SLUČAJ Joze Dragića, ravnatelja zadarske Ekonomsko-birotehničke i trgovačke škole, koji nije poduzeo potrebne korake kada je učenica za vrijeme nastave, u prisustvu nastavnika, žigosana vrućim upaljačem, uskoro bi trebao dobiti svoj epilog.

Podsjetimo ukratko na ključne elemente ove priče. Taj nekadašnji član radikalno desnih stranaka HSP-a i HSP AS-a nije obavijestio policiju o incidentu, cijeli slučaj relativizirao je kao dječju igru unatoč tome što je djevojka albanske nacionalnosti kojoj je vrući metal na ramenu ostavio trag slova U također primala ozbiljne prijetnje smrću, a za pogoršanu situaciju u školi optužio je učenike koji se ondje školuju po programima za djecu s poteškoćama u učenju.

Ministrica Blaženka Divjak osudila je njegovo svaljivanje krivnje na učenike, a u školu je poslala lokalnu inspekciju koju je, 'zbog složenosti situacije', pojačala višim prosvjetnim inspektorom iz Splita.

Slučaj koji je ukazao na puno dublji problem u obrazovnom sustavu

S obzirom na utvrđeno stanje, školskom odboru upućen je prijedlog za razrješenje ravnatelja, dok je za dvoje zaposlenika predloženo izdavanje pisanog upozorenja uz mogućnost otkaza ugovora o radu. Inspekcijskim nadzorom utvrđene su i druge nepravilnosti u radu ustanove zbog čega je škola dobila novčanu kaznu.

No priča o spornoj školi tu nije stala; postala je još živopisnijom nakon što je u obranu ravnatelja stao njegov vjeroučitelj Ante Ćoza, za kojeg se pokazalo da se ne srami sklonosti veličanju simbola najsramotnijeg režima u hrvatskoj povijesti te da za incident krivi Sotonu. Da stvar bude zanimljivija, upravo bi on trebao smijeniti ravnatelja po preporuci ministrice jer je predsjednik školskog odbora.

Ovaj slučaj s vremenom će biti zaboravljen, no dok je još aktualan, može poslužiti kao prilika da se adresiraju neka pitanja trajnije prirode, a o kojima se u Hrvatskoj šuti - prije svega kako ljudi s tako dvojbenim pedagoškim kvalifikacijama uopće postaju i ostaju ravnatelji i kako se u njihovim školama zapošljavaju ljudi slično dvojbenih kvaliteta?

Najgore je u malim sredinama

On ide na ruku jačanju slike prilično uvriježene u javnosti prema kojoj ravnatelje škola često postavljaju političari, prema podobnosti, a ne na temelju kvalifikacija. 

Je li to ovdje stvarno tako i koliki su točno razmjeri korupcije i nepotizma u hrvatskom školskom sustavu, teško je reći. Takva istraživanja, naravno, ne postoje, a ako pitate dionike, jedni će vam reći puno, a drugi malo, pa se o problemu može govoriti samo na temelju iskustava i procjena rijetkih ljudi iz sustava koji su o njemu spremni progovoriti. A naši sugovornici u ovom tekstu, od kojih su neki iz razumljivih razloga željeli ostati anonimni, uglavnom tvrde da je situacija loša i najlošija u malim sredinama.

Naravno, treba istaknuti da neće nužno svi politički čelnici i svi ravnatelji ili čak većina njih odlučiti ili pristati funkcionirati koruptivno. No, dio njih pristaje na takvu "igru" i oni predstavljaju ozbiljan problem našeg obrazovnog sustava.

Tko i kako bira ravnatelja? Ključne su stranačke iskaznice

Za početak, važno je znati kako se u Hrvatskoj biraju ravnatelji škola.

Kako smo već pisali na Indexu, o mnogim pitanjima vezanim za škole i školstvo odlučuju školski odbori. Oni, između ostalog, imenuju i razrješuju ravnatelje škola, donose statute, opće akte, utvrđuju školske kurikulume, određuju godišnje planove i programe rada, nadziru njihovo izvršavanje, donose financijske planove, sudjeluju u odabiru nastavnika i ostalih djelatnika koji će se zaposliti i sl.

To tijelo sastavljeno je od sedam članova od kojih su dvoje iz učiteljskog vijeća, a jedan iz zbora radnika. Najčešće to bude troje nastavnika. Jednog člana, koji ne smije biti radnik škole, bira vijeće roditelja. Konačno, što je najvažnije za ovu priču, troje članova bira osnivač škole, a to su u pravilu županije, Grad Zagreb i još nekoliko većih gradova.

