IZNENADNA želja Zorana Milanovića da ponovo postane premijer je iznenadila sve stanovnike Hrvatske i dovela do podjele oko pitanja smije li uopće predsjednik države sudjelovati u parlamentarnim izborima, a kamoli se kandidirati za premijera, ako prije toga ne da ostavku na predsjedničku dužnost.

Ako Milanović uspije u svom naumu i postane premijer, to bi mu bio drugi mandat. Stoga nije zgorega provjeriti kakve je ekonomske rezultate imao dok je bio na čelu države.

Pokazatelji nisu dobri. Stagnacija stvarnih plaća (čak blagi pad), velik rast državnog duga, zaostajanje za sličnim državama po pitanju razvoja. O političkim manevrima Zorana Milanovića svatko može imati mišljenje, ali ekonomski rezultati njegove vladavine mogu se procjenjivati objektivnim kriterijima. 

Tko je sve bio u vladi Zorana Milanovića?

Zoran Milanović je bio na čelu 12. vlade Republike Hrvatske, koju su kroz mandat činili Radimir Čačić kao prvi potpredsjednik i ministar gospodarstva, Vesna Pusić kao prva potpredsjednica te ministrica vanjskih i europskih poslova, Neven Mimica kao potpredsjednik, Ranko Ostojić kao potpredsjednik i ministar unutarnjih poslova, Milanka Opačić kao potpredsjednica i ministrica socijalne politike i mladih te Branko Grčić kao potpredsjednik i ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije.

Ministar gospodarstva bio je Ivan Vrdoljak, ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras, ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić, a ministar uprave Arsen Bauk.

Većinu mandata je ministar financija bio Slavko Linić, a zadnju godinu mandata tu funkciju je preuzeo Boris Lalovac. Ministar pravosuđa je bio i Orsat Miljenić, ministar obrane Ante Kotromanović, ministri zdravlja Siniša Varga i Rajko Ostojić, ministrica graditeljstva i prostornog uređenja Anka Mrak Taritaš, ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina, ministri zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović i Mirela Holy, ministri turizma Darko Lorencin i Veljko Ostojić, ministri kulture Berislav Šipuš i Andrea Zlatar Violić, ministar branitelja Predrag Matić, ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar, dok su ministri pomorstva, prometa i infrastrukture bili Siniša Hajdaš Dončić i Zlatko Komadina. 

Predugo je nabrajati sve politike koje su provođene od prosinca 2011. do siječnja 2016., koliko je mandat Milanovićeve vlade trajao, ali se mogu sažeti rezultati. Što se tiče ekonomije, ti rezultati nisu dobri. 

Plaće su u vrijeme vlade Zorana Milanovića stagnirale, čak su blago pale

Osnovni pokazatelj većini ljudi je rast plaća. U mjesecu kada je Zoran Milanović sa svojim ministrima preuzeo vlast prosječna neto plaća u Hrvatskoj je bila 5493 kn, a u zadnjem mjesecu 5646 kn. Rast od svega 2.8 posto, tj. 153 kn porazan je sam po sebi, a kad se u to uračuna rast cijena, onda je još gori.

Prema kalkulatoru inflacije DZS-a, kumulativna inflacija, tj. ukupni rast cijena u razdoblju od kada je Milanovićeva vlada preuzela vlast do zadnjeg mjeseca iznosio je 3 posto. To znači da je realno prosječna neto plaća u Hrvatskoj bila manja nego na početku mandata, za 0.2 posto. Ukratko, realne plaće su u četiri godine vlasti Zorana Milanovića - stagnirale. 

Eksplozivni rast javnog duga

Javni dug je rastao, s 28.5 milijardi eura u prosincu 2011. na 38.1 milijardu eura u siječnju 2016. Dodatnih 9.6 milijardi eura duga u četiri godine, rast za 33 posto. Gledano prema udjelu u BDP-u, situacija je još gora, jer je u tom razdoblju padao ukupni BDP - tako je 2011. javni dug Hrvatske iznosio 72 posto BDP-a, a 2015. 96 posto. 

Doduše, Milanović nije začetnik trenda naglog povećavanja javnog duga, samo je nastavio politiku svoje prethodnice Jadranke Kosor. 2016. omjer javnog duga u BDP-u pada (zbog rasta BDP-a), a ukupni dug opće države prestaje rasti. 

Hrvatska je stajala na mjestu četiri godine dok su drugi napredovali

Hrvatska je za vrijeme vlade Zorana Milanovića gospodarski stagnirala, a u usporedbi sa sličnim državama EU je nazadovala. Ako se ukupni BDP za 2010. odredi kao baza (2010. = 100), onda je Hrvatska zadnja tri mjeseca 2015. bila na istoj razini kao u prva tri mjeseca 2011. 

To je bio velik zaostatak za sličnim državama. Litva je zadnja tri mjeseca 2015. imala 21.43 posto veći BDP nego 2010., Latvija 19.3 posto veći, Estonija 18.75 posto, Poljska 18.23 posto. Češka, Mađarska, Slovačka i Rumunjska su imale rast između 10 i 15 posto, Bugarska 8 posto, a Slovenija 2.7 posto: samo je Hrvatska ostala na mjestu po pitanju gospodarskog razvoja, čak i pala u odnosu na prosjek 2010. (0.75 posto manji BDP).

Slične države su dostizale prosjek EU, Hrvatska nije

Stagniranje Hrvatske se vidi i prema BDP-u po stanovniku korigiranom za razliku u cijenama među državama. Hrvatska je 2011. bila na 61 posto od prosjeka EU, a na tome se zadržala i 2015. Približavanje je počelo 2016., kada se Hrvatska pomakla na 62 posto prosjeka EU. 

Zbog same činjenice da se radi o prosjeku, jasno je da su neke države morale relativno padati, a neke relativno rasti. Ali padale su uglavnom već razvijene države (osim Grčke), poput Finske, Italije, Švedske, Belgije, Francuske i Španjolske. BDP Norveške je previše ovisan o kretanjima cijena nafte i plina pa se ona može izostaviti. 

Sve države tzv. Nove Europe, s izuzetkom Hrvatske, približile su se prosjeku EU: Litva i Latvija za čak 9 postotnih bodova, Estonija i Češka za 5 postotnih bodova, Poljska 4, Slovačka i Mađarska 3, Rumunjska i Bugarska 2 postotna boda. Hrvatska je ostala na istih 61 posto prosjeka EU.

Milanović planira povratak starih kadrova

Prema neslužbenim informacijama koje je objavio Večernji list, nositelji SDP-ovih lista će dijelom biti stranački veterani koji su sjedili u prvoj vladi Zorana Milanovića. To su Boris Lalovac, Siniša Hajdaš Dončić, Mihael Zmajlović i Ranko Ostojić. U javnosti se intenzivno promovira i Branko Grčić, koji je također bio ministar u Milanovićevoj vladi. 

Mogući povratak Zorana Milanovića na čelo države, i to velikim dijelom s kadrom iz prvog mandata, zanimljiv je jer se definitivno ne radi o ljudima koji su imali dobre rezultate.