KAKO je dobro biti strani ulagač u Hrvatskoj. Perspektivnu tvrtku dobijete praktički badava, onda se tajnim ugovorom osigurate da ćete u idućih pet godina dobiti više nego što ste uložili, a nakon toga riješiti se svih obaveza, zatim podignete kredite na svu imovinu (dobrim dijelom nacionaliziranu), isisate novac na privatne račune, a onda za nagradu što ste tvrtku doveli pred stečaj, dobijete od države sve dionice kako biste mogli bez problema rasprodati imovinu. A radnici i lokalna zajednica na kraju moraju biti sretni što su zauzvrat dobili jedan hotel i "čvrstu garanciju" da neće biti otpuštanja.

Eto, tako izgleda privatizacija u Hrvatskoj. Priča je to o Sunčanom Hvaru i ona jednostavno nije mogla drugačije završiti. Počela je kao afera, pune tri godine trajala kao afera, pa je red da se i okonča kao afera.

Ovih dana, kad se Sunčani Hvar u vlasništvu luksemburške tvrtke ORCO našao pred stečajem, u minusu od 400 milijuna kuna i s radnicima kojima država mora isplaćivati plaće dok im poslodavac poručuje neka se hrane u hotelskoj kuhinji, na Hvaru se kao spasitelj pojavio onaj tko je za sve to zaslužan - Damir Polančec. Kao i uvijek, ponudio je spasonosno rješenje: država će ORCO-u ustupiti preostale dionice iz svog portfelja kako bi mu omogućila da izvuče tvrtku iz dugova. Grad Hvar kojemu formalno pripada 25 posto dionica, bit će namiren s jednim hotelom, a biskupija s drugim. Polančec je to, kako i priliči, nazvao "antirecesijskom mjerom".

Privlačne su nekretnine, koga briga za turizam

Dakle, tvrtka koja je iz hvarskog turističkog poduzeća u samo tri godine isisala milijune kuna i uspjela je nakon dvije odlične turističke sezone dovesti pred stečaj, dobiva ono što je oduvijek tražila: kompletno vlasništvo nad poduzećem. Dobila je odriješene ruke za ono što je od početka bio glavni cilj - rasprodaju svih hotela. Privlačne su nekretnine, koga briga za turizam.

Sunčani Hvar trebao je biti privatiziran po modelu javno-privatnog partnerstva. Međutim, tajni ugovor otkrio je kako se radi o čistoj privatizaciji. U prve dvije godine ORCO je uložio 250 milijuna kuna i zaradio 430 milijuna, iako je u tom periodu renovirao samo dva hotela, od ukupno deset. Država je njegove obveze ograničila na pet godina, a neki analitičari izračunali su da je ORCO na dionicama ostvario neto zaradu od pola milijarde kuna. Da bi se odjednom Sunčani Hvar našao u poziciji da duguje 400 milijuna kuna.

Gradonačelnik Hvara Pjerino Bebić u otvorenom pismu optužio je glavne menadžere da su imali dvojne i tajne ugovore na koje su im se doznačivale goleme zarade. Otkrilo se kako je ORCO sva ulaganja financirao kroz kredite koje je podigao na ime tvrtke, a onda još više zaradio kroz bonus dionice koje mu je dodjeljivala hrvatska Vlada. Kad je na kraju sve puklo, ORCO je pozvao državu u pomoć. I ona je stigla. U vidu glavnog meštra privatizacije Damira Polančeca.

Osuđeniku na smrt poslužena je posljednja večera

Kako i priliči. Privatizacija Sunčanog Hvara provedena je u maniri HDZ-ovih privatizacija kakvih smo se nagledali u devedesetima. Poput najezde skakavaca, ORCO je tajnim ugovorom prisvojio poduzeće, podigao kredite, isisao novac i ruševinu prebacio na državne jasle. A ta ista država "spasila" poduzeće i ulagača tako što mu je dala još više ovlasti da posao dovrši do kraja.

Hvarski gradonačelnik Pjerino Bebić godinama se borio protiv ovakve poslovne politike. Odbijao je prihvatiti 25 posto dionica tvrtke čija bi se vrijednost nakon dokapitalizacije prepolovila. Borio se za zemljište na kojima su i izgrađeni hoteli, vršio je pritisak na Banske dvore gdje ga je Ivo Sanader uvjeravao da će sve biti u redu. I bilo je: Polančec je mjesecima odbijao njegove pozive, govorio mu da će se javiti "poslije Dnevnika" i tome slično, da bi na kraju odbio pregovarati s izabranim gradonačelnikom zato što je ovaj - nepristojan.

Nema sumnje, privatizacija Sunčanog Hvara bila je prava drumska pljačka. ORCO nije ispunio najvažnije točke iz (tajnog!) ugovora, zadužio je nekretnine, doveo tvrtku do stečaja i - nikome ništa. Država će srediti stvar - pomoći onome tko je kriv za propast. Polančec građanima Hvara garantira kako u Sunčanom Hvaru neće biti otpuštanja, kao da može diktirati ponašanje privatnog vlasnika. Privatnog, jer se onaj "javni" odrekao tog javno-privatnog partnerstva. Čak i deklarativno.

Nema sumnje da će i ova posljednja Polančecova operacija proći bez imalo otpora. Osuđeniku na smrt poslužena je posljednja večera i posao se dalje može nastaviti po starom. Danas je na redu Sunčani Hvar, sutra već netko drugi.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Sunčani Hvar