IAKO su Putin i Lukašenko uporno pokušavali ostaviti dojam kako je Putinov posjet Minsku na obostranu korist, bjeloruska javnost strepi od njegovih posljedica. Posjet dolazi ni mjesec dana nakon još uvijek tajnovite smrti bivšeg bjeloruskog ministra vanjskih poslova Vladimira Makeja, koji se zalagao za smanjenje ovisnosti Bjelorusije od Rusije i poboljšanje odnosa s Europom, te nakon tajnovitog posjeta ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua bjeloruskom kolegi Viktoru Krenjinu prije dva tjedna.

Tada su ministri potpisali protokol o izmjenama i dopunama međudržavnog sporazuma o zajedničkim mjerama za osiguranje regionalne sigurnosti u području obrane. Što je tim dopunama obuhvaćeno, bjeloruska javnost još uvijek nije doznala.

Nije teško pogoditi što Putin želi

Putin je došao u Minsk da bi tražio i, ako je potrebno, prijetio kako bi dobio ono što želi. A te želje zapravo nije teško odgonetnuti. Putin je od Lukašenka prije svega tražio bezrezervnu podršku za nastavak rata u Ukrajini. A to znači i nastavak upotrebe bjeloruskog zračnog prostora za udare krstarećim projektilima na sjever i zapad Ukrajine.

Drugi je zahtjev da Bjelorusija nastavi isporučivati oružje i streljivo ruskim snagama u Ukrajini. Treći je zahtjev nastavak združenih vježbi ruskih i bjeloruskih snaga na jugu Bjelorusije, blizu granice s Ukrajinom. I na sve je te zahtjeve Lukašenko rado pristao.

Lukašenko ne želi pristati na sve

No, postoji set zahtjeva na koje Lukašenko do sada nije htio pristati, a upravo oni najviše brinu Bjeloruse. Po tvrdnjama ruskih izvora, Putin je od Lukašenka zatražio uspostavu trajnih ruskih baza u Bjelorusiji, jedne u blizini granice Bjelorusije i Ukrajine, a druge u blizini tromeđe Bjelorusije, Poljske i Litve.

Trajno raspoređivanje ruskih vojnika u Bjelorusiji samo bi dodatno smanjilo bjelorusku državnost, tj. Bjelorusija bi još više postala svojevrsna ruska kolonija. Povrh toga, u te bi baze Rusi razmjestili nuklearno oružje.

Lukašenko je morao pristati i da se bjeloruski teritorij ponovo iskoristi za kopneni napad na Ukrajinu. Ukrajinski izvori uporno tvrde da će Rusija najkasnije na proljeće ponovo pokušati okupirati Kijev. A najkraći smjer do Kijeva vodi iz južne Bjelorusije preko Černobila.

Isti onaj kojim su ruske postrojbe pokušale doći do Kijeva krajem veljače. Trenutno je u Bjelorusiji oko 10 tisuća ruskih vojnika, no da bi se mogao izvesti napad na tako velik i važan cilj, Rusi bi trebali na jugu Bjelorusije razmjestiti barem deset puta više vojnika.

Bjelorusi se boje da će Putin zatražiti da i oni uđu u rat

Činjenica da ruska vojska nema neograničene ljudske resurse brine Bjeloruse. Jer znaju da bi Putin i ruski generali rado u borbe uključili bjeloruske snage i tako rasteretili svoje. Lukašenko je do sada uspijevao izbjeći slanje bjeloruskih vojnika u borbu, no sa svakim danom rata u kojem Rusiji ne ide dobro, pritisak na njega raste. Više nije dovoljno da se ruski vojnici uvježbavaju u Bjelorusiji te da bjeloruske bolnice liječe dio ruskih ranjenika. Putin želi bjelorusko "topničko meso".

Problem je što je Lukašenko potpuno zanemario bjelorusku vojsku kako bi financirao policiju i tajne službe, koje ga drže na vlasti. Stoga je bjeloruska vojska u jako lošem stanju i broji tek oko 45 tisuća pripadnika.

Od toga je u kopnenoj vojsci niti 11 tisuća. Tome treba pribrojiti i 9500 u specijalnim snagama. Značajan dio tih snaga razvučen je ne samo na granici prema Ukrajini već i prema Poljskoj i Litvi, pa je pitanje koliko bi ih se moglo prerasporediti za borbena djelovanja u Ukrajini.

Zbog toga je jedini način da se Bjelorusija značajnije uključi u ukrajinski rat mobilizacija. Bjeloruska pričuva broji oko 290 tisuća i kad bi se Lukašenko usudio podići pola od toga (oko 145 tisuća), to bi bila značajna pomoć ruskim snagama u Ukrajini.

S tih bjeloruskih 145 tisuća, Rusi bi za napad na Kijev morali odvojiti možda pedesetak tisuća svojih vojnika, koji bi činili udarnu snagu napada. Ruska vojska računa i na aktivno sudjelovanje bjeloruskog zrakoplovstva. Prije svega MiG-ova 29, jurišnih aviona Su-25, jurišnih helikoptera Mi-24 te transportnih Mi-8.

Lukašenko zna da je javnost protiv rata

Lukašenkov problem je što zna da je bjeloruska javnost odlučno protiv bilo kakvog uključivanja u rusku agresiju na Ukrajinu. Problem je tim veći jer je jedva sačuvao vlast okrutnim suzbijanjem masovnih protesta prije dvije godine, nakon čega je što prognao, što zatvorio skoro opoziciju.

Masovna mobilizacija sasvim bi sigurno bila okidač za sveobuhvatnu pobunu, koja bi ovog puta uključivala i oružane snage. Pa bi se lako moglo dogoditi da mobilizirani pričuvnici u tenkovima, umjesto da krenu prema Kijevu, okrenu prema Minsku. A tada policija i tajne službe više ne bi mogle spasiti Lukašenka.

Nije isključeno, dapače, vrlo je izvjesno, da bi u tom slučaju Putin pokušao spasiti svog bjeloruskog vazala brzom i okrutnom vojnom intervencijom. Putinov problem je što ne može biti posve siguran da Bjelorusi ne bi odgovorili snažnim otporom i uvukli rusku vojsku u još jedan rat.

Procjene o snazi i dužini ukrajinskog otpora bile su mu katastrofalno pogrešne. Strah od takvog tijeka događaja možda ipak spasi Bjeloruse od dubljeg uvlačenja u rusku agresiju u Ukrajini.