NA DANAŠNJI dan prije četiri godine, dakle 29. studenog 2017., bilo je zakazano izricanje drugostupanjske presude hercegovačkoj šestorci, vojnim i civilnim liderima tzv. Herceg-Bosne, marionetske tvorevine pod pokroviteljstvom Franje Tuđmana preko koje se Hrvatska pridružila Srbiji u komadanju BiH. Među šestoricom optuženih bio je i general Slobodan Praljak, koji je neko vrijeme bio načelnik Glavnog stožera HVO-a, a inače osebujna pojava, uvjerena u vlastitu veličinu i povijesnu važnost.

Kada je haški sudac pročitao da se Praljkova krivnja potvrđuje, general je dramatično izjavio da on nije ratni zločinac i da s prezirom odbacuje presudu te je popio otrov u televizijskom prijenosu uživo. Praljak je tim morbidnim činom definitivno ušao u povijest, ali ipak nije uspio da se zaboravi kako je odgovoran za niz strašnih zločina u BiH, zbog čega je i bio osuđen u Haagu.

Hrvatska nacionalistička desnica ga je odmah proglasila nacionalnim herojem, premijer Andrej Plenković i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović su žestoko kritizirali presudu, održana je i komemoracija za Praljka u Lisinskom, no nekoliko godina nakon svega toga dotični je u Hrvatskoj skoro pa zaboravljen.

Iako itekako upetljan u sve to, kao i u udruženi zločinački pothvat s Tuđmanom, Šuškom i ostalima, što je također navedeno u presudi, Praljak je o sebi imao posve nerealnu sliku velikog ratnika i plemenitog borca za hrvatsku stvar te mu je bilo posve logično da je odmah i dobio čin generala, iako nije imao nikakvog vojnog iskustva. Čovjeku koji je imao takvu sliku o sebi stvarnost je bila najveći neprijatelj pa ne čudi što nije pristao da ga proglase ratnim zločincem. Iako je to definitivno bio.

Od brojnih najava koje su uslijedile nakon Praljkove smrti - spominjali su se simpoziji, međunarodne tužbe, propagande kampanje da se svijet upozna "s istinom o Hrvatskoj" itd. - najveće što je realizirano je monodrama Ja, Slobodan Praljak koju je napisao Slobodan Prosperov Novak, a izveo Božidar Alić. Teško je dosjetiti se dvojca koji bi više odgovarao tome da se time pozabavi, s obzirom na to da je Praljak bio general onoliko koliko je Alić priseban, a Prosperov Novak principijelan. 

Na kraju svega ostaje činjenica - Praljak je umro kao ratni zločinac.