INFORMATIČKI stručnjak i politički konzultant Marko Rakar je na društvenim mrežama objavio zanimljiv osvrt na najavljeno uvođenje poreza na nekretnine. Rakarov osvrt uz dozvolu autora prenosimo u cijelosti. 

Bottom line je da je taj porez dio dogovora s EU i da u tome kasnimo već godinama, da smo već dobivali packe zbog toga, da je to porez koji je uobičajen u svijetu (osobito u zemljama kojima bi htjeli pripadati). Ove fore s neriješenim zemljišnim knjigama i katastrima - ne_tema, jedan od razloga zašto nisu riješene jer nikoga DO SADA nije bilo briga (a postoje pogodnosti u mutnoj vodi). Nema bolje stimulacije od opomene ili ovrhe porezne uprave da se problem riješi, a porezi plate, čiji već jesu za platiti.

Što bi se iz tog poreza trebalo financirati?

Također, to je porez iz čijeg bi se prihoda u (teoriji i) konačnici morala financirati infrastruktura (gradnja i održavanje) koju svi koristimo da bi do te nekretnine stigli ili je koristili i koji, ako bude ispravno podešen, će omogućiti da primjerice komunalni doprinosi za gradnju (aka. cijena građevne dozvole) budu manji.

A ako fakat budemo sreće onda će omogućiti da iz tih prihoda umanjimo neke druge poreze i "doprinose" (ne očekujem tu velike pomake jer smo objektivno, bez obzira na nekolicinu glasnih, na dnu po porezima na dohodak iako donekle visoko na doprinosima).

Takve nekretnine kod nas između ostalog služe kao kapitalna štednja

Osim toga, nekretnine (a koje nisu za stanovanje ili za odmor, iako je i ta kategorija diskutabilna) služe između ostaloga kao kapitalna štednja. Za prihode od kapitala (dionica i štednje) se odavno plaćaju porezi pa zašto ne bi i na nekretnina jer je to do sada bila izuzeta kategorija a koja je natjerala sve da štede u nekretninama umjesto da investiraju u tvornice i pogone.

Efekt je da sada u spletu više mehanizama; naše neukosti, pranja novca, što svjetskog što našeg, imamo najskuplje nekretnine odavde do Tokija (gledam redovito japanske oglasnike nekretnina i trust me da su tamo cijene bagatelne u odnosu na npr. Klinča Selo ili Okučane).

Jedna od (mogućih i poželjnih) posljedica ovoga je da nekretnine ako nisu u funkciji počnu stvarati trošak svojim vlasnicima te da krenu razmišljati ili da ih stave u ekonomsku funkciju (dugoročnog najma, kratkoročnog najma, funkciju proizvodnje) ili da ih destimulira do mjere da krenu to prodati nekome tko će to učiniti umjesto njih.

Shema koju sad imamo stimulira nas da postanemo zemlja spomenika 

Shema koju imamo sada stimulira nas sve skupa da postanemo zemlja spomenika koji imaju percipiranu vrijednost kojoj se veselimo uspoređujući slične spomenike na njuškalu ili indexovom oglasniku, no u naravi ti spomenici nikada nikoga nisu nahranili.

Da ne govorimo o društvenoj nepravdi koja je omogućila da samo zato što vam je baka iz zaseoka na Hvaru ostavila prvorazrednu rustikalnu štalu koju ste uz malo drugorazrednog knaufa pretvorili u apartman s tri zvjezdice u kojem borave četverorazredni gosti koji ionako ne mogu platiti peterorazredne lignje koje se, iznimno, prodaju po cijenama iz prvorazrednih Michelinovih restorana; a na sve to skupa plaćate marginalni porez od 1-2% prihoda (i nemojte lupetati o amortizacijama i glupostima jer čak i u ilegalnoj prodaji droge ima više troškova nego u apartmanizaciji), dok će malo manje sretan lik koji se rodio u okolici Osijeka na svoj vodoinstalaterski obrt za isti prihod platiti doslovno 30x više poreza (ili gotovo 50% svog prihoda).

Ovo srećom rade naši nesposobni i neuki političari koji se boje vlastite sjene

Na vašu sreću, sve ovo oko poreza na nekretnine rade naši nesposobni i neuki političari koji se boje svoje sjene više nego bilo čega (a i sklonili su brdo toga u nekretninama što na sebe što na druge, možete pitati bilo koga od Šuice na niže) tako da s velikom dozom pouzdanosti možemo vjerovati kako će ovo zeznuti na najspektakularniji mogući način te kako će u konačnici ostati status quo s tom razlikom da ćemo tjedne provesti dokazivajući suvlasničke odnose i donositi brdo papira koji nikome ne trebaju.

Dobra vijest je ipak i u tome da ako postoji dio ove države koji radi (dijelom kompromitirano ali ipak) efikasno, to je porezna uprava pa ćemo kroz desetak godina i 18 dopuna i izmjena zakona dobiti nešto što će biti donekle upotrebljivo i ostvarivati originalnu svrhu. Dakle tek počinjemo put tranzicije.

And, in other news, pravo iznenađenje za sve vlasnike nekretnina koji su se veselili ulaskom u EU i rastom cijena proizlazi iz EPDB direktive europske unije a koja stupa na snagu za koju godinu a koja ima nevjerojatne efekte na tržište nekretnina (već ima u drugim i nama susjednim zemljama, kod nas naravno ne, jer nitko živ ne zna o čemu se radi, jer je kod nas ispod časti čitati small print ugovora koje potpisujemo). Vidi video:

Dakle, ok je vrištati i izvlačiti iz naftalina (i konteksta) povijesne razloge zašto hrvati štede u nekretninama i zašto je ovo kraj svijeta, ali objektivno treba postati konstruktivni faktor i pomoći da ta promjena postane motor budućeg rasta ove zemlje.