenja su se brzo prelila i na hranu. Cijena goriva čini značajan dio troškova u modernoj mehaniziranoj poljoprivrednoj proizvodnji, a cijena plina je važna zbog toga što je to glavna sirovina za proizvodnju umjetnih gnojiva, bez kojih je moderna poljoprivreda nezamisliva.

Nakon ruske invazije na Ukrajinu su naglo skočile cijene gotovo svega, pa tako i hrane. Posebno se to odnosi na žitarice, kojih su i Rusija i Ukrajina veliki izvoznici, ali i na druge poljoprivredne proizvode kao što je suncokretovo ulje.

Ukrajina i Rusija su bile odgovorne za gotovo 30 posto ukupnog svjetskog izvoza pšenice te su proizvodile više od pola ukupne svjetske proizvodnje suncokretovih sjemenki i na njih je otpadalo čak 78% svjetskog izvoza. Ukrajina je bila i veliki proizvođač kukuruza, odgovorna za 17 posto svjetskog izvoza.

Razumljivo, rat i sankcije su doveli do oštrog smanjenja izvoza poljoprivrednih proizvoda iz tih zemalja, što je povećalo cijene na svjetskom tržištu. Doda li se tome i efekt porasta cijene goriva i plina, rast cijena hrane je logičan slijed događaja.

Ali ipak valja napomenuti da su cijene hrane počele rasti prije početka rata u Ukrajini, već krajem 2021. Ruski napad je bio akcelerator rasta, ali nikako početni razlog.

Koliko su cijene hrane rasle u Hrvatskoj i u EU

EU prikuplja podatke o kretanju prosječnih cijena hrane u državama članicama, pa se može pratiti koliki je bio rast prošle godine i prethodnog mjeseca. Posljednji podaci se odnose na kolovoz.

Tako su, prema podacima, veleprodajne cijene poljoprivrednih proizvoda - pšenice, ječma, mlijeka i maslaca - u EU već počele padati na mjesečnoj razini. Ali to ne znači kraj rasta cijena, možda samo početak kraja. Trebat će neko vrijeme prije nego što se pad s tržišta veleprodaje prelije na maloprodaju.

Građane, naravno, zanimaju cijene u maloprodaji. Prema podacima Europske unije, maloprodajne cijene hrane u EU su u kolovozu 2022. bile veće za 14.3 posto u odnosu na kolovoz 2021. Najviše je narasla cijena kategorije proizvoda "ulja i masti" (31.5 posto), nakon čega je najveći rast zabilježen u kategorijama proizvoda "mlijeko, sir i jaja" (19.7 posto), "kruh i žitarice" (16.6 posto), "meso" (14.3 posto), "riba i morski plodovi" (12.1 posto), "povrće" (10.7 posto) i "šećer, džem, med i čokolada" (10 posto) , a najmanje je poskupljenje zabilježeno u kategoriji "voće" (6.6 posto).

Cijene hrane u Hrvatskoj su porasle više od prosjeka Europske unije, za 19.8 posto. Od kategorija su najviše poskupjele "mlijeko, sir i jaja" (30.1 posto), "kruh i žitarice" (26.4 posto), "ulja i masti" (25.5 posto), "meso" (19.6 posto), "šećer, džem, med i čokolada" (16.2 posto), "riba i morski plodovi" (14.4 posto), "povrće" (10.7 posto) i "voće" (3 posto).

U Hrvatskoj je cijena svih kategorija proizvoda narasla više od prosjeka Europske unije, osim "ulja i masti".

Najmanji rast cijena među svim članicama Europske unije su imali Cipar (4.4 posto), Luksemburg (8.4 posto), Francuska (8.5 posto), Irska (9.3 posto) i Belgija (10.5 posto). S druge strane, najveći rast cijena hrane u kolovozu ove godine u odnosu na isti mjesec prošle godine je zabilježen u Mađarskoj (34 posto), Litvi (30.1 posto), Latviji (26.3 posto), Bugarskoj (25 posto) i Estoniji (22,3 posto),

"Meso" je najviše poskupjelo u Mađarskoj (27.6 posto) i Bugarskoj (23 posto). "Kruh u žitarice" su najviše poskupjeli u Mađarskoj (49.8 posto), Latviji (33.7 posto) i Litvi (33.5 posto). "Riba i morski plodovi" su najveći rast cijena imali u Estoniji (32.6 posto) i Mađarskoj (26.6 posto).

