NA PRIJE nekoliko dana održanoj konferenciji HPB-a Strategije u vremenu disrupcije - nova pravila konkurentnosti, Mate Rimac je govorio i o problemima s kojima se mlade inovativne firme suočavaju u Hrvatskoj. "Najveći su problem talenti koje bismo željeli zaposliti. Nema ih. Moramo ih privući izvana. Vrhunske stručnjake ne možete privući ni u tvrtke ni u državu s plaćom od 10.000 do 15.000 kuna. Hajde vi recite u Hrvatskoj da je to mala plaća, razapet će vas", kazao je Rimac.

Rimac je potpuno, ali potpuno u pravu - iako vas politika, a i poslodavci vole uvjeravati drugačije, 10.000 kuna nije nikakva posebna plaća, pa ni u Hrvatskoj. Ako ste stručnjak u svom području - imate potpuno pravo tražiti takva, pa i veća primanja. A država bi firmama trebala pomoći tako da za plaće do 10.000 kn, što je prema nekim europskim okvirima minimum za pristojnu egzistenciju, ukine barem porez na dohodak. I naravno, što više porezno oslobodi poslovanje.

Po čemu bi uopće 10.000 kuna trebala biti velika plaća?

Recimo da je mladi stručnjak završio tehnički fakultet, skupio nekoliko godina iskustva, popodne i za godišnjeg odmora se još školovao, pokupio nekoliko industrijskih certifikata i sada se s 27-28 godina javlja za posao u mladoj kvalitetnoj firmi. Ako ide u drugi grad, ili ne želi stanovati kod mame i tate (a to bi valjda bio neki početak normalnog života), pristojan podstanarski stan košta 2500-3000 kuna. Ako je u Splitu ili Istri, još i više. Režije za takav stan s grijanjem su recimo 1200 kuna. 300 kuna dođu mobitel i internet, i to ako je skroman i ne uzima paket televizijskih kanala.

Naš mladi inženjer voli vikendom malo izići, a povremeno i poći kući - javni prijevoz je takav kakav jest pa želi kupiti auto. Skroman je pa uzima novi manji automobil, čija osnovna oprema košta nekih 85.000 kuna. Na pet godina to je 1700 kuna mjesečno, a treba, naravno, platiti i kasko i održavanje, pa dodajmo i dva rezervoara goriva (malo smo i rekli), to je minimum 2700 kuna, i evo, sa stanom i režijama, nekih 7000 kuna troška!

Dakle, našem mladom inženjeru punom energije i poleta, s petogodišnjim fakultetom i još kakvom specijalizacijom, koji se dogovorio za basnoslovnih 10.000 kuna, ako nema obiteljske nekretnine ili mu ćaća nije prodao zemlju i kupio auto te ako je podstanar i želi voziti skromno osobno vozilo ostaje nešto oko 3000 kuna za hranu, izlaske, odjeću, ljetovanja i sve ostale troškove! Nismo ni spomenuli da bi barem 500 kuna, ako ne i više, već trebao početi ulagati za mirovinu, jer od državne će se jednog dana teško najesti.

Za normalan život treba 15.000 kuna

Ako ćemo gledati svjetski prosjek onda i s hrvatskim minimalcem spadate u 20 % najbogatijih na planetu. Dosta je da imate struju, vodu i nešto u frižideru, već ste bogatija polovina čovječanstva. Ali ako ćemo naš standard gledati po zemljama koje su nam uzor - Njemačka, Austrija, Irska - onda vam za normalan život građanina takve zemlje, koji omogućava primjeren stan (čak i ne u vlasništvu), zamjenu automobila svakih desetak godina, dva tjedna odmora ljeti i tjedan za malo pobjeći u toplije krajeve zimi, treba oko 15.000 kuna. Dvije tisuće eura. Kakve uostalom i jesu plaće u tim zemljama.

To što se mi u Hrvatskoj oslanjamo na rodbinu pa se oko Nove godine već računa tko će na odmor kod strica koji ima kuću na Korčuli, to što se ostaje kod roditelja do 40., to što je bitan element osobnog standarda imate li ili ne obiteljsku nekretninu - to je sve izvlačenje od one temeljne istine i život na račun prethodnih generacija. Za pristojan život, u Europskim okvirima, treba oko 2000 eura na mjesec, ili 15.000 kuna. Zato plaće ispod 10.000 kuna uopće ne treba razmatrati kao ozbiljne ako govorimo o stručnim poslovima.

Ima, naravno, poslova koji se i u tim bogatim zemljama slabije plaćaju, ali to su poslovi koje može raditi svatko, bez ikakve specijalizacije. No tamo se dobro zna: ako čistite, slažete robu po policama ili ste vozač taksija koji radi za drugog, u pitanju je privremeni posao dok ne nađete nešto bolje. Ako znate svoj posao, bilo da ste inženjer ili keramičar, očekujete i tražite pristojna primanja. Zaslužujete ih. Na poslodavcu je da organizira posao tako da ih možete imati, a na državi je da smanji poreze na rad, a ne da se plaća malo bolje plaćenog tvorničkog radnika u Njemačkoj ovdje smatra plaćom bogatuna na koju treba nabiti porez.

Ako ste stručnjak u svom poslu, ako znate i volite raditi, ako ste onaj bez kojega poslovni proces ne može, nemojte se dati zavarati pričama u stilu ''ako nećeš ti, ima tko hoće'' ili ''pa drugi rade za manje'' ili ''znaš li ti za koliko sam ja u tvojim godinama radio''. Ako ste stručnjak i vjerujete da firmi vrijedite poštene novce - glavu gore i tražite što vam pripada, a u tome 10.000 kuna uopće nije neka plaća!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala