Foto: Facebook

OVO SU prvi parlamentarni izbori u Hrvatskoj na kojima će i beskućnici, koji to do sada to nisu mogli, konačno ostvariti svoje biračko pravo. Iako se procjenjuje da ih je samo 450, po europskoj ETHOS tipologiji, koja obuhvaća širi spektar potkategorija beskućništva, u Hrvatskoj živi i do 10 000 beskućnika. To svakako nije zanemariv broj glasača, uzmemo li u obzir da je sadašnja predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, na predsjedničkim izborima pobijedila Ivu Josipovića s razlikom od samo 32.435 tisuća glasova.

"Od otvaranja Prihvatilišta 2000. Godine, sve do 2012. imali smo veliki broj korisnika koji nisu imali osobne dokumente, a samim tim i nikakva građanska prava te ti ljudi zapravo nisu postojali. U hitnim smo situacijama čak i mi, djelatnici i volonteri udruga, prijavljivati korisnike na adrese naših stanova, samo kako bi oni mogli ostvarili svoja građanka prava. No, u međuvremenu smo se izborili za novi Zakon o prebivalištu koji je usvojen u prosincu 2012. te je uvelike olakšao prijavu prebivališta beskućnicima, koji do tada nisu imali tu mogućnost, a upravo je prijava prebivališta uvjet za izradu osobne iskaznice i svih ostalih dokumenata bez kojih ovi ljudi nisu mogli izaći na izbore. Sada svi beskućnici, bez obzira da li su smješteni ili ne, mogu dobit adresu na pružatelja usluge, odnosno naše udruge. Tako primjerice u Splitu danas svaki beskućnik ima adresu i osobnu iskaznicu te konačno može glasati", kaže za Indeks Dado Lelas, predsjednik Hrvatske mreže beskućnika.

No, iako će, zahvaljujući novom Zakonu o prebivalištu, beskućnici na ovim parlamentarnim izborima moći ostvariti svoje biračko pravo, pitanje je jesu li ljudi, koje su nerijetko baš potezi hrvatskih političara, gurnuli duboko ispod ruba siromaštva, ikome od političkih "celebrityja" povjerovati dovoljno da im daju svoj glas.

"Pokušavamo ih motivirati da izađu na ove izbore, ali to je izuzetno teško jer svatko od njih je proživio neki osobni, životni brodolom i većina tih ljudi ne vidi šansu za bolju budućnost. Neki od njih pak još uvijek imaju stare adrese na osobnim dokumentima pa se teško snalaze gdje im je glasačko mjesto te smo im i oko toga ponudili pomoć. Ipak, nadamo se da će bar polovina beskućnika u nedjelju izaći na parlamentarne izbore i glasati", kaže Lelas.

Mile - čovjek koji nije postojao

Mile Mrvalj pune je tri i pol godine živio životom čovjeka koji ne postoji. Budući da zbog birokracije nije mogao dobiti osobni iskaznicu, nije mogao ostvariti ni ustavom zagarantirano pravo glasa, prijaviti se na Zavod za zapošljavanje, ostvariti pravo na socijalnu pomoć i zdravstvenu zaštitu te čak nije smio niti spavati u prenoćištu za beskućnike.

Nakon mučne borbe s birokracijom. Mile je prošle godine konačno dobio osobnu iskaznicu. Ovo su, kaže, prvi parlamentarni izbori na koje može izaći, no budući da političari njemu u životu baš ništa nisu dali ni on, nikome od  njih, ne želi dati svoj glas, jer glas se kaže, ne daje na poklon, trebalo ga je zaraditi.

"Tužna je činjenica da još do sada nisam čuo niti za jednu za političku opciji koja se okrenula ekonomiji i tržištu. Sve ovo je šminka, a ja ne volim demagogiju i prazna obećanja. Zar nije krajnje bijedno da se dalje prebrojava koliko je ustaša, četnika, partizana, tko su crveni, plavi, žuti, crni….. Svi se oni samo bore  da se dobro uhljebe i da naredne četiri godine žive kao mali bogovi. Kada bih baš morao odabrati, bio bi to Most, jer žele rezati javnu upravu i smanjiti im plaće. No, to nije dovoljno jer u ovoj zemlji ima i mnogo drugih problema. Pljačkaška privatizacija, nedodirljivi tajkuni, sudstvo koje nam svojim nakaradnim odlukama ruši povjerenje u čitav sustav, bujanje fašizma, s tim se gorućim problemima baš nitko od današnjih aktera s političke scene nema hrabrosti zbiljno uhvatiti u koštac. Upravo zato, ni sada kada mogu, neću izaći na izbore jer ne želim svoj glas dati uhljebima", kaže za Index bivši beskućnik Mile Mrvalj koji je u međuvremenu, kako bi pomogao ostalim beskućnicima, osnovao udrugu Fajter.