Na prvi pogled ovaj način izbora ravnatelja može se činiti sasvim dobrim. U njemu su zastupljene sve zainteresirane strane – djelatnici škole, roditelji i osnivači škole, a niti jedna nema većinu. No u zemlji u kojoj stranačke iskaznice otvaraju i zatvaraju najvažnija vrata, kvalifikacije i kvaliteta ne znače puno, oni koji imaju posao uglavnom žive u strahu da bi ga mogli izgubiti i teško ponovno naći, a pozivi bliskima s molbama da nazovu bliske sastavni su dio tradicije društvenog ophođenja, čak i mnogo sigurniji mehanizmi vjerojatno bi predstavljali slabo osiguranje.

Kako politika može utjecati na izbor ravnatelja?

Za ilustraciju kako to može izgledati, zamislimo da se treba održati izbor ravnatelja. Pritom zamislimo da gradonačelnik ili župan žele da aktualni ravnatelj bude ponovno izabran. Upućeni tvrde da će politički moćnici prilično lako urediti da troje članova školskog odbora budu njihovi ljudi jer ih predlaže gradski ured za odgoj i obrazovanje, odnosno županijski odjel za društvene djelatnosti, a gradska, odnosno županijska skupština ih imenuje glasanjem koje je obično vrlo disciplinirano.

No da bi ravnatelj imao većinu, nije mu dovoljno troje članova od sedam, već mora pridobiti još najmanje jednog – bilo člana kojeg bira vijeće roditelja ili nekog od onih koje imenuje učiteljsko vijeće.

Budući da ravnatelj ima odlučujuću riječ u zapošljavanju nastavnika, a preko njega, ako je poslušan osnivaču škole, i lokalni moćnici, za očekivati je da će u školi biti barem nekoliko njih koji će ravnatelju i političarima biti zahvalni što su zaposlili njih ili nekog njihovog. Sve što ravnatelj treba učiniti je da kroz razgovore u četiri oka s nastavnicima i stručnim suradnicima osigura da jedan takav uđe u školski odbor.

Ravnatelji su nerijetko i vjeroučitelji koje ne biraju hrvatske institucije, nego Crkva

Konačno, ravnatelj i njemu skloni nastavnici često mogu utjecati čak i na izbor predstavnika roditelja. To mogu učiniti tako što će nazivati i nagovarati članove vijeća roditelja da odaberu podobnu osobu kao svog predstavnika u školskom odboru. Ako je sustav dovoljno umrežen, a strah od politike dovoljno jak, na opisani način dolazi se do većine u školskom odboru.

Da stvar bude tragičnija, ravnateljima mogu postati, a često i postaju, čak i vjeroučitelji koje, prema Vatikanskim ugovorima, imenuje i razrješuje Crkva, a ne hrvatske institucije. Retoričko je pitanje čijim će interesima služiti takvi ravnatelji. Navodno su simpatije roditelja često na strani vjeroučitelja, ali i nastavnika tjelesnog odgoja, jer oni djeci i njima manje idu uz dlaku. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliki je trenutno njihov udio u ukupnom broju ravnatelja; navodno je disproporcionalno velik.

Što vlasti mogu tražiti od ravnatelja?

Ravnatelj kojeg su odabrale županije ili veliki gradovi može se naći u situaciji da političari od njega traže da za njih odrađuje određene poslove. On to neće nužno raditi iz osobnih interesa, već može na to biti prisiljen, radi dobrobiti škole.

Prije svega, politički moćnici od ravnatelja mogu tražiti da zapošljava njihove ljude, bilo da je riječ o čistačicama, stručnom osoblju ili nastavnicima.

Također treba znati da su gradnja škola i dvorana za tjelesni odgoj, njihovo održavanje, adaptacije, opremanje i sl. pod ingerencijom osnivača škola, što znači nekog velikog grada ili županije, a ne resornog ministarstva.

Ravnatelj stoga može biti uključen u odabir izvođača radova tako da vodi računa da najpovoljniji, odnosno najjeftiniji budu oni koji su izbor lokalnih moćnika. Osobito to vrijedi za poslove do 70.000 kuna koji su pod ingerencijom škola.

Kako političari mogu kazniti neposlušne ravnatelje?

Ako se ravnatelj u nekom trenutku oštro suprotstavi političarima, može mu se dogoditi da mu inspekcije počnu učestalo dolaziti u školu tražiti propuste. Također, može se dogoditi da mu županija ili grad godinama ne odobre nikakve radove u školi pa ona sve više propada.

Kada se sve navedeno uzme u obzir, jasno je da ravnatelje nije lako postaviti niti smijeniti bez blagoslova lokalnih vlasti – odnosno poslušnika gradonačelnika ili župana. Također je evidentno zašto je nastavnicima teško dobiti posao bez veze u vlastima ili u školi, osobito ako kandidata ima dosta.