"Mlijeko, sir i jaja" su najviše poskupjeli također u Mađarskoj (49.5 posto) i Litvi (46.8 posto). Cijene "ulja i masti" su najviše rasle u Slovačkoj (53.8 posto), Češkoj (49.3 posto), Danskoj (46.9 posto) i Njemačkoj (44.4 posto).

"Voće" je na Cipru u kolovozu ove godine čak bilo jeftinije nego u istom mjesecu prošle, za 14.9 posto. U svim ostalim članicama je cijena rasla, najviše u Mađarskoj (13.5 posto) i Sloveniji (12.2 posto). "Povrće" je najviše poskupjelo u Litvi (28.9 posto) i Rumunjskoj (27.7 posto), a na Cipru je čak pojeftinilo za 15.5 posto. Cijene u kategoriji proizvoda "šećer, džem, med i čokolada" su najviše rasle u Latviji (29.1 posto) i Bugarskoj (26 posto).

Hrana je u Hrvatskoj preskupa s obzirom na plaće

Zanimljivo, u 2021. je cijena hrane u Hrvatskoj iznosila 94.1 posto prosjeka Europske unije. Cijene nealkoholnih i alkoholnih pića su bile veće od prosjeka Europske unije - 121.5 posto prosječne cijene Europske unije za nealkoholna i 117 posto prosječne cijena Europske unije za alkoholna pića.

Kada se Hrvatska s ostalim članicama Unije usporedi po pitanju cijena hrane i iznosima plaće po satu, može se zaključiti da je hrana u Hrvatskoj relativno skupa. Medijalna plaća u EU po satu je 2018. iznosila 13.8 eura bruto, a u Hrvatskoj 5.37 eura bruto.

To znači da je satnica u Hrvatskoj ispod 40 posto prosjeka Europske unije, a cijena hrane 94.1 posto. Prvi podatak se odnosi na 2018., a drugi na 2021., pa nisu savršeno usporedivi, ali ništa se značajno ne bi promijenilo u izračunu da se godine izjednače. Zaključak je jasan, Hrvati relativno puno više plaćaju za hranu, s obzirom na plaće, od ostatka Europske unije.

To nije toliko šokantno jer je čvrsto pravilo da u siromašnijim državama veći dio troškova kućanstva odlazi na hranu. U principu, što je država siromašnija, to se veći dio plaće potroši na prehranu. U jako siromašnim državama više od pola troškova se odnosi isključivo na hranu.

U Hrvatskoj 18.3 posto troškova prosječnog kućanstva odlazi na hranu, dok je prosjek Europske unije 13.5 posto. Mjereno BDP-om po stanovniku, jedina država Unije koja je manje razvijena od Hrvatske je Bugarska. I zaista, njena kućanstva troše na hranu više od hrvatskih, 19 posto troškova. U Njemačkoj, primjerice, samo 10.4 posto troškova se odnosi na hranu, a u Irskoj i Luksemburgu manje od 10 posto.

Jasno je da u siromašnijim članicama, zbog toga što se veći dio troškova odnosi na hranu, rast cijena hrane teže pada nego bogatijima.

Veleprodajne cijene padaju, uskoro bi trebale početi padati i maloprodajne

Prema podacima UN-a, cijene hrane na svjetskim tržištima padaju već šest mjeseci zaredom. Isto se događa i u EU, iako manjim intenzitetom i samo na veleprodajnom tržištu. Pitanje je kada će se pojeftinjenje preliti na maloprodaju, čime će biti vidljiva i građanima. 

Sve više institucija i ekonomista smatra da je recesija izgledna, a vjerojatno je već i počela. Statistički podaci se objavljuju s mjesec-dva zakašnjenja, pa se za recesiju dozna tek kada je ona već počela. S obzirom na pad veleprodajnih cijena i dolazak recesije, očekuje se i pad cijena hrane u maloprodaji.