Foto: FAH, Marko Lukunić/Pixsell

RUSI su dobili ono što su htjeli i što bi dobili pod Alvarezom, a zahvaljujući državnom uplitanju u Agrokor, profitirat će vlasnici obveznica predvođeni lešinarskim fondom Knighthead i dobavljači.

Njih se isplatilo na račun obezvrjeđivanja postojećih dioničara Agrokorovih kompanija koji će se pokušati naplatiti od države jer sada, zahvaljujući Lexu i planu vladina povjerenika, njihove dionice i čvrsta jamstva koja su imali ne vrijede više ništa.

Godinu dana nije bilo dovoljno izvanrednoj upravi Agrokora za postizanje nagodbe. U tih godinu dana zadužili su se milijardu eura, podijelili 500 milijuna kuna za savjetnike, napravili su nacrt nagodbe i zatražili još tri mjeseca da je provedu.

Ruskim bankama najveći udio u novom Agrokoru

Ruske banke, Sberbank i VTB trebale bi imati najveći udio u novom Agrokoru koji se procjenjuje od 30 do 46 posto, vlasnici Agrokorovih obveznica imali bi od 23 do 25 posto kompanije, a među njima najveći pojedinačni udio imao bi Knighthead Capital (od 10 do 12 posto), domaće banke oko 10 posto udjela, a dobavljači oko 8 posto.

Na strani dobitnika su najveći kreditori, ruske banke koje je Ramljak bio izbacio iz igre, ali su se ipak dogovorili s ključnim igračima koji su vodili roll up, američkim lešinarskim fondom Knighthead. I oni su, jasno, među dobitnicima jer su uspjeli svoje junk obveznice pretvoriti u zlato, zaradit će i na kreditu koji su osigurali, a dio potraživanja pretvorit će u vlasništvo.

Profitirat će banke koje su sudjelovale u roll upu i dobavljači kojima je, zahvaljujući Marici Vidaković i društvu koje je dignulo ruke za Ramljakov roll up kredit, isplaćeno oko 490 milijuna eura duga.

Gubitnici su Agram, Adris, mirovinci, budući umirovljenici, branitelji i investitori...

Gubitnici su suvlasnici Agrokorovih kompanija, čije dionice i jamstva kroz dionice koje su imali za kredite koje su dali Todoriću postaju bezvrijedni jer će se postojeće tvrtke ugasiti, a njihova imovina preseliti u zrcalne, nove kompanije, s novim vjerovnicima kao vlasnicima.

Među gubitnicima je Agram, za njihovih 300 milijuna kuna kredita imali su zalog u dionicama Konzuma, Agrolagune, Belja, Vupika itd. Zatim Adris koji je gotovo milijardu kuna osigurao dionicama Jamnice i Konzuma, mirovinski fondovi koji upravljaju novcem poreznih obveznika i ulagali su naše buduće mirovine na burzi, branitelji kojima je država dijelila privilegij u vidu dionica koje su postale bezvrijedne, ali i mnogo običnih ljudi koji su svoju ušteđevinu uložili u dionice hrvatskih kompanija. Gubitnik je i onaj umirovljenik, bivši zaposlenik Leda kojeg je Udruga dioničara koja predstavlja više od 15.000 ljudi vodila na presice.

Gubitnica je i Zagrebačka burza, na kojoj su izlistane dionice obezvrijeđenih kompanija. Mantra o Lexu koji štiti hrvatsko gospodarstvo jasno je da ne stoji. Svi pobrojani itekako su njegov dio, iako ne proizvode kekse.

Država sama sebi radi štetu, Adris i Franck distanciraju se od drugih dobavljača

Kako je država oštetila samu sebe Lexom pokazuje primjer CERP-a koji ne samo da dijeli dionice braniteljima Belja nakon što ih je Ramljak učinio bezvrijednim, nego i prodaje udjel u Agrolaguni koja, zahvaljujući nacrtu nagodbe, vrijedi nula kuna. Država je imala udjele i u drugim Todorićevim poduzećima: Jamnici, Belju, Zvijezdi, Vupiku. Prije Lex Agrokora njihova vrijednost se izražavala u stotinama milijuna kuna, a sada vrijede nula kuna.

I Agram i Adris mogli bi se pokušati naplatiti od države koja je njihova čvrsta jamstva ili vlasništvo u dionicama bacila u vjetar. Rovinjska tvrtka osporava potraživanja vlasnika obveznica i žali se da su nekvalitetna jamstva sada prebrisala ona kvalitetna. Adris i Franck koji je bio izložen mjenicama, odvajaju se od Udruge dobavljača koja snažno podržava Peruška pa možemo očekivati nastavak inicijative u tom smjeru.

Zašto državu zbog obezvrjeđivanja imovine uostalom ne bi tužili i mirovinci koje bi mogli tužiti i njihovi članovi. Ako ministar Goran Marić zaista brine o državnoj imovini, i on bi mogao tužiti državu jer je Lex Agrokorom nanijela štetu državnim udjelima u Agrokorovim kompanijama.

I potrošači su dio hrvatskog gospodarstva

Vlada, njena uprava u Agrokoru i novinari koji se dive njihovu radu uporno ističu kako su svojim angažmanom spasili koncern od stečaja i kaosa. Istina je ipak drugačija. Da se nije uplela država, Ivica Todorić bi probleme sa svojim dobavljačima i kreditorima rješavao uz stručnjake specijalizirane za restrukturiranje, kao što je to tvrtka Alvarez&Marsal koja je nakon neuspješne priče u Hrvatskoj preuzela posao "oživljavanja" Rolls Roycea.

Da se država nije uplela, vjerojatno ne bi bilo isplaćeno stotine milijuna kuna iz Agrokora koje su dobili konzultanti bliski Anti Ramljaku i Martini Dalić.

Da se država nije uplela, nagodba je mogla biti i pravednija pa dobavljači roba ne bi bili vrjedniji od ulagača na burzi ili financijskih dobavljača koji su jednako "hrvatski". Uostalom i potrošači su dio gospodarstva koliko i dobavljači.

Jedno je sasvim izvjesno: rješavanje krize u Agrokoru moglo je svima nama biti pravno sigurnije. Samo da je država pustila Todorića da se dogovori sa svojim kreditorima. Svi nezadovoljnici koji će izgubiti u nagodbi ne bi mogli svoju odštetu tražiti na račun poreznih obveznika, nego bi se razračunavali međusobno na sudu.