Ovdje treba još jednom ponoviti da u sustavu svakako ima ravnatelja koji opstaju unatoč tome što pružaju otpor koruptivnim pritiscima. Problem je u tome što oni imaju slabu zaštitu sustava.

Sve je po zakonu, a vlada stranačka strahovlada

Kako političko kadroviranje izgleda u praksi u manjim sredinama, za Index je opisao Nikša Peronja, načelnik općine Jelsa na otoku Hvaru. On ističe da je u ovoj priči najgore to što se ono može raditi u skladu sa zakonom.

„To nas dovodi do eklatantnih primjera političke kontrole nad školama jer, sukladno informacijama kojima raspolažemo, u najvećem broju njih na području Splitsko-dalmatinske županije, po troje predstavnika osnivača u školske odbore imenuje se gotovo isključivo po političkoj liniji, bez ikakvih kriterija, osim političkog, nerijetko i bez ikakve stručne spreme ili kompetencije, odnosno bez ikakvog iskustva koje bi eventualno bilo potrebno da bi isti mogli donositi suvisle odluke vezane za školstvo“, kaže Peronja.

Način na koji se biraju troje političkih članova školskog odbora, u njegovoj županiji opisuje ovako:

„Županija kontaktira predstavnike lokalnih ogranaka HDZ-a u gradovima ili općinama u kojima se nalazi pojedina škola, a oni županiji predlažu imena triju osoba, koje će biti predstavnici u školskim odborima. Po uhodanom modelu oni uglavnom svi imaju iskaznice HDZ-a, osim nekoliko koji su imenovani iz stranke HGS, Željka Keruma, jer su isti u koaliciji na županijskoj razini. Tek rijetki članovi odbora u županiji nestranački su ljudi“, tumači Peronja.

"Poznato je da se biraju ravnatelji koji su bliski HDZ-u"

Načelnik Jelse smatra da uopće nema puno smisla raspravljati o kurikularnoj reformi, ni o razvoju školstva i sličnim temama, dok god županije i HDZ na ovakav način kadroviraju.

„Poznato je da se u pravilu biraju ravnatelji koji simpatiziraju HDZ ili su mu bliski, dio njih su čak i članovi stranke, a slijedom navedenog očito se i učitelji, nastavnici i profesori biraju po političkoj liniji. Drugim riječima, ukoliko za neko mjesto ima više kandidata, za pretpostaviti je da će prednost imati oni koji su bliži HDZ-u. Ovaj problem prisutan je u mnogim školama Splitsko-dalmatinske županije, što mogu potvrditi i drugi kolege gradonačelnici i načelnici“, kaže Peronja.

Upozorava da djeca jednostavno ne bi smjela biti taoci ograničene politike HDZ-a i njegovih članova koji si uzimaju za pravo da praktički upravljaju školama i školstvom.

„U javnim osnovnim i srednjim školama učenici bi trebali stjecati znanje i širinu, a ne da u svojoj najranijoj životnoj dobi i svojoj neposrednoj blizini svjedoče kako se s iskaznicom HDZ-a može apsolutno sve. Apeliram na resornu ministricu i Ministarstvo da naprave hitne izmjene zakona jer dokle god se politički članovi školskih odbora biraju na ovakav način, badava su nam i kurikularna reforma i svi ostali napori vezani za školstvo, budući da tu leži ključ kontrole politike nad školstvom“, poručio je za kraj.

Ni ravnatelji ne žele biti politički poslušnici

Postojećim sustavom izbora i smjene ravnatelja nisu zadovoljni ni sami ravnatelji. No smatraju da novi zakon koji priprema Ministarstvo neće donijeti značajna poboljšanja.

Prof. pedagogije Suzana Hitrec, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, kaže da je, među ostalim, vrlo problematično to što je novom izmjenom zakona ozakonjena prednost nezaposlenih branitelja, osoba s invaliditetom i ostalih kategorija s prednostima. Drugim riječima, ispada da je ravnateljsko mjesto neki položaj za socijalno zbrinjavanje, umjesto da se na njega biraju najbolji i najsposobniji ljudi u obrazovnom sustavu.

"Toga nema nigdje na svijetu"

„Toga nema nigdje u svijetu, a ne primjenjuje se ni u drugim javnim i državnim službama u Hrvatskoj“, upozorava Hitrec.

