Foto: Index, finlandun.org

U ZAGREBU se od 5. do 7. listopada 2016. godine održava Konferencija o ublažavanju posljedica vremenskih i hidroloških nepogoda u jugoistočnoj Europi, u organizaciji Svjetske meteorološke organizacije (SMO) i Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ).

Na konferenciju su do srijede doputovala 72 predstavnika nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi iz 22 zemlje, među kojima i britanske i japanske, kao i različitih europskih centara te SMO-a.

Osnovni cilj skupa je uspostava kvalitetnijeg sustava za rana upozorenja koji bi povećao otpornost na ekstremne meteorološke i hidrološke pojave kao što su poplave, suše, ekstremne vrućine i hladnoće, ne samo u Hrvatskoj, nego i u cijeloj regiji. U Zagrebu je u srijedu bio predstavljen projekt u sklopu kojeg je USAID za prvu godinu razvoja sustava izdvojio 580.000 dolara.

Glavni tajnik SMO-a, Finac prof. dr. sc. Petteri Taalas, koji je otvorio skup, za Index je, tijekom putovanja automobilom od kongresne dvorane do zračne luke Pleso, dao ekskluzivan intervju u kojem je progovorio o klimatskoj budućnosti koju možemo očekivati u Hrvatskoj.

Ova regija je u više navrata bila proglašena zonom visokog rizika u smislu vremenskih nepogoda. Na ljestvici koju je napravila organizacija Germanwatch, po više različitih kriterija – od materijalnih šteta do broja mrtvih, Srbija i BiH svrstane su među 10 zemalja svijeta koje su 2012. najviše osjetile razorno djelovanje klimatskih promjena. Hrvatska je na istoj listi završila na 24. mjestu. Kako to vidite u kontekstu novog projekta?

Dokumenti o klimatskim promjenama pokazuju da broj vremenskih nepogoda raste. Sve je više toplinskih valova i suša, a s njima i šumskih požara. S druge strane kiše su također obilnije. I jedno i drugo, i vrućine i poplave, postaju učestalije u ovom dijelu svijeta. U slučaju Makedonije ove smo godine svjedočili poplavama za koje ta zemlja nije bila dovoljno dobro pripremljena. Da su vlasti bolje reagirale na upozorenja, te da je njihov prijenos različitim nadležnim službama bio bolji, vjerojatno bi se mogle izbjeći žrtve. Prema nekim studijama klimatske promjene utječu i na porast broja tropskih oluja izvan tropskih područja. No to će tek trebati znanstveno potvrditi.

U ovim krajevima vidjeli smo strašne štete koje su uzrokovale vremenske nepogode. Primjerice u BiH su obilne kiše 2014. aktivirale oko 2.100 klizišta, a procjenjuje se da samo u toj zemlji ona ugrožavaju na desetke tisuća ljudi. Na koji način rano upozoravanje može pomoći da se zaštite ljudi i imovina?

Prije svega sve zemlje u ovoj regiji su male. Stoga ima smisla da udruže snage jer zahvaljujući pravovremenim upozorenjima i komunikaciji mogu puno više učiniti. Danas imamo unaprijeđene modele predviđanja. Oni postaju sve bolji pa je rana upozorenja moguće odaslati mnogo ranije nego što se prije moglo. Danas se ona mogu izdati već tri dana unaprijed, a u budućnosti ćemo možda moći i tjedan dana unaprijed. To bi nam trebalo omogućiti da pravovremeno reagiramo. Naravno, također će trebati istrenirati one kojima su takva upozorenja namijenjena da ih bolje koriste. Tako bi se mogle izbjeći materijalne štete i ljudske žrtve.

Tko se sve smatra korisnikom takvih usluga?

Tu spadaju brojni sektori – od upravljanja vodama, preko poljoprivrednog i transportnog sektora do infrastrukture. Ako oni nemaju povjerenja u kvalitetu informacija lokalnih službi, oni neće mariti za njih. To je bio dio problema u Makedoniji. Bilo je nekih upozorenja, no malo tko ih je shvatio ozbiljno. Zbog toga je bilo i ljudskih žrtava.

Mi ovdje imamo Meteoalarm koji obično daje prilično točna upozorenja. No ponekad, kada se dogodi da neki veliki grad ne bude izravno pogođen nepogodom koja je bila najavljena, ljudi izgube povjerenje u prognozu. Jednom se u Zagrebu dogodilo da su vozači sklanjali svoje automobile u garaže zbog najavljene tuče. Kada je ona zahvatila Zagorje i došla do Medvednice, ali nije pala u Zagrebu, ljudi su se osjetili prevarenima.

Naravno, vremenske prognoze nikada nisu savršene. Jednodnevna prognoza obično je točna oko 90 posto, a tjedna oko 70 posto. No ipak je bolje biti spreman nego se izložiti riziku. Kvalitetnije prognoze trebale bi povećati povjerenje ljudi u njih, međutim, one trenutno nigdje nisu savršene.

Postoje neke informacije da s klimatskim promjenama u našim krajevima možemo očekivati više toplinskih valova i suša, a s druge i više obilnih kiša i snažnih oluja. Čini se da bi ti ekstremi u našim krajevima mogli biti izraženiji nego u drugim dijelovima Europe. Je li to točno?

Kalkulacije klimatskih modela jasno pokazuju da mediteranska područja u budućnosti mogu očekivati više suša. Više temperature uzrokovat će veća isparavanja tla, što će biti problem za poljoprivredu, a dugoročno možda i za turizam jer ljudima neće odgovarati velike vrućine (dvije dominantne grane našeg gospodarstva op.a.). S druge strane vidi se i trend sve obilnijih kiša. Stoga bi trebalo pokušati nešto poduzeti kako bi se ovi problemi ublažili. U narednim desetljećima situacija će postajati sve gora pa se treba pokušati adaptirati. Jedan od moćnih način adaptacije na klimatske promjene je da se ulaže u službe ranog upozoravanja.

Kakva dugoročna predviđanja daju novi modeli kada su u pitanju klimatske promjene i vremenske nepogode?

Prije smo obično imali predviđanja da će se neka velika poplava dogoditi jednom u stotinu godina. No zbog klimatskih promjena one se događaju po dva ili tri puta u stoljeću. Vlasti to trebaju uzeti u obzir.

Kakvu biste poruku uputili ljudima u Hrvatskoj i svijetu?

Mislim da treba nastojati smanjiti emisije stakleničkih plinova kako bismo usporili klimatske promjene. No istovremeno se trebamo adaptirati jer će se unatoč našim naporima negativan trend nastaviti i sljedećih desetljeća.

Ove godine, po prvi put u četiri milijuna godina, razine CO2 prešle su koncentracije od 400 dijelova na milijun na Antarktici. Čini se također da se sve brže približavamo graničnom porastu temperature od 2°C u odnosu na predindustrijske nakon kojeg navodno više neće biti povratka. Potvrđuje li to trenutni razvoj situacije?

Došli smo prilično blizu porasta temperature od 1,5 °C. Nemamo puno vremena do opasne granice od 2°C. Rekao bih da hitno trebamo nešto poduzeti kako bismo zaustavili taj trend.

Kako vam se sviđa ovdje u našoj vrućoj Hrvatskoj?

To je moja omiljena zemlja! Uvijek volim biti ovdje.

Unatoč toplinskim valovima i poplavama?

Njih nastojim izbjeći.