„Na prijedlog ministrice u prijedlog novog zakona uvedeno je da školski odbor prije glasanja na tijelima provodi selekciju kandidata kroz bodovanje poznavanja stranog jezika, osnovnih digitalnih vještina i iskustva u projektima pa se time pogoduje određenim skupinama - nastavnicima stranih jezika i informatike. Uopće se ne vrednuju pedagoške, voditeljske i menadžerske kompetencije, niti program rada. Iz tih razloga obje udruge ravnatelja podnijele su zahtjev za preispitivanjem ustavnosti zakona“, kaže dugogodišnja ravnateljica.

Niti jedna vlast ne želi podizanje kvalitete ravnatelja

Udruge ravnatelja osnovnih i srednjih škola, tvrdi, već više od 20 godina pokušavaju svim prosvjetnim vlastima i političkim opcijama objasniti da bez kvalitetnog rukovođenja nema kvalitetne škole.

„Već 2005. godine izrađen je model osposobljavanja i licenciranja ravnatelja, a 2014. naveden je kao cilj u Strategiji obrazovanja. Obišli smo sve ministre, tražili sjednice Saborskog odbora za obrazovanje, podigli dvije ustavne tužbe zbog diskriminacije, nudili smo rješenja slična onima koja imaju druge europske zemlje. Pitali smo kome je u interesu imati podobne, prestrašene i poslušne ravnatelje? Je li taj posao toliko nevažan da za njega ne treba imati ključne kompetencije pedagoškog vođenja, rukovođenja i upravljanja? Zašto je ravnateljsko mjesto pogodno za zbrinjavanje nezaposlenih branitelja? Međutim, unatoč našim naporima, godine prolaze, a pitanje kvalitete rukovođenja se ne rješava nego postaje sve lošije i lošije. Do sada niti jedan ministar i niti jedna prosvjetna vlast nije željela niti mogla provesti ovaj cilj i model“, tumači Hitrec.

Problematičnom smatra i činjenicu da se u posljednje dvije godine sve više smanjuju ovlasti, a povećavaju odgovornosti ravnatelja, tako da imaju sve manje utjecaja na ono za što odgovaraju.

"Krajnje je vrijeme da se školama da autonomija"

Smatra da su priče o nedodirljivosti ravnatelja bajke, da su oni slabije zaštićeni čak i od kolega u sustavu.

„Svjedoci smo da se za razna neprihvatljiva ponašanja drugima dijele upozorenja, a ravnateljima smjena s izravnim slanjem na Zavod za zapošljavanje. Ako Ministarstvo ima tako loše mišljenje o ravnateljima, zašto konačno ne uredi transparentne, jasne i stručne kriterije za izbor i smjenu pa da više nitko ne govori da su ravnatelji neznalice, kriminalci i pripadnici vladajućih političkih opcija?“, pita Hitrec.

Smatra da, protivno raširenom dojmu, većina ravnatelja kvalitetno radi svoj posao, baš kao i ona sama.

„Unatoč tome i ja sam više puta bila proglašavana pripadnicom ili pristašom političkih stranaka potpuno različitih opcija. Iako je to potpuna neistina. Očito nikome nije jasno kako netko može ne biti pripadnik stranke, a ipak biti ravnatelj. Krajnje je vrijeme da se ravnateljima i nastavnicima ukaže povjerenje, a školama da autonomija, te da nas se vrednuje isključivo prema kvaliteti i rezultatima rada“, poručila je Hitrec.

Boris Jokić: Kvalitetni, neovisni ravnatelji ne odgovaraju samo političarima

Bivši voditelj kurikularne reforme, naš stručnjak za obrazovanje Boris Jokić, kaže da su hrvatske škole, nažalost, već dugo pod izravnom paskom mizerne dnevne politike.

„Političarima osim za isprazne ideološke borbe obrazovanje prije svega služi kao prostor za ostvarenje sitnih političkih interesa. Nije to od danas, niti je vezano samo uz suverenu Republiku Hrvatsku, već to seže dalje i u bivši sustav. Nema  tu puno razlike između Saveza komunista Hrvatske, HDZ-a, SDP-a, HNS-a ili HSP-AS-a; za sve je škola platforma za zapošljavanja kadrova i prebijanje dugova i usluga. Navedeno dovodi sve zaposlene u sustavu odgoja i obrazovanja u nezavidnu situaciju, a naročito ravnatelje koji vrijedno rade težak posao. Osobno zagovaram i čvrsto stojim iza njihove želje za profesionalizacijom profesije i redovnim licenciranjem. To bi odgovaralo njima, nastavnicima, stručnim suradnicima, učenicima, roditeljima... Svima osim jednoj skupini ljudi - hrvatskim političarima. Za njih bi to značilo zatvaranje prostora ucjene, spletki i stranačkog zapošljavanja“, poručio je Jokić.